Freitag, 27. August 2010

Zelena skrama Hronični glaukom

OFTALMOLOGIJA: Hronični glaukom

Bitni elementi dijagnoze

• Podmukli, neosetni početak bolestikod starijih osoba.
• U ranoj fazi bolesti nema nikakvihsimptoma.
• Tokom više godina dolazi do postepenog ispada perifernog dela vidnogpolja.
• Ponavljanom tonometrijom konstatuje se trajno povišenje intraokularnogpritiska.

Napomena: Pojava kolutova oko izvora svetlosti nastaje tek kod jako povišenog intraokularnog pritiska.

Opšta razmatranja

Kod hroničnog glaukoma intraokularni pritisak je znatno povišen. Tokom više meseci ili godina ovo ima za posledicu atrofiju optikusa i oštećenje vida koje varira od neznatnog sužen ja perifernog dela vidnog polja do potpunog slepila.

Uzrok smanjenog oticanja intraokularne tečnosti kod glaukoma nije tačno utvrđeni. Bolest je uvek obostrana i genetski određena, najverovatnije se prenosi kao autosomna recesivna osobina, međutim pošto se tako često sreće, lako se zamenjuje sa dominantnim nasleđivanjem. Infantilni glaukom se nasleđuje po tipu autosomnog recesivnog nasleđivanja.

Smatra se da u SAD od glaukoma boluje 2 miliona stanovnika, međutim skoro polovina bolesnika nije otkrivena. Od svih slučajeva glaukoma, na hronični glaukom otpada 90% slučajeva.

Klinički nalazi


Bolesnik sa hroničnim glaukomom u početku nema nikakve simptome. Oftalmoskopskim pregledom očnog dna u početku se konstatuje samo laka depresija papile optikusa. Vidno polje se postepeno sužava koncentrično dok centralni vid ostaje neoštećen sve do kasnih faza bolesti.
Tonometrija, oftalmoskopski pregled očnog dna a posebno papile optikusa, i ispitivanje centralnog vida (tj. centralnog dela vidnog polja) su tri osnovne i najglavnije metode za dijagnostiku glaukoma kao i za kasnije praćenje toka bolesti. Normalni intraokuianli pritisak kreće se između ffi i”25′irifn JtigT* Međutim, izuzev kod akutnog glaukoma, dijagnoza se ne može postaviti samo na osnovu merenja intraokularnog pritiska s obzirom da različiti faktori utiču na njegove vrednosti (npr. fiziološke varijacije u toku dana i noći). Prolazna povećanja intraokularnog pritisaka ne znače da dotična osoba boluje od glaukoma kao što ni periodična povećanja arteriskog pritiska ne znače da osoba boluje od hiipertenzije.

Prevencija

Sve osobe starije od 20 godina trebalo bi podvrgavati tonometriji svake treće godine. Osim oftalmologa to može izvesti i internista i lekar opšte prakse. Kod osoba u čijim je familijama bilo slučajeva glaukoma tonometriju treba sprovoditi jednom godišnje. Midrijatična i cikloplegična sredstva (bilo lokalno u oči, bilo sistemski) ne treba davati pre nego što se ispita ugao prednje komore gonioskopijom.

Lečenje

Većini bolesnika sa hroničnim glaukomom može se pomoći davanjem sredstava za sužavanje ženice npr. 1—2% rastvora pilocarpina koji se ukapava u oko 3—4 puta dnevno. Pilokarpin povećava oticanje tečnosti kroz Schlemmov kanal. Inhibitori karboanhidraze nipr. acetazolamid (Diamox) i ethoxzolamid (Cardrase) smanjuju produkciju intraokularne tečnosti, i povećavaju njeno oticanje. Epinefrin u obliku rastvora 0,5% do 2% (kapi za oči) smanjuje produkciju i povećava oticanje tečnosti. Napomena: Epinefrin je kontraindiciran u slučajevima gde postoji suženje ugla prednje komore. Lečenje mora biti doživotno.

Prognoza

Nelečeni hronični glaukom koji počinje u 40.—45. godini najverovatnije će dovesti do potpunog slepila u 60. do 65. godini. Ranom dijagnozom i pravilnim lečenjem u većini slučajeva može se sačuvati zadovoljavajući vid.

Keine Kommentare:

Kommentar veröffentlichen