Samstag, 28. August 2010

Štitna žlezda

Poremećaj težine i rad štitne žlijezde

Piše: Slađana Divković. dr. med., dopredsjednica Udruge za prevenciju prekomjerne tjelesne težine, Zagreb
Među mogućim endokrinim uzrocima prekomjerne tjelesne težine i debljine, ali i gubljenja kilograma i mršavljenja svakako je poremećaj u funkciji štitne žlijezde, važnog endokrinog organa koji svojim hormonima sudjeluje u regulaciji metabolizma. Stoga je važno prije svake terapije poremećaja tjelesne težine provjeriti hormonski status štitne žlijezde.

Štitna žlijezda smještena je na vratu, ispred dušnika, a ispod grkljana i u prosjeku je teška od 20 do 35 grama. Građena je od dva režnja, međusobno povezana istmusom, tako da izgledom podsjeća na leptir. Režnjevi su sastavljeni od folikula obloženih kockastim epitelom i ispunjenim koloidom u kojem se nalaze hormoni.
Štitna žlijezda izlučuje tri hormona:
  • T3-trijodtironin
  • T4-tiroksin
  • TCT-tireokalcitonin ili kalcitonin.
Važnu ulogu u regulaciji aktivnosti štitne žlijezde ima mineral jod. Za normalno stvaranje hormona štitnjače potreban je dnevni unos joda od 0,1 do 0,25 mg.
Jod se u organizmu apsorbira kao jodid, a dva glavna izvora joda u organizmu su:
  • jod iz unesene hrane i vode
  • jod koji nastaje razgradnjom hormona i neorganskih spojeva joda.
Odnos jodida u štitnoj žlijezdi i krvnom serumu je 20:1, pa možemo reći da štitna žlijezda ima veliku sposobnost akumulacije joda.
Tiroksin (T4) je hormon koji štitna žlijezda izlučuje u većim količinama i ujedno se dulje zadržava u krvi.
Trijodtironin (T3) ima četiri puta intenzivniji učinak, ali se kraće zadržava u krvi i u manjim količinama. Mogli bismo reći da od cjelokupnog hormonskog učinka na tkiva oko 2/3 pripada tiroksinu, a 1/3 trijodtironinu. Glavni učinak ta dva hormona je na metaboličke aktivnosti većine tkiva u tijelu.
Tireokalcitonin (TCT) stvaraju parafolikularne stanice, a glavna fiziološka uloga mu je da smanjuje koncentraciju iona kalcija u plazmi, te na taj način sprečava hiperkalciemiju koju bi mogao izazvati parathormon doštitne žlijezde. Drugim riječima taj hormon djeluje na metabolizam kalcija tako što sudjeluje u regulaciji razine kalcija u krvnoj plazmi.
Mehanizam izlučivanja hormona
Izlučivanje hormona je pod kontrolom hipofize i hipotalamusa.
Pad razine hormona štitnjače stimulira hipofizu na izlučivanje TSH (koji potiče štitnjaču da proizvodi veće količine hormona i obratno), što nazivamo mehanizmom povratne sprege. U mehanizam povratne sprege uključeni su dakle: hipotalamus, hipofiza, štitnjača i koncentracija slobodnog T i T4 u cirkulaciji.
Sama hipofiza je pod kontrolom hipotalamusa (dijela mozga) i zajedno kontroliraju rad svih endokrinih žlijezda pa možemo reći da između živčane i hormonske aktivnosti postoje bliski odnosi.
Štitna žlijezda kao regulator metabolizma
Sama riječ metabolizam je grčkog podrijetla i znači "promjena". Usko gledajući stanični metabolizam označava skup svih kemijskih reakcija unutar citoplazme stanica radi stvaranja energije potrebne za rad i obnovu stanica. Intenzitet metabolizma izražava se količinom topline koja se oslobodi tijekom kemijskih reakcija.
Budući da je metabolizam temelj postojanja živih organizama, iznimno je bitan za određivanje tjelesne težine. Metabolizam se može usporediti s jezičkom vage, čije je normalno stanje stalna labilna ravnoteža. S jedne strane imamo unos hranjivih tvari i kisika, s druge strane dolazi do stvaranja energije na razini stanice, oslobađanja raspadnih tvari metabolizma, stvaranja CO2 i tzv. endogene vode. Podsjetimo, svaka kemijska reakcija u organizmu ujedno znači ili utrošak, ili oslobađanje energije. Kad se izlučuju velike količine hormona štitne žlijezde, bazalni se metabolizam može povećati više od 60% iznad normalnih vrijednosti.
Tijekom metaboličkih procesa hranjive tvari uz pomoć kisika (oksidacija), razgradnjom daju energiju potrebnu za rad svih stanica našeg organizma.
Osnovne prehrambene tvari: proteini, ugljikohidrati i masti imaju specifičnu i konstantnu kalorijsku vrijednost:
  • 1 g proteina daje 4,1 kcal
  • 1 g masti daje 9,3 kcal
  • 1 g ugljikohidrata daje 4,1 kcal.
Energija potrebna za održavanje svakog organizma može se podijeliti u tri kategorije:
  1. energija koja služi za održavanje životnih funkcija kada se organizam nalazi u stanju potpunog mirovanja, što nazivamo bazalnim metabolizmom
  2. energija koja se upotrebljava za obavljanje svakodnevnih minimalnih aktivnosti (odijevanje, hodanje)
  3. energija koja se troši na mehanički rad.
Uloga hormona u organizmu
Hormoni štitne žlijezde kontroliraju metaboličku aktivnost svih stanica tako što:
  • povećavaju apsorpciju glukoze u probavnom sustavu i njezinu razgradnju u stanicama
  • smanjuju rezerve ugljikohidrata u jetri (glikogen) i uzrokuju pojačano izlučivanje inzulina
  • ubrzavaju oksidaciju masnih kiselina u stanicama (iz masnih stanica oslobađaju se lipidi); povećano izlučivanje hormona smanjuje tjelesnu težinu a povećava tek, dok se zbog smanjenog izlučivanja metabolizam usporava a tjelesna težina raste.
  • utječu na katabolizam i anabolizam proteina (kod djece potiču rast i razvoj)
  • utječu na frekvenciju i dubinu disanja
  • utječu na minutni volumen srca, na snagu i brzinu otkucaja srca (brže trošenje kisika dovodi do vazodilatacije i povećanog protoka krvi kroz gotovo sva tkiva)
  • hormoni reguliraju izlučivanje probavnih sokova i pokretljivost crijeva (povećano izlučivanje dovodi do povećanog motiliteta i čestih vodenastih stolica, a smanjeno do začepa)
  • utječu na živčanu aktivnost (pojačano izlučivanje pojačava neurozu, napetost, uznemirenost, tjeskobu, zabrinutost)
  • reguliraju mišićni tonus jer hiperaktivna žlijezda izaziva tremor ili drhtanje ruku (koji se razlikuje od grubog tremora uzrokovanog Parkinsonovom bolesti)
  • hormoni reguliraju san (povišeni hormoni izazivaju osjećaj umora i lošeg i isprekidanog sna, a sniženi pospanost, tromost i stalni osjećaj neispavanosti).
Stanje normalne funkcije štitne žlijezde označavamo kao eutireoza, a poveća li se ili smanji njezina funkcija, ti se poremećaji odražavaju na cijeli organizam.
Pojačana funkcija štitne žlijezde (hipertireoza)
Najčešćim uzrokom hipertireoze smatra se Graves  Basedowljeva bolest. To je autoimuni poremećaj pri kojem imunološki sustav "pogrešno prepozna" normalno, zdravo tkivo štitnjače, pa na vlastito tkivo stvara antitijela.
Hipertireozu prati povećano izlučivanje hormona, povišen bazalni metabolizam i u pravilu gubitak tjelesne težine koji može biti nagao i brz.
Najčešći simptomi hipertireoze su: nemir, razdražljivost, umor, obilno znojenje, tremor, povišen krvni tlak.
Mogu se pojaviti i simptomi poput pojačanog osjećaja žeđi, obilnijeg mokrenja, proljeva i više stolica tijekom dana, osjećaja "lupanja srca u mirovanju" ili pri najmanjem naporu, vlažnih dlanova i stopala te "nepodnošenja topline".
Često kod hipertireoze jače opada kosa, nokti postaju krhki, tanji i lomljiviji, a kod nekih osoba vidljive su izbočene očne jabučice (egzoftalmus) i lokalno povećanje žlijezde (zadebljanje vrata).
Basedowljeva bolest može se pojaviti u bilo kojoj životnoj dobi, a pogađa češće žene nego muškarce.
Također, hipertireoza uzrokuje osteoporozu, jer dolazi do poremećaja u normalnoj izmjeni kalcija i minerala u stanicama kostiju.
Drugi najčešći mogući uzrok hipertireoze je tzv. nodozna toksična guša (struma) kada u štitnjači postoji čvor koji pojačano proizvodi hormone.
Prolaznu hipertireozu mogu uzrokovati i upale štitnjače koje su najčešće nakon preboljele viroze, a prati ih jača bol u vratu, otežano gutanje, povećanje limfnih čvorova, povišena temperatura i sedimentacija eritrocita.

Smanjena funkcija štitne žlijezde (hipotireoza)
Kada žlijezda smanjeno izlučuje hormone, pojavljuje se hipotireoza. Budući da je za stvaranje dovoljnih količina hormona potreban jod, nedostatak joda u hrani (što je posebno vezano za neke krajeve) može dovesti do endemske guše ili strume.
Sam pojam struma označava vrlo povećanu štitnjaču. Zbog nedostatka joda, žlijezda ne može stvarati hormone, što je signal hipofizi da započne izlučivati veće količine TSH, pa takva povećana stimulacija rezultira sve većim porastom žlijezde (hiperplazijom).
U konačnici žlijezda je jako uvećana, ali izlučivanje hormona je smanjeno sa svim simptomima hipotireoze. Stoga se preventivno jod dodaje kuhinjskoj soli, pa je i kod nas obvezno jodiranje soli.
Povećana štitnjača može se pojaviti i sporadično, kod osoba koje su prehranom dobivale dovoljnu količinu joda (tzv. idiopatska koloidna struma). Najčešće je posljedica dulje, jednolične prehrane povrćem, ali može biti posljedica određene terapije lijekovima (jatrogena).
Smanjeno izlučivanje hormona, prema "načelu povratne sprege" stimulira hipofizu na pojačano izlučivanje TSH, a povišene razine tog hormona često su prvi znak hipotireoze. Kada je smanjena funkcija štitne žlijezde, dolazi do sniženja bazalnog metabolizma i porasta tjelesne težine.
Najčešći simptomi koji prate hipotireozu su: usporenost, tromost, pospanost, zaboravnost, zimogroznost, a u ekstremnim slučajevima cijelo tijelo poprimi edematozan izgled što označavamo kao miksedem (podbuhlost lica).
Smanjeno izlučivanje hormona štitne žlijezde dovodi do porasta lipoproteina (kolesterola) u krvi, što je katkad prvi znak hipotireoze.
Nedovoljna aktivnost štitne žlijezde i pad izlučivanja hormona može nastati:
  • nakon operacije (odstranjenja štitne žlijezde ili tireoidektomije)
  • nakon djelomične resekcije žlijezde (odstranjenja cista ili adenoma)
  • zbog zračenja u području vrata
  • zbog upalnih procesa
  • nakon terapije hipertireoze radioaktivnim jodom
  • nakon terapije lijekovima: PAS, butazolidin
  • zbog nedostatka jodida i sl.
Najčešći uzrok hipotireoze je kronična upala štitnjače (Hashimotov tireoiditis) koja se ubraja u autoimune bolesti. Dolazi do stvaranja antitijela na tkivo štitne žlijezde, što u konačnici dovodi do promjena funkcionalnog tkiva žlijezde i do oštećenja njezinih stanica, a to postupno uzrokuje nepovratno oštećenje štitnjače i slabljenje njezine funkcije. Nakon određenog vremena vezivno tkivo postaje dominantno i "zamjenjuje funkcionalno žljezdano tkivo, pa se u uvjetima kada se sumnja na Hashimotov tireoiditis savjetuje odrediti koncentraciju antitijela na štitnjaču.
Za nastanak hipertireoze ili hipotireoze (koja nije uvjetovana nedovoljnim unosom joda) najčešće postoji neurogeni čimbenik, odnosno snažan emocionalni šok, pa se gotovo svi procesi vezani za poremećaj u izlučivanju hormona često označavaju i kao psihosomatske bolesti.
Štitna žlijezda "barometar" stresa
U stresnim se situacijama količina hormona u krvi višestruko povećava, i sama živčana vlakna mogu osloboditi hormone u krv. Hipotalamus koji kontrolira hipofizu je među ostalim i centar naših emocija pa su one snažan stimulans za izlučivanje aktivnih supstancija koje sliče pravim hormonima i utječu na rad gotovo svih članova endokrinog sustava. I prema tradicionalnoj kineskoj medicini snažne emocionalne reakcije, zatomljivanje emocija i dugotrajne negativne emocije mogu utjecati na poremećaj izlučivanja hormona i samu funkciju žlijezde. Stoga je potrebno "držati emocije pod kontrolom".
Za vraćanje i uspostavljanje hormonske ravnoteže uz redovitu terapiju savjetuje se:
  • smanjiti količinu stresa u svakodnevnom životu
  • izbjegavati kofein, alkohol i prestati pušiti
  • unositi dovoljnu količinu vitamina B skupine koji se uključuju u metabolizam sva tri glavna makronutrijenta (uglikohidrata, masti i proteina)
  • osigurati unos A, C i E i F vitamina te selena i cinka kao glavnih antioksidativnih vitamina i minerala koji jačaju imunološki sustav
  • uzimati pelud i matičnu mliječ koji sadrže aktivne suptancije (bioflavonoide-rutin) koji jačaju mikrocirkulaciju i uravnotežuju hormone
  • piti čaj od kadulje ili je uzimati kao začin, te piti zeleni čaj koji sadrži polifenole (polifenol katehin)
  • uzimati žitarice (pšenične klice i heljda) i sjemenke buće, suncokreta i lana, kao prirodne izvore vitamina B i cinka, te lan kao jedan od biljnih izvora omega- 3 masnih kiselina
  • jesti ribu, plodove mora i alge koji sadrže prirodni jod i mineral selen koji pomaže kod hormonske ravnoteže.
Kod svake promjene i poremećaja u izlučivanju hormona štitne žlijezde potrebna je redovita terapija uz kontrole kod endokrinologa. Savjetuje se učiniti i vitaminsko mineralni test kako bi se unos suplemenata uskladio s potrebama organizma. Kod regulacije poremećaja tjelesne težine i održavanja postignute optimalne težine potreban je individualni pristup, pa potražite savjet stručne osobe.
ACU MEDIC CENTAR akupunkture i nutricionizma, savjetovalište za pretilost i bolesti metabolizma, vitaminsko-mineralna dijagnostika; Slađana Divković, dr. med., J. Šižgorića 19, Zagreb, tel.:01 3456 974; GSM: 091 580 1677; e-mail: sladjana.divkovic@zg.t-com.hr

1 Kommentar:

  1. Da li ma nekih prirodnih lekova za hipotireozu ili se baš mora uzimati hormonska terapija?

    AntwortenLöschen