Samstag, 28. August 2010

Imunitet

Pišu: Ljerka Narančik-Gurović, dr. med., mr. sci. Ksenija Berdnik Gortan, prim. dr.        med., Drašković Tihomir, dr. med.
Tijelo je način na koji ljudi primaju vodstvo iz duhovnog svijeta, od Izvora, od svih naših    predaka, od našega vlastitog Zauvijek Ja.
Sva tjelesna osjetila - vid, sluh, okus, miris, povezani su s osjećajima, jer je temelj svega, osjećaj."
- Marlo Morgan: "Poruka iz Zauvijek"
Iskustvo ljudske vrste odavno zna za povoljan utjecaj promjene mjesta boravka na zdravlje. Znanost postupno prihvaća spoznaje koje se pronose kroz vrijeme. Neke su od tih spoznaja usvojene, a mnoge u svijetlu napredovanja znanstvenog mišljenja i znanstveno prihvaćene. Na pitanje kako to da je nakon odmora izvan mjesta stanovanja oporavak vrlo čest i vidljiv, govorilo se o mirnom, bezbrižnom životu, kretanju na svježem zraku, promjeni prehrane, ali na koji način ti čimbenici ostvaruju svoj učinak, nije se znalo.
Prije svega, potrebno je objasniti neke pojmove u vezi s klimom. Pod klimom razumijevamo skup svih vremenskih stanja na nekom području, a koja su pod utjecajem klimatskih čimbenika. Klimatski čimbenici su i svemirske ili Zemljine okolnosti, koje su u nekim područjima u duljim razdobljima približno stalne. Naprimjer, podnevna visina Sunca, nadmorska visina, udaljenost od mora, sastav zemljine površine.
Klimatskim počelima ili elementima nazivamo svojstva zraka, njegovu temperaturu, vlažnost, prozirnost, gustoću pojave nastale fizikalnim procesima, kao što su vjetrovi, kiša, grmljavina, magla, rosa.
Na vrijeme utječe i reljef te smjer protezanja planina. Podnebljem označavamo klimu mjesnog područja, a uz floru i faunu, čistoću zraka i vode, odsustvo industrijskih ili drugih onečišćenja i buke, može ga se uvrstiti u ljekovite čimbenike. Sve to odnosi se na kontinentalnu klimu, dok morska ima svojih specifičnosti.
Kontinentalnu klimu uglavnom dijelimo na:
  • nizinsku klimu (od 0 do 300 metara nadmorske visine)
  • klimu sredogorja (od 300 do 600 metara nadmorske visine)
  • subalpsku klimu (od 600 do 900 metara nadmorske visine)
  • alpsku klimu (iznad 900 metara nadmorske visine).

Svaki organizam ima genetsku mogućnost za reakciju na promjenu okolnosti kao i prilagodbu na njih. Kao primjer mogu se spomenuti stanovnici andskih visoravni, koji su zbog razrijeđenosti zraka i pomanjkanja kisika razvili povećan broj eritrocita. I u životinjskom svijetu obilje je primjera prilagodbe na ekstremne životne uvjete. Zanimljivo je to što je nakon uspješne prilagodbe domicilnom stanovništvu klima postala uobičajena, a prilagodba pojačana samo u nenadanim odstupanjima i klimatskim promjenama.

Organizam može uredno funkcionirati samo unutar dosta uskih, biološki zadanih granica: kiselost tjelesnih tekućina, tjelesna temperatura, rad srca, organa za disanje, probave, uredna funkcija izlučivanja mokraće itd. Tome svakako treba pridodati kožu i sluznice te genijalno sazdano vezivno tkivo s ekstracelularnim matriksom, koji je zapravo kristal u tekućem stanju i svojom građom i funkcijom omogućuje međusobnu povezanost svega sa svim u tijelu. Treba spomenuti i živčani sustav.
Svaki impuls o promjeni u okolini stiže preko različitih osjeta i na uvijek zaposlen mehanizam održavanja, kažemo osnovnih uvjeta za život, a to je homeostaza. Sada dolazi signal za opći preustroj zaštitarskih zadataka. Tako primljeni signali o promjenama, prenose se ponovo do činitelja koji brinu o obrani te oni ponovo šalju signale na periferiju s uputama za pravilnu reakciju.
I u ovim je situacijama izrazito važno održati i osigurati uske granice u kojima je moguće održavati životne funkcije. Organizam je u stresu, a zbog pojačanog napora potrebno mu je više energije.
Prva faza stresa je - uzbuna, signali s periferije stižu u specifične regije mozga.
Druga faza je brzo slanje vjesnika na organe zadužene za reakciju, poput hormona, nakon čega se ubrzava promet šećera i masti, a imunološki je sustav pobuđen i oprezniji. U nekom vremenu postigne se ravnoteža na pobuđenoj razini. Tijelo je pripremljeno.
Traje li stresno stanje jače i dulje, organizam nije u stanju kompenzirati eventualna oštećenja, iscrpljuje se i obolijeva.
Primjer za to je peludna alergija. No danas se i tome može doskočiti tako da se u dogovoru s liječnikom medikamentozno spriječi alergijska reakcija i omogući i toj grupi ljudi uživanje u oporavku.
Uglavnom, kad je riječ o prilagodbi okolišu, tijelo izlazi iz te situacije ojačano. Time se završava treća faza odgovora na stres.
Ovo je zaista kratki, pojednostavnjeni pregled zbivanja zahtjevnijih događaja u živom organizmu. Jedino nije spomenuta velika uloga epifize. Još uvijek se premalo zna da je epifiza glavni dirigent procesa otkrivanja promjena, a i pokretač akcija za prilagodbu. Njezini hormoni, serotonin, melanin i dopamin, prisutni su u većini akcija za pobuđivanje, jer je epifiza žlijezda u kojoj se prepoznaje promjena elektromagnetskog zračenja, koje uvelike regulira zbivanja na unutarnjoj subatomskoj razini energije.
Glavni je problem moderne ljudske zajednice način života, osobito u gradovima.
Zimi najdulji dio vremena provodimo u zatvorenom, često pregrijanom i suhom zraku; o pušenju ne treba previše govoriti. Izloženi smo umjetnom svjetlu koje ne može zamijeniti pravo, dnevno, koje je u mnogim procesima nužno. Naprimjer u metabolizmu kolesterola. Navečer, kod kuće, dugo smo uz TV ekrane, okruženi električnim kabelima koji su poznati destabilizatori elektromagnetizma, što nepovoljno utječe na živi organizam.
Melatonin, važan regulatorski spoj, izlučuje se jedino u tami. Svjetlo zaustavlja njegovu proizvodnju, što se odražava na organizam. Posljednjih je godina poznat skup znakova koji se svrstavaju u sezonske smetnje ponašanja: bezvoljnost, umor, pojačan tek, osobito glad za slatkim, a nerijetko rezultira dubljom depresijom povezanom s poremećajima u sustavu serotonina, drugog, jednako važnog hormona epifize.
Zabrinjavajući porast bolesnih stanja dovodi se u vezu s nepravilnošću rada epifize i izlučivanja njezinih hormona.
Kako je u epifizi dokazana najveća koncentracija vitamina B12, taj donedavno tajanstveni spoj, osim svojih poznatih i esencijalnih funkcija u tijelu, sudjeluje i u regulaciji elektromagnetskih promjena, jer je prirodni magnet, koji prema mišljenju mnogih stručnjaka u čovječjem tijelu dopunjuje magnetit, svojstven ptičjem svijetu, kao i kukcima.
Epifiza, surađujući sa svim elementima tjelesnog ustroja, komunicira s hipotalamusom, limbičnim sustavom te amigdalnim jezgrama, gdje su centri za emocije ugode i neugode.
Time se vraćamo našoj osnovnoj temi: na koji način promjena podneblja osvježava organizam?
Osjetilima - osjećajem klimatske i osjetilne ugode, povratkom biološkim ritmovima sna, disanja, rada srca, dnevno - noćnog kolebanja temperature, tlak. Uz to je potrebno više odmora na svježem zraku, dnevnog svjetla treba pojačati. Flora godi očima, duši, dišnom sustavu, a često je nagrađen i osjet mirisa. Još i danas cijenjen je prirodni način liječenja kroničnih, a i akutnih plućnih bolesnika u crnogoričnim šumama.
Stručnjaci za klimatoterapiju preporučuju da boravak na odabranom mjestu ne bude kraći od 4 do 6 tjedana, što je za naše prilike teško ostvarivo, no mora postojati način da se djeci i starijim osobama pronađe mogućnost za ostvarivanje tog ideala. Tada ponovno kreiramo okoliš, a od starog se želimo bar nakratko odmoriti.
Ne čini li se da gradovi, ovako organizirani, biološki i, recimo, sociobiološki podsjećaju na rast malignog tumora? Rastu nekontrolirano, a prometalima koja začepljuju arterije i proizvode štetne plinove prave metastaze u okolini istovarujući svoj opasni otpad na golemim prostorima. Gradeći kuće za odmor unose matrice svoga svakidašnjeg života, često i u ono malo prirode, kojoj su samo nominalno vlasnici, zarobljavajući je u beton i cement.
Potrudimo li se život prilagoditi prirodnim granicama, što nije potpuno moguće, te zauzdati potrošačke potrebe i umjesto u trgovačke centre uputiti se s obitelji u prirodu, to će nam biti uzvraćeno obiljem zadovoljstva, pa ćemo navečer utonuti u zdrav san, dok će naš osjećaj da smo nešto izgubili biti zanemariv, a zbroj pozitivnih promjena vrlo velik.
"Zrno do zrna pogača, kamen do kamena palača." Tako odavna govori narod, a čini se, da je već i palača previše.

Keine Kommentare:

Kommentar veröffentlichen