Imunitet Jačanje

jačanja imuniteta

Piše: Slađana Divković, dr. med., Acu Medic Centar, Zagreb, dopredsjednica Udruge za       prevenciju prekomjerne težine
U posljednje vrijeme svjedoci smo razorne moći virusa na naš imunološki sustav i organizam u cjelini. Danas znamo da su virusi najmanje jedinice organizirane žive tvari čije su osnovne jedinke mnogo manje od bakterija (primjerice virusi srednje veličine manji su po zapremini od bakterija prosječne veličine i do 30 000 puta), a koji istodobno imaju sposobnost identične reprodukcije i mutacije. Jedna od najčešćih virusnih respiratornih infekcija je gripa.Virus gripe (influence) iznimno je prilagodljiv, nestabilan i premda imunološki razlikujemo tri tipa: A, B i C, virus influence tip A je najučestaliji i najopasniji i stalno teži mijenjanju u podtipove. Pored humanih tipova virus influence tip A nađen je u svinja, konja i peradi. Sposobnost mutacije čini ga dostupnim za više "domaćina" istodobno kao kod virusa H1N1.
Budući da se virus gripe svake godine izmijeni i "skrije" našem imunološkom sustavu, jasno je da je nemoguće stvoriti trajni imunitet. Epidemije gripe pojavljuju se svake zime, a pandemije ciklično u određenim razmacima. Budući da se virus širi kapljičnim putem, sluznice gornjih respiratornih puteva prve su na udaru.
U svakoj varijanti bilo preventivno ili kad se bolest već pojavila potrebno je jačati imunološki sustav. U vrijeme viroza gotovo svatko ima svoj eliksir zdravlja iz domaće  ljekarne pa su tako u svakoj osnovnoj recepturi neizostavni: češnjak, limun, med i propolis, ali i razne kombinacije čajeva, biljnih kapi i ekstrakata te sirupa.
No prije bilo kakve pomoćne terapije potrebno je rehidrirati organizam i unositi što više tekućine, najbolje toplih napitaka: čajeva, juha, mlake vode ili limunade. Najstariji i ujedno lako dostupan "borac" protiv upala i viroza je češnjak.
Ljut i peckav okus češnjaka (Allium sativum) potječe od alil sulfida u osnovi kojih je makroelement sumpor. Okus ljutog (po čemu je češnjak prepoznatljiv) inače ima zagrijavajući učinak na organizam, popravlja prokrvljenost, ubrzava metabolizam, detoksicira, ima povoljan učinak na imunološki sustav. Iz češnjaka je izoliran spoj alicin koji djeluje kao prirodni antibiotik. Poznat je povoljan učinak češnjaka kod upala uzrokovanih ne samo bakterijama nego i virusima, gljivicama i parazitima.
Češnjak možemo upotrebljavati na razne načine. Istiješnjeni sok pomiješan s limunom i medom uz dodatak malo maslaca te izmiksan može biti odličan namaz za djecu, a ljut okus u ovoj kombinaciji potpuno se neutralizira. Možemo ga upotrebljavati kao čaj, kao dodatak marinadama, varivima i juhama (ubaciti cijeli češanj češnjaka u primjerice juhe, koji smo na vrhu malo zarezali).
Možemo ga dodati jabučnom octu uz drugo začinsko bilje i dobiti aromatizirani ocat ili jednostavno sami napraviti tinkturu od češnjaka. Za one kojima ljut i peckav okus smeta i koji su radno aktivni postoje uljne kapsule s češnjakom koje se resorbiraju tek u želucu pa nema bojazni od širenja karakterističnog mirisa.
Češnjak povoljno djeluje na bolesti krvožilnog sustava: sprečava ovapnjenje krvnih žila (snizuje ukupni i LDL kolesterol), pomaže u snizivanju krvnog tlaka, sprečava nakupljanje krvnih pločica i stvaranje ugruška te poboljšava izmokrivanje (djeluje kao diuretik). Sadrži i supstancije slične prirodnom inzulinu koje pomažu u regulaciji povišenog šećera u krvi.
Korijen đumbira (Zingiber officinale), engl. Ginger također karakterizira blago ljuto peckav okus. Premda nije karakterističan za naše podneblje i nije domaća biljka, ima protuupalno i antivirusno djelovanje, pa nije naodmet  uvrstiti ga bar kao začin u svakodnevnu prehranu. Na tržištu se može naći kao svjež korijen ili kao osušen i samljeven dodatak jelima. Nalazimo ga i u obliku čaja, a u nekim zemljama proizvode od njega tzv. đumbirov kruh i đumbirovo pivo, koje je posebno učinkovito nakon obilnih obroka.
Đumbir sadrži supstancije slične probavnim enzimima. Djeluje umirujuće na glatku muskulaturu crijeva, ublažava grčeve, bolove i simptome dizenterije (vodenaste stolice). Ima povoljan učinak kod nadutosti i mučnine. Regenerira stanice jetre i pomaže jetrima u procesima detoksikacije i jačanju imuniteta. Đumbir se može dodavati i slanim i slatkim jelima.
Najlakše ga je kao začin jednostavno posuti po prilozima, varivima, juhama, kompotima ili raznim namazima (za doručak), slično kao papar. Dakle, s količinom treba biti umjeren, a važnija je redovitost u konzumiranju. Đumbir smanjuje povišeni krvni tlak, kolesterol i ima povoljan učinak na elastičnost i tonus krvnih žila.
Intenzivnije ljut okus pojedinih vrsta povrća znači i veću zastupljenost mineralnih soli sumpora pa sumpor u obliku anorganskih soli nalazimo: u svim vrstama luka, hrenu, gorušici, povrtnici, čili papričici, kupusu, maslinama, cikli, šparogama, ali i u grožđanom soku i algama.
Sumpor je inače najviše zastupljen u proteinskim namirnicama: mesu, ribi i jajima koje su u prehrani i osnovni izvor ovog makroelementa. U prirodi sumpor je uglavnom rasprostranjen u obliku sulfida i sulfata.Glavni izvori sumpora za čovjeka su aminokiseline: metionin, cistein i cistin. Metionin kao esencijalnu aminokiselinu ne možemo proizvesti, nego je unosimo prehranom kroz proteinske namirnice. Podsjetimo, aminokiseline ulaze u sastav proteina ili bjelančevina, a sva naša tkiva i organi su proteini.
U ljudskom organizmu sumpor se nalazi:

• u hrskavici (hondroitin sulfat i glukozamin sulfat), u vezivnom tkivu kože (kolagen), u strukturnim proteinima kose i noktiju (keratin), u topljivim proteinima krvne plazme (albumini, globulini) te u imunoglobulinima koji su nositelji humoralnog imuniteta (koji se zasniva na stvaranju antitijela)
• u sastavu vitamina B1 (aneurina) i vitamina H (biotina)
• u polipeptidnim hormonima kao što su: inzulin i hormoni zadnjeg režnja hipofize: oksitocin i vazopresin
• ugrađen je u molekulu heparina koji sudjeluje u procesima vezanim za grušanje krvi (koagulaciju)
• pojedini spojevi koji u sebi sadrže sumpor (SH skupina) imaju važnu ulogu u metabolizmu ugljikohidrata, masti i bjelančevina (acetil CoA).

Lokalno na koži sumpor je keratolitik (odstranjuje zadebljali sloj kože), blagi antiseptik i blagi antimikotik. U manjim koncentracijama djeluje keratoplastički (potiče stanice epidermisa na regeneraciju.
Primjenjuje se u terapiji akni, prhuti, seboreji, alopeciji kod ekcema i sl. Sumporne termalne vode koriste se u terapiji kroničnog reumatizma, neuralgija, katara dišnih organa te bolesti adneksa (jajnika i jajovoda). Sumpor metabolički ima važnu ulogu u procesima detoksikacije, stimulacije imunološkog sustava i regulacije cirkulacije krvi.
Vitamin H (biotin) u svojoj strukturi sadrži sumpor. Jedna od namirnica koje ga sadrže je zob i zobene pahuljice, ali ga sadrže i šljive, orasi, grašak i soja. Vitamin H nužan je za pravilan metabolizam proteina i za stvaranje energije, a njegov nedostatak izaziva gubitak teka, bolove u mišićima, bolesti kože, nesanicu i sl.
Kaša od zobenih pahuljica savjetuje se svima, a poglavito starijim osobama.
Sumpor, rekli smo ulazi u sastav vitamina B1 koji utječe na metabolizam ugljikohidrata, održava tonus mišića, funkciju perifernih živaca, stimulira rad probavnih organa, potreban je za metabolizam stanica srca. U stanjima stresa povećana je potreba za tim vitaminom, a svaka upala ujedno je stres za organizam.
Jedna od biljaka s najvećim sadržajem tog vitamina u svojim plodovima je (crna bazga(Sambucus nigra). Naziva se još crna zova, apta ili bazgovina.
Ova grmolika biljka blijedožutih cvjetova karakterističnog mirisa, zajedno s kamilicom ubraja se među najstarije ljekovito bilje. Svi dijelovi biljke imaju ljekovito djelovanje: listovi, cvjetovi, plod i kora. Ponajviše se za izolaciju aktivnih sastojaka upotrebljavaju cvjetovi (Flores sambuci) koji se sabiru po sunčanom i suhom vremenu te listovi (Folia sambuci).
U pojedinim skandinavskim zemljama, primjerice u Danskoj, sirup od cvjetova bazge i čaj obilato se uzimaju tijekom jeseni i zime i u vrijeme viroza zato što aktivne tvari imaju imunostimulirajuća svojstva. U cvjetovima ima eteričnog ulja, sluzi, holina, sambunigrina, smole i saponina, organskih kiselina: jabučne, vinske i valerijanske.
Cvjetovi bazge sadrže antocijanske flavonoide (rutin i kvercetin) koji imaju zaštitna svojstva, prije svega na sluznice, pa olakšavajući iskašljavanje i bronhijalnu sekreciju, ali i ublažujući simptome kod suhog, nadražujućeg kašlja. Prvi učinak je poticanje znojenja za vrijeme povišene temperature, a padom tjelesne temperature postiže se prvo olakšanje kada slabe i drugi opći simptomi, kao što su slabost, malaksalost, glavobolja i bolovi u mišićima.
Zbog toga se čaj od cvjetova bazge savjetuje kod respiratornih infekcija praćenih povišenom temperaturom: bronhi tisa, gripe, početne upale pluća koje su najčešće praćene otežanim disanjem, kašljem i grloboljom. Na tržištu se, pored čaja i soka od cvjetova bazge mogu naći i gotovi pripravci prije svega čisti ekstrakt, zatim sirup, pastile pa čak i gume za žvakanje.
Nedavno istraživanje provedeno u Oslu pokazalo je da ekstrakt sambucol izoliran iz crnog ploda bazge ublažuje simptome gripe. Znanstvenici su ustanovili da aktivne tvari izolirane iz ploda sprečavaju stvaranje hemaglutinina s pomoću kojeg se virusi vežu za zdrave stanice.
Listovi bazge u obliku čaja služe kao diuretik, pomoć pri regulaciji povišenog šećera u krvi, kao blagi purgativ. Lokalno, izvana na kožu kao oblozi (kataplasme) koriste se kod opeklina i reumatskih bolova. U listovima se nalazi sambucin, trijeslovine, smole, kalijev nitrat i emulin. Listovi u čajnoj mješavini potiču i na preznojavanje, ali znatno manje nego cvjetovi. Sličan ali blaži učinak na poticanje preznojavanja ima čaj od cvjetova lipe (Tilia  parvifolia).
Zrele bobice bazge sadrže: jabučnu, taninsku i valerijansku kiselinu, eterično ulje, smole, vitamine: A, B1 B2 i C vitamin kao i rijetki vitamin J koji pomaže u sprečavanju upale pluća koja je, znamo jedna od težih komplikacija virusnih respiratornih infekcija.
Zrele, sirove bobice nisu jestive nego se prerađuju u sirup od bazgovih bobica, pekmez ili bazgovo vino, koje pomaže kod osjećaja iscrpljenosti, umora te umiruje trbušne grčeve i potiče tek. U kombinaciji s cimetom i klinčićem kao kuhano vino savjetuje se preventivno u vrijeme viroza.
Čaj od bazge (za znojenje)
10 g cvijeta bazge preliti sa 1 l ključale vode, poklopiti i nakon pola sata procijediti i piti svaka 2 sata po jednu šalicu od 2 dl. Može se zasladiti žličicom meda ili žličicom sirupa od maline ili višnje.
Čaj od đumbira
2 čajne žličice mljevenog đumbira ili naribanoga svježeg korijena preliti sa 2 dl ključale vode i ostaviti 10 minuta, procijediti i piti u malim gutljajima.
Češnjakova tinktura
25 dkg češnjaka, 1 l alkohola ili jake rakije. Češnjak oguliti, zdrobiti, staviti u bocu i preliti alkoholom, dobro začepiti i držati na toplom 14 dana. Svakodnevno nekoliko puta tijekom dana protresati bocu. Nakon tog vremena procijediti. Uzimati 3 puta po 20 do 30 kapi s malo vode ili mlijeka.
ACU MEDIC CENTAR akupunkture i nutricionizma, savjetovalište za pretilost i bolesti  metabolizma, vitaminsko-mineralna dijagnostika; Slađana Divković, dr. med., J. Šižgorića 19, Zagreb, tel.: 01 34 56 974