Mittwoch, 8. September 2010

Poreklo18

Kada se pročita ovakav naslov, obično se jave nesrbi ili "liberali" da se smeju ovakvim "Deretićevskim
provalama". Međutim, ako iznesemo činjenice ovim redosledom, onda im osmeh vrlo brzo pada sa lica:
1. Etrurci su sebe nazivali RASENI, odnosno Rašani (Ras je drevni srbski grad, a Rasina i Raška su reke koje protiču tim krajem). U biti, drugo etničko ime za naše Srbe i jeste Rasen (Rašan), što znači "čovek sa reke Raške", dok je ime Srbin sinonim za "sarabotnika", "rođaka", "saborca", odnosno, izvorno "srkača majčinog mleka", kako kažu neki ruski slavisti, što je inače pravo i najstarije naše etničko ime.
2. Pokrajina u Italiji gde su nekada živeli Raseni danas se zove Toskana (pleme Toske su danas
većinom Albanci, i svi su potomci Srba, a uz samu reku Rasinu žive i dan danas Srbi koji se prezivaju
Toskići). Istočno od Toskane nalazi se predeo nazvan Arezzo gde i danas postoji gradić koji se zove
Rassina, isto kao i naša reka. Samo 40 km istočnije može se pronaći gradić koji se zove Sorbano. Niti
jedno, niti drugo ime naselja ništa ne znači u italijanskom jeziku. Sve zajedno odlično se slaže sa
"Dalimilovom hronikom" i "Srbima do Rima", a zaista 70 km istočno od Rima se takođe nalazi gradić po
imenu Sorbo. Jan Kollar će napisati: "Jméno Raseni, Rascia nepochybně do Etrurie tak se děděním od
ohňoctivých praotců dostalo, jako i do Illyricum a do Serbie, kde též království a krajina Rascia,
Rasciana a řeka Rasa Raska. Dosti na tom, že nejen kořen raz ras, ale i všecky formy, ve kterých se
toto jméno v Etrurii i v Alpech ukazuje, čistě slavjanské jsou, jmenovitě koncovky en ena ka, Razen,
Razena, Raska, a s předložkou po Po-rsena."
3. Gde god se nalaze etnonimi koji u sebi poseduju osnovu "Ras", pojavljuje se i "Sorb". Primer: čak
30-tak naselja u Švedskoj i danas nosi ime "Sorby", a uz njih i dva sa imenom "Rasa". Poznato je da su
Sloveni naseljavali te predele pre Germana, a na ostrvu Rigen (Rujan) postojao je grad Arkona, u
kojem je bio Svantevidov hram. Naime, dok su Rimljani potukli svoje učitelje Rasene, velika masa njih
je krenula ka severu Evrope, gde su osnovali nova naselja. Ostrvo Rujan upravo su opustošili Danci o
čemu piše Saks Gramatik. Rimljani su sve preostale Rasene koji nisu pobegli, porobili i od tada je ime
Serb kod njih sinonim za roba (serbule=opanci, odelo robova), tako da će kasnije često dolaziti do
zabune o poreklu našeg imena, koje je najstarije u Evropi.
4. Ostaci Rasena (Sorba) na severu danas su Lužički Srbi, koje Germani kroz istoriju nazivaju
Vendima, Vindima, Venetima. Venecija (Venetia) upravo vodi ime po Srbima koji su je naseljavali, kao i
celu severnu Italiju još u srednjem veku. Danas su ti Srbi stopljeni u Italijane. O tome postoji zaista
mnoštvo dokaza, a ko ima vremena može da čita o tome na stranicama Padovskog univerziteta, s tim
što oni ne žele da govore o Srbima u Italiji, nego o "Slovenima", iako smo videli da se oduvek radilo o
Rašanima i Srbima, koje su Germani nazivali Venetima, Vendima, Vindima (to dolazi od sanskritske reči
"Ve(n)de", po čemu su Srbi uticali na njihovo sastavljanje. Naime u Rg-Vedama pominje se takođe i naš
rodonačelnik, Srbinda, demonski ratnik.). Georg Krigač je 1675. godine objavio delo De Serbis,
Vendorum natione vulgo dictis Die Venden ("Srbi, Vendska nacija, narodno nazvana Vendi"), koje je
dokaz, da i pored uobičajenog nemačkog naziva Vendi, polabski Srbi nisu nikad izgubili svoje izvorno
narodno ime. Andreas Tharæus će napisati delo u kojem se navodi: "...Von welchem wort Sarmata oder
Sauromata das wortlein Sarbi her entsprossen ist. Das ist den nun gar eigentlich das wortlein Sarbi,
denn also werden die Wenden heutiges tages in ihrer scprache genannt, und Sarsska Reetz heisst
Wendische sprache..." ("Od reči Sarmata ili Sauromata, reč Sarbi vodi poreklo. U stvari reč Sarbi, je u
današnjim danima Vendi, kako se na njihovom jeziku kaže. A srbska reč se naziva vendski jezik." ). Šta
reći više? Na ovim adresama padovskog univerziteta može se pročitati sve o tome da su Etrurci, tj.
Rašani bili Sloveni, Veneti, Sarmati, dakle Srbi:
 -----------------------
Srbi=Rašani=Raseni, došli su iz Mesopotamije, a njihov put je moguće sagledati ako se ima klasična
elektronska karta (Encarta npr.), pa se potraže toponimi koji potiču sa Srb, Serb, Serv, Sorb, Ras, itd.
Ima ih na stotine od Indije do Skandinavije, dakle samo na mestima gde žive Indoevropljani, te na
jednoj pravoj liniji od Istočne do obala Zapadne Afrike, koji su verovatno ostali tokom osvajanja Afrike
od strane Nina Belovog, i njegovog izlaska na Atlantski okean, o čemu ima pismenih dokaza. Iz
Mesopotamije deo Srba (danas su to svi Sloveni ukupno), kretao se ka Indiji, sve do Kine, a drugi deo
je dolazio do severa Švedske, gde zaista ima mnogo srbskih toponima. Tako za drevno srpsko ime, iz
vremena pre Rimljana, svedoči i toponim za reku Ksant, često pominjanu još od Homerovog doba, za
koju antički geograf Strabon 63-19 g. st. ere, kaže: "ειθ ο Ξανθος ποταμος οω Σιρβεν εκλουν οι
προτερον" /Kako su reku Ksant Srbica nazivali ranije/ (Strabonis rerum geographicarum libri
septemdecim, Basileae, 1571., s. 763. Hrvat Rački, Rus Nestor i Poljak Surovjecki tvrdili su da su Srbi,
Vendi, prastanovnici Evrope od početka istorijske ere. Ne zna se sa sigurnošću koliko hiljada godina su
postojali u Indiji (odatle ime "Vendi", "Vindi", od "Indi", a odtale i "Vede") pre seoba, a na današnjim
terenima su preko tri hiljade godina. Dakle, i to se sve slaže kako sa Dalimilovom hronikom, tako i sa
Karlovačkim rodoslovom, gde se kaže da smo došli iz Vavilona i pružili se sve do Rima.
--------------------------
11. Nemački biskup Salomon 920. godine završava
etimološki rečnik Mater Verborum, u kojem povezuje srbsko
ime sa Sarmatima (Sarmatæ... Sirbi tum dicti... id est quasi
Sirbutiu... Sarabatiæ proprie currentes vel sibi viventes
Zirbi). Delo je očuvano u prepisu iz 1102. godine,
napravljenom od strane češkog opata Vacereda (Wacered),
koji je takođe, kao dodatak povezao ime Sarmata sa Srbima
(Sarmatae populi Zirbi, Sarabatiae proprei currents vel Sibi
viventes Zirbi). A ko je čitao Herodotovu istoriju, znaće da su
Sarmati, odnosno Srbosloveni bili ogroman narod u
antičkom dobu. Razlika između nas i ostalih Slovena koji su
prestali da nose srbsko ime bila je u tome što su se oni nas
bojali. Naime, ‘Abdu l Hasän al Mas’ūdī, pominje u rukopisu
"Kitāb al tanbīh wa’l ishrāf" ("Knjiga zlatnih polja i rudnika
dragog kamenja") u Zakarpatju narod Surbi, za kojeg kaže
da su "... narod koga se Sloveni boje iz razloga koje bi bilo
predugo navoditi, ka i to što je potpuno bez vere kojoj bi se
pokorili..." Grk Halkokondil za Srbe je rekao da su najstariji i
najveći narod na svetu. Mavro Orbini takođe spominje da su
Srbi gospodarili Azijom. Dakle, ako su Raseni bili Sloveni,
-----------------------------
12. Ščerbakov (u časopisu "Očag" br.3 1999.g.)
piše:"Profesor Pešić otkrio je na strmim obalama Dunava
znake pisma sličnog etrurskom. Istražujući nalaze arheologa
u tom regionu, on je sastavio najstariju azbuku na svetu od
48 znakova, slova. Njegovi radovi proizvode utisak prave
eksplozije... To pomera u teško zamislivu prošlost ne samo
izvore pismenosti nego i prvi ciklus čitave civilizacije na
planeti." Pešić je govorio:"Prvo azbučno pismo, kako se
dosad smatralo, bilo je grčko a koje je nastalo iz feničanskog
900. godine pre naše ere. Ali, mi se ne možemo oteti utisku
o azbučnom karakteru pisma koje je nastalo u Vinči.Takođe,
ne možemo mimoići činjenicu da se dosad tvrdilo da je i
etrursko pismo nastalo negde u 9. veku pre nove ere. Etrurci
su bili već pismeni kad su se, prvi put, sreli sa Grcima na
Apeninskom poluostrvu. Grci nisu razumevali njihov jezik.
Bio im je stran. A ni sam susret niti dalji međusobni odnosi
nisu bili tako srdačni. Naprotiv, često su međusobno ratovali.
Zašto bi se u tim okolnostima Etrurci odricali svog jezika i
pisma i preuzimali ih od Grka? Njihov jezik i pismo bili su
široko rasprostranjeni i to im je omogućavalo normalnu
komunikaciju sa svetom." Zanimljivo je i samo ime "Vinča",
koje nastaje od Vinda, Vindiša, Vindža.


--------------------------------


Kada se pročita ovakav naslov, obično se jave nesrbi ili "liberali" da se smeju ovakvim "Deretićevskim
provalama". Međutim, ako iznesemo činjenice ovim redosledom, onda im osmeh vrlo brzo pada sa lica:
1. Etrurci su sebe nazivali RASENI, odnosno Rašani (Ras je drevni srbski grad, a Rasina i Raška su reke koje protiču tim krajem). U biti, drugo etničko ime za naše Srbe i jeste Rasen (Rašan), što znači "čovek sa reke Raške", dok je ime Srbin sinonim za "sarabotnika", "rođaka", "saborca", odnosno, izvorno "srkača majčinog mleka", kako kažu neki ruski slavisti, što je inače pravo i najstarije naše etničko ime.
2. Pokrajina u Italiji gde su nekada živeli Raseni danas se zove Toskana (pleme Toske su danas
većinom Albanci, i svi su potomci Srba, a uz samu reku Rasinu žive i dan danas Srbi koji se prezivaju
Toskići). Istočno od Toskane nalazi se predeo nazvan Arezzo gde i danas postoji gradić koji se zove
Rassina, isto kao i naša reka. Samo 40 km istočnije može se pronaći gradić koji se zove Sorbano. Niti
jedno, niti drugo ime naselja ništa ne znači u italijanskom jeziku. Sve zajedno odlično se slaže sa
"Dalimilovom hronikom" i "Srbima do Rima", a zaista 70 km istočno od Rima se takođe nalazi gradić po
imenu Sorbo. Jan Kollar će napisati: "Jméno Raseni, Rascia nepochybně do Etrurie tak se děděním od
ohňoctivých praotců dostalo, jako i do Illyricum a do Serbie, kde též království a krajina Rascia,
Rasciana a řeka Rasa Raska. Dosti na tom, že nejen kořen raz ras, ale i všecky formy, ve kterých se
toto jméno v Etrurii i v Alpech ukazuje, čistě slavjanské jsou, jmenovitě koncovky en ena ka, Razen,
Razena, Raska, a s předložkou po Po-rsena."
3. Gde god se nalaze etnonimi koji u sebi poseduju osnovu "Ras", pojavljuje se i "Sorb". Primer: čak
30-tak naselja u Švedskoj i danas nosi ime "Sorby", a uz njih i dva sa imenom "Rasa". Poznato je da su
Sloveni naseljavali te predele pre Germana, a na ostrvu Rigen (Rujan) postojao je grad Arkona, u
kojem je bio Svantevidov hram. Naime, dok su Rimljani potukli svoje učitelje Rasene, velika masa njih
je krenula ka severu Evrope, gde su osnovali nova naselja. Ostrvo Rujan upravo su opustošili Danci o
čemu piše Saks Gramatik. Rimljani su sve preostale Rasene koji nisu pobegli, porobili i od tada je ime
Serb kod njih sinonim za roba (serbule=opanci, odelo robova), tako da će kasnije često dolaziti do
zabune o poreklu našeg imena, koje je najstarije u Evropi.
4. Ostaci Rasena (Sorba) na severu danas su Lužički Srbi, koje Germani kroz istoriju nazivaju
Vendima, Vindima, Venetima. Venecija (Venetia) upravo vodi ime po Srbima koji su je naseljavali, kao i
celu severnu Italiju još u srednjem veku. Danas su ti Srbi stopljeni u Italijane. O tome postoji zaista
mnoštvo dokaza, a ko ima vremena može da čita o tome na stranicama Padovskog univerziteta, s tim
što oni ne žele da govore o Srbima u Italiji, nego o "Slovenima", iako smo videli da se oduvek radilo o
Rašanima i Srbima, koje su Germani nazivali Venetima, Vendima, Vindima (to dolazi od sanskritske reči
"Ve(n)de", po čemu su Srbi uticali na njihovo sastavljanje. Naime u Rg-Vedama pominje se takođe i naš
rodonačelnik, Srbinda, demonski ratnik.). Georg Krigač je 1675. godine objavio delo De Serbis,
Vendorum natione vulgo dictis Die Venden ("Srbi, Vendska nacija, narodno nazvana Vendi"), koje je
dokaz, da i pored uobičajenog nemačkog naziva Vendi, polabski Srbi nisu nikad izgubili svoje izvorno
narodno ime. Andreas Tharæus će napisati delo u kojem se navodi: "...Von welchem wort Sarmata oder
Sauromata das wortlein Sarbi her entsprossen ist. Das ist den nun gar eigentlich das wortlein Sarbi,
denn also werden die Wenden heutiges tages in ihrer scprache genannt, und Sarsska Reetz heisst
Wendische sprache..." ("Od reči Sarmata ili Sauromata, reč Sarbi vodi poreklo. U stvari reč Sarbi, je u
današnjim danima Vendi, kako se na njihovom jeziku kaže. A srbska reč se naziva vendski jezik." ). Šta
reći više? Na ovim adresama padovskog univerziteta može se pročitati sve o tome da su Etrurci, tj.
Rašani bili Sloveni, Veneti, Sarmati, dakle Srbi:

Keine Kommentare:

Kommentar veröffentlichen