Mittwoch, 20. Oktober 2010

radostimoja

Predstavnici Humanitarne hrišćanske zajednice "Radosti moja" iz Štutgarta učestvovali su u humanitarnoj akciji pomoći Srbima u opštini Štrpci na Kosmetu, u saradnji sa više srpskih organizacija i pod pokroviteljstvom "Srpske mreže". Predstavnici organizacije "Radosti moja" iz glavnog grada Baden-Virtemberga za ovu akciju izdvojili su 620 evra, dok je ukupna novčana vrednost bila 2.800 evra.
Pomoć ne samo u novcu već u i krevetima, frižiderima, bojlerima, veš-mašinama, na trenutak je vratila osmehe na lice članovima šest srpskih porodica. Svi oni žive u veoma teškim uslovima i to bez ikakvih primanja. Dok su uručivali pomoć mladim humanistima se srce stezalo što nisu mogli više da daju, a u sećanju će im ostati osmesi i oči pune zahvalnosti što se neko setio i njih na Kosovu i Metohiji.


Pomoć su dobili brat i sestra Goran i Ljubica Ilić iz sela Borzane, zatim sedmočlana porodica Milosavljević u selu Vrbeštica (pet ćerki od kojih je jedna boluje od epilepsije i živi bez lekova), šestočlana porodica Antić iz sela Berevence sa četvoro dece (uzrasta od četiri do 10 godina), potom porodica Goluba Stanojevića u selu Sevce gde u domaćinstvu živi njih devetoro (petoro dece).
 
Uručena pomoć za male Antiće
 

 
Članovi porodice Milosavljević u selu Viča u kući imaju tri dobra đaka koja bi htela dalje da se školuju, ali za to nemaju novca.
 

Jedan evro


I samo jedan evro, ako je iz ljubavi prema bližnjem i ako je od srca, puno će pomoći našoj braći Srbima širom Balkana.
 
Svako od nas treba da se angažuje humanitarno i da zajedničkim snagama delujemo globalno. Najvažnija je volja - poručili su članovi "Radosti moja" iz Štutgarta.

Dodatna obaveštenja u vezi sa uplatom mogu se naći na njihovoj internet stranici www.radostimoja.com
Porodicu Milenković iz Sušića u kojoj živi petoro braće je zadesila tragedija da im je otac preminuo, majka se leči u psihijatrijskoj bolnici, a sestra je pre nekoliko meseci izvršila samoubistvo.
 
Pomoć (frižider) je stigla i u narodnu kuhinju u mestu Prekovce, dok je osnovna škola "Sveti Sava" u mestu Paralovu opremljena električnim šporetom i bojlerom.

- Na žalost, čini nam se da je situacija u enklavama na Kosmetu sve gora. Dečji dodaci i socijalna pomoć se ukidaju, raste broj korisnika narodnih kuhinja, šiptarske vlasti ukidaju Srbima svaki vid komunikacije.
 
Iz dana u dan sve je manje nade u opstanak srpskog naroda na Kosmetu, dok su u ostatku Srbije trenutno preče neke druge društvene teme. Nadamo se da će se uspavana i pogrešno usmerena energija srpskog naroda uskoro probuditi i omogućiti biološki opstanak srpskog naroda - poruka je članova srpskih organizacija koje su propratile ovu akciju.

Beograd

Singidunum u najstarije doba
Beograd, prestonica Srbije, jedan je od najstarijih gradova Evrope. Smešten na ušću Save i Dunava bio je privlačan mnogim narodima i kulturama od najstarijih dana do danas. Pretpostavlja se da je lokacija na kojoj se danas pruža bila stalna naseobina već od srednjeg palolita.


Slika: Singidunum i Skordisci
Na njegovoj teritoriji pronađene su lobanje kako ljudi, tako i Nenadertalaca koji su ga nastanjivali u davnom kamenom dobu.
Arheološki ostaci otkriveni u Vinči, danas prigradskom naselju Beograda, pokazuju da je u periodu od 5000. do 3000. godine pre nove ere tu cvetala Vinčanska kultura, naslednica ranije stračevačke kulture. Bronzano doba bilo je svedok opadanja ove kuluture, dok se tek u gvozdenom dobu lokalitet Beograda opet pojavljuje kao važniji centar.

U VI veku pre nove ere na Balkanu su počela velika pomeranja najpre Tračko-Cimerskih, a zatim i Skitskih plemena koja se nigde nisu zadržavala dovoljno dugo da bi osnovali stalnu naseobinu. Več u IV veku pre n.e. Balkan je bio dom mnogim plemenima: Dardancima, Tribalima, Dako-Getima, Autarijatima i Ilirima u užem smislu te reči.
Pred kraj IV veka Kelti počinju da se nastanjuju na Balkanskom poluostrvu i dolaze u sukob sa ovim starobalkanskim plemenima. Skordisci su bili jedno od tih Keltskih plemena koji su na mestu gde brdo strateški nadgleda spajanje dve velike reke prvi podigli stalnu naseobinu zaštićenu primitivnim utvrđenjem. Po prvi put, 279. godine pre n.e., pominje se Singidun - prvo ime Beograda.


Slika: Singidunum
Mišljenja su još uvek podeljena o pravom značenju imena Singidun. Doduše, izvesno je da drugi deo reči dun(om) označava utvrda odnosno tvrđavu na keltskom. Sa druge strane mišljenja o značenju reči singi se razlikuju - po jednima ona se prevodi kao okrugla što bi značilo da singidunum označava okruglu utvrdu, dok drugi smatraju da ona vodi koren od Tračkog plemena Singi koji su naseljavali ovu lokaciju pre dolaska Kelta.
Bez obzira na etimologiju izraza singidun ostaje činjenica da je veoma malo ostataka sačuvano iz ovog perioda, pre dolaska Rimljana.

Ono u šta smo sigurni za ovaj period potiče od iskopavanja keltskih grobnica i zasnovano je na dokazima koji su u njima pronađeni. Međutim, pored ovih, materijalnih ostataka, ono što je daleko više uticalo na kasniji duh Singidunuma jeste Keltska kultura koja će biti vidljiva i kasnije, u vreme kada će Singidunum biti Rimska utvrda.

Singidunum - rimski grad



U II veku pre nove ere Rim osvaja Makedoniju, koja je kao provincija osnovana 140. pre nove ere. Već tada postavlja se pitanje zaštite njenih severnih granica koje su bile izložene brojnim napadima varvara.
Prvi poraz Rima spominje se 141. g. pre n.e., zatim sledi niz keltskih upada negde oko 120. godine pre n.e. Gaj Porcije Katon koji izlazi u susret Keltima doživljava poraz. Međutim 106. godine pre n.e. Marko Minucije Ruf slavi pobedu potukavši Skordiske na „njihovim planinama“. Nakon toga zabeležena je 85. godine pre n.e pobeda Sule, slavnog vojskovođe Rimske republike, a zatim se pominje i pobeda Lucija Kornelija Scipiona Aziagena, nakon koje su Skordisci primorani da ostanu u granicama svoje zemlje. Nakon toga pa sve do 16. godine pre n.e. nema vesti o Skordiscima, kao da su potpuno nestali..
Međutim, tokom I veka pre n.e. Rimljani su pored Skordiska bili suočeni i sa mnogim drugim plemenima koja su se međusobno borila za prevlast, ali istovremeno ugrožavala i Rimski prestiž i njihove interese na ovom području. Reč je o Dardancima, Mezima, Tribalima i Bastarnima.
Rimljani su u ovo doba svoje ekspanzije, naime u poznom periodu Republike oklevali da teritoriju pobeđenih naroda uključe u Rimsku državu. Međutim, već dugo ozbiljno ugrožavani od napred pomenutih plemena, Rim pokreće niz vojnih kampanja počevši sa pobedom Marka Licinija Krasa (unuk jednog od trojice Trijumvira) 29. i 28. godine pre n.e nad Mezima i Bastarnima.
Sledi vojna kampanja budućeg imperatora Tiberija koji kampanju vodi u svojstvu Avgustovog legata u periodu između 13. i 9. godine pre n.e. Pohod se završava pokoravanjem Panonanca sa obe strane Save i stvaranjem provincija Dalmacije i Panonije, da bi se več 15. godine nove ere od određenih delova teritorije ove dve provincije stvorila provincija Mezija, koja odgovara današnoj teritoriji Srbije. Singidunum je pripadao provinciji Mezij. Za vreme imperatora Dometijana Mezija će biti podeljena na gornju i donju. Singidunum postaje deo gornje Mezije i važan za odbranu severo-istočne granice rimskog carstva.
Na značaju dobija iznenadno 86. godine n.e. kada postaje sedište IV Legije nazvane Flavia Felix. Nju je 70. godine opremio Vespasian prethodno raspustivši bivšu IV Legiju Macedonicu koja je dve godine ranije podržala Vitellija tokom građanskog rata. IV Flavijeva legija biće smeštena delom u Sirmiumu i Viminacijumu, ali najvećim delom u Singidunumu, prevashodno zbog izuzetno bitnog strateškog položaja koji je on zauzimao nadgledajući sa brda tokove Dunava i Save. IV Flavijeva legija će biti ovenčana slavom učešćem u Trajanovom pohodu kojim je pokorio Dačane, izrazito ratoborno pleme severno od Mezije. Pokoravanje Dačana i stvaranje provincije Dakije biće poslednja teritorijalna ekspanzija Rima.
Dolaskom IV legije, koja je brojala 6000 ljudi Singidunum dobija na značaju. Prvo rimsko utvrdjenje bilo je zemljano-palisadnog tipa, ali je ono krajem II veka zamenjeno utvrdjenjem zidanim od kamena. Kastrum (vojni logor) je zauzimao danasnji prostor Gornjeg grada i parka Kalemegdana, zavrsavajuci se na jugu kod danasnje Pariske ulice. Uz vojni logor razvijalo se i civilno naselje, koje se od kastruma pruzalo prema jugu i jugoistoku, ali i na podrucju danasnjeg Donjeg grada. Tamo gde je danas Studentski trg u to vreme se nalazio rimski forum oivičen javnim kupatilima i drugim javnim zgradama. Singidunum će neprekidno rasti sledećih nekoliko vekova.
Sredinom II veka n.e. Hadrijan Singidunumu daje status municipiuma, koji će u sledećih sto godina proživeti period mira, stabilnosti i kontinuiranog rasta.
Međutim, krajem II veka n.e. počinje opadanje moći Rimskog carstva. Prva provincija iz koje se Rim povlači jeste Dakija, koju 270. godine nove ere Aurelijan napušta pod pritiskom Gotske invazije. Singidunum se opet nalazi na granici Carstva. 395. godine Rim će se podeliti na istočno i zapadno carstvo, da bi nakon toga usledile mnogobrojne varvarske navale.
Tokom ranog srednjeg veka, rimski pogranicni gradovi bili su napadani i unistavani u prodoru varvarskih plemena sa severa. Preostalo stanovnistvo Singidunuma naslo je utociste u razorenom kastrumu, koji je na brzinu obnovljen materijalom porusenih objekata. Oko tog jezgra razvio se utvrdjeni grad na granici Istocnog rimskog carstva - Vizantije, koji je bio cesta meta ratobornih Huna, Sarmata i Gota, a nesto kasnije i Slovena. Singidunum će biti osvojen i opljačkan od strane Huna 441. godine. Vizantija će 454. godine n.e povratiti grad da bi ga od nje osvojili Sarmati. Njih proteruju Ostrogoti nakon čega ga osvajaju Gepidi, samo da bi ih Ostrogoti nakon par godina proterali. Već 488. godine ponovo postaje vizantijski grad. Početkom VI veka (512. godine), vizantijski car Anastasije u njegovu neposrednu okolinu naseljava germanska plemena Herula, da bi ga oni odbranili od ratobornih Gepida. U ruševinama ranijeg rimskog grada, na zapadnoj strani Donjeg grada, nađeni su tragovi materijalne kulture Germana. U vreme vladavine vizantijskog cara Justinijana I, 535. godine, grad je iznova podignut i opasan moćnim bedemima. Tako Singidunum ponovo postaje sjajan i velike hvale dostojan grad. Po svoj prilici grad je po prvi put bio vezan sa Taurunumom na suprotnoj obali.
Krajem VI veka, dok su Vizantijci bili zauzeti ratovima po Africi i Aziji, pred zidinama Singidunuma pojavljuju se mongolska plemena Avara, a za njima i prve slovenske grupe. Posle dve opsade Avari i Sloveni osvajaju grad. Brojni su vizantijski istorijski izvori o toj opsadi i konačnoj propasti Singidunuma.


Doseljavanje slovena



Oko 630. godine na ovo područje se doseljava srpski živalj. Posle toga, više od dva i po veka nema pomena o njemu. Avarski i slovenski ratnici nisu marili za ovaj grad, jer on više nije imao položaj graničnog utvrđenja. On se tada nalazio unutar šireg prostora Balkanskog poluostrva koji su Sloveni već osvojili. I pored toga, arheološki nalazi ukazuju na kontinuiran život u gradu i njegovoj okolini. Ponovni pomen grada, i to pod slovenskim imenom BEOGRAD (Beli grad - verovatno po zidinama od belog krečnjaka), srećemo tek u IX veku, tačnije 16. aprila 878. godine, u jednom pismu pape Jovana VIII bugarskom knezu Borisu-Mihailu, o smenjivanju beogradskog hrišćanskog episkopa Sergija. Kasnije se taj naziv sreće u različitim varijantama: Alba Graeca, Griechisch Weissenburg, Nandor Alba, Nandor Fejervar, Castelbianco, Alba Bulgarica;
Nekoliko vekova posle prvog pomena Beograda kao slovenskog grada, u njemu se smenjuju razne vojske i osvajači. Do Beogradu su najpre došli Franci koji su pod Karlom Velikim uništili Avare. Na ruševinama Taurunuma osnivaju franačko naselje Malevila, da bi slovenizacijom kasniji naziv bio Zemln (Zemun). Franačku vladavinu zamenjuju Bugari, a njihovu Mađari. Krajem X veka, u vreme velike Samuilove države, Beograd je po ko zna koji put promenio gospodara. Posle propasti Samuilove drzave, vec 1018. godine ovde je uspostavljena vizantijska granica na Dunavu, a Beograd je postao znacajno vojno uporiste. Pocetkom XII veka u danasnjem Gornjem gradu izgradjen je vizantijski kastel sa stalnom vojnom posadom, a krajem istog stoleca, pomeranjem severne vizantijske granice ka jugu, ova oblast dolazi u posed Ugarske. Tokom XI i XII veka, oko Beograda se otimaju suparničke sile: Ugarska, Vizantija i Bugarska.
Za to vreme kroz grad prolaze brojni krstaški pohodi na Istok ostavljajući svoj rusilački pečat na njemu. Posle krstaških najezda iz 1096. i 1147. godine, pod vođstvom Fridriha Barbarose 1189. godine kroz Beograd prolazi 190.000 ljudi. Ovaj predvodnik krstaša video je Beograd u ruševinama. Koliko je grad stradao možemo suditi po upoređivanju sa zapisom arapskog geografa i kartografa Idrizija, koji je u opisu "Itinerera carigradskog puta" iz 1154. godine pominje Belgraduk kao dobro naseljenu i živu varoš sa mnogim crkvama.

Beograd



Dolaskom Slovena Singidunum postaje Beograd i vremenom će rasti kako u značaju tako i u veličini. Njegov položaj vremenom će učiniti da postane najvažniji trgovački centar, privredni i administrativni centar Srbije. Slede datumi koji su od važnosti za Beograd:

827 Bugari osvajaju Beogradsku tvrđavu.
896 Ugarska vojska napada Beograd
971 Vizantija ponovo zauzima Beograd
posle 976 Car Samuilo osvaja Beograd
1018 Car VasilijeBasil II uništava Makedonsko carstvo i Beograd je ponovo pod
Vizantijskom
1096 Ugarska vojska uništava Beograd ali on i dalje ostaje pod Vizantijskom vlašću.
1096-1189Krstaši prolaze uništava Beograd i koristi njegovo kamenje da izgradi Zemun
1154 Vizantijski car Manojlo I uništava Zemun i vraća kamenje kojima ponovo izgrađuje
Beograd.
1182 Ugarska napada i pljačka Beograd kroz Beograd.
1127 Ugarski kralj Stefan II Belgrade
1185 Vizantisko carstvo diplomatskim putem vraća Beograd
1230 Beograd pripada Bugarskoj.
1232 Beograd postaje deo Ugarske.
1284 Srpskom kralju Dragutinu Ugarska daje Beograd, koji je po prvi put pod srpskom
vlašću.
1316 Dragutinov brat Milutin osvaja Beograd silom
1319 Ugari uzimaju Milutinu vlast nad Beogradom
1382 Braća Horvat, neprijatelji Ugarske monarhije, osvajaju Beograd
1386 Ugarska ponovo uzima vlast nad Beogradom
1403 Beograd postaje prestonica Srbije pod Stefanom Lazarevićem.
1427.Ugari uzimaju Beograd od despota Ă�urađa Brankovića
1440 Turska napada Beograd ali ga ne osvaja, iako je prilično oštećen.
1456 Mehmed II Osvajač vrši neuspešnu opsadu Beograda.
1521 Sulejman Veličanstveni osvaja Beograd.
1688 Vojvoda Maksimilijan Bavarski osvaja Beograd.
1690 Beograd ponovo potpada pod Tursku vlast.
1717 Princ Eugen Savojski osvaja Beograd.
1723-1736 Nikola Doksat de Mores izrađuje planove po kojima se gradi Beogradska
tvrđava.
1739 Beogradski mirovni sporazum između Austrije i Turske vraća Beograd Turskoj.
1789 Maršal Gideon Ernst Laudon osvaja Beograd
1791 Mirovni sporazum u Svištov vraća Beograd Turcima.
1806 Karađorđe oslobađa Beogradsku varoš i Beograd ponovo postaje prestonica Srbije.
1808 Velika škola osnovana 1813 Turci ponov osvajaju Beograd
1815 Miloš Obrenović diže drugi srpski ustanak
1830 Sultan dodeljuje hatišerif kojim Srbiji daje autonomiju
1831 Prva štamparija u Beogradurade
1835 Prve novine - "Novine srbske" objavljene u Beogradu
1840 Otvorena prva pošta u Beogradu
1841 Beograd postaje glavni grad Knjaževine Srbije u prvom periodu vladavine Mihaila
Obrenovića
1844 Osnovan Narodni muzej
1855 Prva telegrafska veza Beograd - Aleksinac
1862 Incident kod Čukur česme i bombardovanje Beograda sa tvrđave vodi do
oslobađanja gradova od Turaka
1867 Na Kalemegdanu, Turski komadant Ali-Riza pasha predaje ključeve grada Knjazu
Mihajlu. Turci napokon napuštaju Beograd.
1878 Srbija dobija nezavisnost na Berlinskom Kongresu.
1882 Srbija proglašena Kraljevinom, Beograd prestonica. 1883 Prvi telefoni U Beogradu
1884 Sagrađena je železnička stanica i železnički most preko Save.
1892 Prvi vodovod pušten u rad u Beogradu
1893 Električno osvetljenje
1894 Prvi električni tramvaj
1903 Majski prevrat - nakon atentata na Kralja Aleksandra Obrenovića, Petar I
Karađorđević preuzima presto.
1914 Austrijanci bombarduju i zauzimaju Beograd, ali ga Srbi iste godine oslobađaju.
1915 Nemačke i Austrijske snage pod komandom generala Mackensena zauzimaju
Beograd
1918 Beograd postaje pretonica Kraljevine SHS
1923 Avio linija Pariz - Budimpešta proširena da obuhvati Beograd - Pariz
1926 Kralj Aleksandar I Karađorđević ukida parlament i uvodi diktaturu.
1927 Otvoroen beogradski aerodrom
1929 Radio Beograd počeo sa emitovanjem
1935 Otvoren Pančevački most - prvi most preko Dunava.
1937 Otvoren Beogradski sajam.
1941 27. marta održani protesti protiv Jugoslovenskog pristupanja Trojnom paktu. Nemci
bombarduju Beograd 6. aprila a zauzimaju ga 12. aprila.
1944 Saveznici bombarduju Beograd. 20 octobra Beograd oslobođen od strane NOJ-a uz
pomoć Sovjetske Crvene armije. Novi komunistički režim hapsi i likvidira političke
protivnike, istovremeno mobilišući mlade Beograđane šaljuči ih na Sremski front.
1945 29. Novembra proglašena FNRJ. Monarhija je ukinuta započevši eru Titove
komunističke vladavine.
1946 Nacionalizacija imovine predratnih industrijalaca
1948 Usled rezolucije Informbiroa veliki broj ljudi je uhapšen i polsat na prisilni rad.
1950 Zvanično uvedeno samoupravljanje
1958 Televizija započela sa emitovanjem
1961 Prvi samit Nesvrstanih1967 Održan prvi BITEF
1968 Studentski protesti
1969 Sagrađena Beogradska palata.
1971 Sagrađena Gazela i autoput kroz Beograd. Održan prvi FEST.
1974 Novi Ustav SFRJ donet.
1977-78 Konferencija OEBS-a održana u Beogradu.
1979 -Godišnji sastanak Svetske Banke za rekonstrukciju i razvoj i sastanak MMF
održani u Beogradu
1980 XXI Generalna skupština UNESCO
1983 UNCTAD Godišnja konferencija
1988 Prvi sastanak ministara spoljnih Balkanskih zemlaja
1992 Proglašena SRJ. 30 maja Savet bezbednosti uvodi sankcije.
1993 Početak hiperinflacije.
1994 Uveden novi, konvertabilni dinar.
1995 Otvorena stanica gradske železnice "Vukov spomenik"
1996 Građanski i studentski protesti povodom krađe glasova.
1997 Nakon pola veka Beograd dobija demokratsku vlast.
1999 NATO pakt bombarduje Jugoslaviju, uključujući i mete u Beogradu.
2000 Nakon izbora i građanskih nemira, Srbija skida Miloševićevu diktaturu.
2001 Spoljni zid sankcija je skinut. Srbija dobija prvu demokratsku Vladu. Slobodan
Milošević izručenj Haškom tribunalu za ratne zločine.
2002 Proglašena Ustavna povelja državne zajednice Srbije i Crne gore.
2003 Premijer Srbije Dr. Zoran Ă�inđić biva ubijen.
Srbija i Crna Gora primljeni u članstvo Saveta Evrope.
2004 Boris Tadić izabran kao prvi demokratski predsednik Srbije.
----------------------
GRAD BEOGRAD
Beograd, grad veoma burne istorije, jedan je od najstarijih u Evropi. Njegova istorija traje punih 7000 godina. Prostor oko velikih reka Save i Dunava bio je naseljen još u paleolitskom periodu. Iz starijeg kamenog doba, potiču ostaci ljudskih kostiju i lobanja neandertalaca, pronađeni u kamenolomu kod Leštana, u pećini na Čukarici i u blizini Bajlonijeve pijace.

Ostaci kulture mlađeg kamenog doba, pronađeni su u Vinči, Žarkovu i u Gornjem gradu, iznad ušća Save u Dunav. To ukazuje da je prostor Beograda bio naseljen u kontinuitetu i da je intezitet tog naseljavanja bivao sve jači. Mnoga današnja naselja beogradske okoline leže na kulturnim slojevima ranijih praistorijskih naseobina.

Vinča kraj Beograda spada u red najznačajnijih naseobina i kulturnih nalazišta praistorijskog perioda. Arheološke iskopine na Rospi ćupriji, Gornjem gradu, Karaburmi, Zemunu i Vinči potvrđuju pretpostavke da je područje Beograda bilo intezivno naseljeno i da se njegovo stanovništvo bavilo plužnom zemljoradnjom i drugim pratećim privrednim delatnostima. Na ovim lokalitetima otkrivene su nekropole bronzanog i metalnog doba kao i dokazi različitih kulturnih uticaja.

Važne godine u istoriji grada

7000 pre nove ere
Prvo neolitsko naselje

kraj I veka nove ere
Rimljani naseljavaju Singidunum

91.
Singidunum je rimski vojni logor sa IV Flavijevom legijom

441.
Huni srušili Beograd

posle 450.
Singidunum pod vlašću Sarmata

oko 470.
Istočni Goti proterali Sarmate iz grada

488.
Gepidi osvojili Singidunum

504.
Goti zauzimaju grad

510.
Mirovnim ugovorom grad pripao Vizantiji

535.
Vizantijski car Justinijan I obnavlja Singidunum

584.
Avari osvajaju i razaraju antički Singidunum

592.
Vizantija povratila grad

VII vek
Avari ruše i spaljuju grad

oko 630.
Sloveni osvojili Singidunum

827.
Bugari preuzimaju vlast nad tvrđavom

878.
Prvi pisani pomen imena slovenskog imena Beograd

896.
Ugarska vojska napala Beograd

971.
Vizantija osvaja Beograd

posle 976.
Grad preuzima car Samuilo

1018.
Car Vasilije II ruši makedonsko carstvo i Beograd opet postaje vizantijski

1072.
Vizantija preuzela Beograd

1096.
Ugarska vojska razorila Beograd, ali ga je Vizantija zadržala

1096-1189.
Kroz Beograd prolaze krstaške vojske

1127.
Mađarski kralj Stevan II ruši Beograd i njegovim kamenom gradi Zemun

1154.
Vizantijski car Manojlo I ruši Zemun i beogradskim kamenom ponovo gradi Beograd

1182.
Ugarska napala i opljačkala Beograd

1185.
Vizantija povratila Beograd diplomatskim putem

1230.
Beograd u sastavu Bugarske

1232.
Grad pripao Ugarskoj

1284.
Srpski kralj Dragutin dobija od ugarske krune Beograd, koji tada prvi put dolazi pod srpsku vlast

1316.
Dragutinov brat Milutin oružano osvaja Beograd

1319.
Ugri oduzimaju kralju Milutinu vlast nad Beogradom

1382.
Protivnici ugarske krune, braća Horvati, osvajaju Beograd

1386.
Ugarska povratila Beograd

1403.
Pod despotom Stefanom Lazarevićem Beograd postaje prestonica srednjovekovne Srbije

1427.
Ugri oduzimaju Beograd od despota Đurđa Brankovića

1440.
Turska napada Beograd, ali je grad, uz velika razaranja, odbranjen

1456.
Sultan Mehmed II bezuspešno opseda grad

1521.
Sultan Sulejman Veličanstveni osvaja Beograd

1688.
Vojvoda Maksimilijan Bavarski osvaja Beograd

1690.
Beograd ponovo pada pod tursku vlast

1717.
Princ Eugen Savojski zauzima Beograd

1723-1736.
Izgradnja Beogradske tvrđave po planovima pukovnika Nikole Doksata de Mores

1739.
Beogradski mir, zaključen između Austrije i Turske, po kome grad ponovo pripada Turcima

1789.
Maršal Gideon Ernst Laudon osvaja Beograd

1791.
Svištovskim mirom Beograd dolazi ponovo pod vlast Turaka

1806.
Karađorđe oslobađa beogradsku varoš i Beograd ponovo postaje glavni grad Srbije

1808.
Otvorena Velika škola u Beogradu

1813.
Turci ponovo zauzimaju Beograd

1815.
Miloš Obrenović započeo Drugi srpski ustanak

1830.
Sultanov hatišerif o autonomiji Srbije

1831.
Otpočela sa radom prva štamparija u Beogradu

1835.
Pojavljuju se prve novine u Beogradu pod nazivom "Novine srbske"

1840.
Otvorena prva pošta u gradu

1841.
Beograd postaje prestonica Kneževine Srbije za vreme prve vladavine Mihaila Obrenovića

1844.
Osnovan Narodni muzej u Beogradu

1855.
Uspostavljena prva telegrafska linija Beograd - Aleksinac

1862.
Sukob na Čukur-česmi i bombardovanje beogradske varoši iz tvrđave koju drže Turci dovodi do međunarodne odluke da Turci napuste grad

1867.
Turski komandant Beograda Ali-Riza paša predaje na Kalemegdanu knezu Mihailu ključeve beogradskog grada. Turci konačno napuštaju Beograd

1876.
Na početku srpsko-turskog rata sa tvrđave je konačno skinuta zastava Turske

1878.
Na Berlinskom kongresu priznata nezavisnost Srbije


1882.
Srbija postaje kraljevina, a Beograd njena prestonica

1883.
Uvedene prve telefonske linije u Beogradu

1884.
Sagrađena železnička stanica i železnički most na Savi

1892.
Puštena u rad prva vodovodna mreža u gradu

1893.
Uvedeno električno osvetljenje

1894.
Krenuo prvi električni tramvaj

1903.
Majski prevrat - posle ubistva kralja Aleksandra Obrenovića na presto Srbije dolazi kralj Petar I Karađorđević

1914.
Austrijanci bombarduju i zauzimaju Beograd, ali ga Srbi iste godine oslobađaju

1915.
Nemačke i austrijske trupe pod komandom feldmaršala Makenzena zauzimaju Beograd

1918.
Srbi i delovi savezničke vojske oslobađaju Beograd

1918.
Beograd postaje prestonica Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca

1923.
Avionska linija Pariz - Budimpešta produžena do Beograda

1927.
Otvoreno zdanje Aerodroma Beograd

1929.
Počeo sa radom Radio Beograd
Aleksandar Karađorđević ukida Ustav i zavodi lični režim. U svim opštinama, pa tako i u gradu Beogradu izabrane opštinske organe smenjuju od strane kralja postavljeni predsednici opština.

1934.
Izgrađen most "Viteškog kralja Aleksandra", poznat kao "tramvajski" most preko Save. U ratu je ovaj lančani most srušen i na njegovim stubovima je izgrađen današnji "Brankov most".

1935.
Pušten u saobraćaj prvi most preko Dunava - Pančevački most

1937.



Otvoren Beogradski sajam


1941.
27. marta velike demonstracije protiv pristupanja Jugoslavije Trojnom paktu
Nemci bombarduju Beograd 6. aprila, a okupiraju ga 12. aprila

1944.
Amerikanci i ostali saveznici bombarduju Beograd
20. oktobra Beograd oslobodila Narodnooslobodilačka vojska Jugoslavije uz pomoć ruske Crvene armije
Nove komunističke vlasti hapse i likvidiraju političke protivnike, a beogradsku omladinu mobilišu za odlazak na Sremski front

1945.
29. novembra u Beogradu Ustavotvorna skupština proglasila Federativnu Narodnu Republiku Jugoslaviju
Ukinuta monarhija i zvanično započela komunistička vladavina Josipa Broza Tita

1946.
Nacionalizacija imovine predratnih industrijalaca

1948.
Zbog političkog razilaženja staljinista i titoista veliki broj ljudi uhapšen i osuđen na robiju

1950.
Zvanično započelo "radničko samoupravljanje" nad imovinom otetom od predratnih vlasnika

1958.
Počelo redovno emitovanje programa TV Beograd

1961.
Održana Prva konferencija nesvrstanih zemalja

1967.
Održan prvi BITEF

1968.
Studentske demonstracije

1969.
Podignuta Palata "Beograd"

1971.
Izgrađen most Gazela i auto-put kroz Beograd
Održan prvi FEST

1974.
Donet novi Ustav SFRJ koji je izazvao niz negativnih posledica po srpsko nacionalno pitanje

1977-78.
Održana Konferencija o evropskoj bezbednosti i saradnji u Beogradu

1979.
Godišnja skupština Svetske banke za obnovu i razvoj i Međunarodnog monetarnog fonda

1980.
Održana XXI generalna skupština UNESCO-a

1983.
Godišnja konferencija UNCTAD-a

1988.
Prvi skup ministara inostranih poslova balkanskih zemalja

1992.
Proglašena Savezna Republika Jugoslavija
30. maja Savet bezbednosti Ujedinjenih nacija uvodi ekonomske sankcije prema SR Jugoslaviji

1993.
Najveća hiperinflacija u istoriji čovečanstva dovela mnoge Beograđane na ivicu opstanka

1994.
Uveden novi, konvertibilni dinar

1995.
Otvorena podzemna železnička stanica Vukov spomenik

1996.
Veliki građanski i studentski protesti zbog nepriznavanja rezultata lokalnih izbora

1997.
Posle pola veka, prva nekomunistička gradska vlast

1999.
NATO tri meseca bombarduje Jugoslaviju, uključujući i ciljeve u centru Beograda

2000.
Posle izbora i građanskih protesta Srbija se oslobađa diktature Slobodana Miloševića

2001.
Ukinut spoljni zid sankcija SR Jugoslaviji
Srbija dobila prvu demokratsku vladu
Slobodan Milošević izručen Tribunalu u Hagu

2002.
Usvojena Ustavna povelja Državne zajednice Srbija i Crna Gora

2003.
Ubijen predsednik Vlade Srbije, dr Zoran Đinđić
Srbija i Crna Gora primljena je u Savet Evrope

2004.
Srbija je dobila svog prvog demokratskog predsednika

2006.
Beograd je ponovo glavni grad samostalne države Srbije
Usvojen novi Ustav Republike Srbije

----------------------------

Dinastije i laži

Junački Srbi su iskasapili ovog svog kralja i kraljicu



a ovog su samo upucali, valjda zato što je bil prosvijećeni vladar, jel

--


-------------------
Kneževina Srbija (Paganska Srbija, VII vek-836)

Prvi Vladari I Knezovi Srba i Srbije (Sedmi vek-836)
Knez Srba (Doveo Srbe na Balkan u vreme vladavine Bizantinskog Cara Heraklija (610-641), VII vek-660; ne zna se njegovo ime, umro je 680)
Svevlad (660-679, Knez Srbije)
Selimir (679-680, Knez Srbije)
Vladin (680-700, Knez Srbije)
Ratimir (700-730, Knez Srbije)
Višeslav (730-780, Knez Srbije)
Radoslav (780-822, Knez Srbije)
Prosigoj (822-836, Knez Srbije)

Kneževina Srbija (Krštena Srbija, 836-1035)


Vlastimirovići (836-960)

Vlastimir (836-863, Knez Srbije; sin Kneza Prosigoja)
Mutimir (863-891, Knez Srbije)
Pribislav Mutimirović (891-892, Knez Srbije)
Petar Gojniković (892-917, Knez Srbije)
Pavle Branović (917-920, Knez Srbije)
Zaharije Pribisavljević (920-924, Knez Srbije)
Bugarska Okupacija (924-927)
Časlav Klonimirović (927-960, Knez Srbije)

Tihomirovići (960-1035)

Tihomir (960-980, Knez Srbije)
Ljutomir (980-1003, Knez Srbije)
Ljutomirov Sin (1003-1030, Knez Srbije; ne zna se njegovo ime)
Ljutovit (1030-1035, Knez Srbije)

Kneževina Duklja (1035-1077)
Kraljevina Duklja (1077-1118 )


Vojislavljevići (1035-1118 )

Stefan Vojislav (1035-1050, Knez Duklje, Raške, Zahumlja, Travunije i Neretljanije)
Mihailo I (1050-1077, Knez i Kralj Duklje, Raške, Bosne, Zahumlja, Travunije i Neretljanije, 1077-1081; prvi Srpski Kralj)
Konstantin Bodin (1081-1101, Kralj Duklje, Raške, Bosne, Zahumlja, Travunije i Neretljanije)
Mihailo II, Bodinov sin
Dobroslav, Bodinov polubrat
Kočopar (1101-1102, Kralj Duklje, Raške, Zahumlja, Travunije i Neretljanije)
Vladimir (1102 – 1114, Kralj Duklje, Raške, Zahumlja, Travunije i Neretljanije)
Ðorđe (1114 – 1118, Kralj Duklje, Raške, Zahumlja, Travunije i Neretljanije)

Velika Župa Raška (1118-1166)


Uroševići (1166-1165)

Uroš I (1118-1140, Veliki Župan Raške, Duklje, Zahumlja, Travunije i Neretljanije)
Uroš II (1140-1161, Veliki Župan Raške, Duklje, Zahumlja, Travunije i Neretljanije)
Desa (1161-1165, Veliki Župan Raške, Duklje, Zahumlja, Travunije i Neretljanije)

Tihomir (1165-1165, Veliki Župan Raške, Duklje, Zahumlja, Travunije i Neretljanije; brat Stefana Nemanje)

Velika Župa Srbija (1166-1217)
Kraljevina Srbije (1217-1346)
Carevina Srbija (1346-1371)

Nemanjići (1196-1371)

Stefan Nemanja (1166-1196, Veliki Župan Srbije)
Stefan Prvovenčani (1196-1217 i Kralj Srbije 1217-1228; prvi Kralj Srbije)
Stefan Radoslav (1128-1233, Kralj Srbije)
Stefan Vladislav (1233-1243, Kralj Srbije)
Stefan Uroš I (1243-1276, Kralj Srbije)
Stefan Dragutin (1276-1282, Kralj Srbije)
Stefan Uroš II Milutin (1282-1321, Kralj Srbije)
Stefan Uroš III Dečanski (1321-1331, Kralj Srbije)
Stefan Uroš IV Dušan (1331- 1326, Kralj Srbije i Car Srbije 1346-1355)
Stefan Uroš V, Uroš (1355-1371 Car Srbije)

Knezevina Srbija (1371-1402)
Despotovina Srbija (1402-1459)


Lazarevići (1371-1427)

Lazar I Hrebljanović (1371-1389, Knez Srbije)
Stefan III Lazarević (1389-1402, Knez Srbije i Despot Srbije 1402-1427)

Brankovići (1427-1456)

Ðurađ I Branković (1427-1456, Despot Srbije)
Lazar II Branković (1456-1458, Despot Srbije)
Stefan Branković (1458-1459, Despot Srbije)

Kotromanići (1459)

Stefan IV Tomašević (1459, Despot Srbije)

Srbija pod Osmanskom okupacijom (1459-1804)

Vladari obnovljene Srbije


Karađorđe Petrović (1804-1813, Vožd prvog Srpskog ustanka)

Srbija pod Osmanskom okupacijom (1813–1815)

Kneževina Srbija (1815-1882)


Obrenovići (1815-1842)

Miloš Obrenović I (21 Novembar 1815-13 Jun 1839, Knez Srbije)
Milan Obrenović II (13 Jun 1839-9 Juli 1839, Knez Srbije)
Mihailo Obrenović III (17 Mart 1840-14 Septembar 1842, Knez Srbije)

Karađorđevići 1842-1858

Aleksandar Karađorđević (14 Septembar 1842-23 Decembar 1858, Knez Srbije)

Obrenovići (1858-1882)

Miloš Obrenović I (24 Decembar 1858-26 Septembar 1860, Knez Srbije)
Mihailo Obrenović III (26 Septembar 1860-10 Jun 1868, Knez Srbije)
Milan Obrenović IV (2 Juli 1868-6 Mart 1882, Knez Srbije)

Kraljevina Srbija (1882-1918 )


Obrenovići (1882-1903)

Milan I (6 Mart 1882-6 Mart 1889, Kralj Srbije)
Aleksandar I (6 Mart 1889-11 Jun 1903, Kralj Srbije)

Karađorđevići, 1903-1918

Petar I (15 Jun 1903-1 Decembar 1918, Kralj Srbije i Kralj Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca, 1 Decembar 1918-16 Avgust 1921)

Kraljevina Srba, Hrvata i Slovenaca (1918-1921)
Kraljevina Jugoslavija (1921-1945)


Karađorđevići, 1918-1945

Aleksandar I (1 Decembar 1918-6 Januvar 1929, Kralj Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca i Kralj Jugoslavije, 6 Januvar 1929-9 Octobar, 1934)
Petar II (9 Octobar 1934-29 Novembar1945, Kralj Jugoslavije i Kralj Jugoslavije u egzilu, 29 Novembar1945-3 Novembar 1970)
---

-----------------------
a mene jedan od velikih - u teskim uslovima ucinio jako mnogo:

Despot Stefan Lazarevic

Stefan Lazarević je bio srpski knez (1377-1402) i despot (1402-1427), sin kneza Lazara i kneginje Milice. Stefan je rođen 1377. u Kruševcu. Umro je 1427. u Crkvinama kod Mladenovca i sahranjen je u svojoj zadužbini, manastiru Manasiji (Resava).

Ratnik po dužnosti, viteški obučavan i vješt u komandovanju, a po opredjeljenju pjesnik, širokog obrazovanja, bio je jedan od najuglednijih od dvadesetčetvorice ritera Zmajevog reda, veoma poštovan i uvažen među evropskom vlastelom.

Imao je ogromnu biblioteku u kojoj je, osim slovenskih i poučnih tekstova bilo filozofskih spisa i knjiga iz historije i poezije. Njegova zadužbina, manastir Manasija bila je umjetničko stjecište slikara, pisaca, pjesnika, pripovjedača, gdje je nastala i čuvena Resavka prepisivačka škola.

Čitao je i pisao na staroslovenskom, prevodio sa grčkog, a sasvim je izvjesno da je vladao i latinskim jezikom.

Svoje književno stvaralštvo Stefan Lazarević započinje po povratku iz Angore. Njegov prvi sačuvan tekst je "Pohvalno slovo Knezu Lazaru" ,napisan 1403./4. godine i govore o Vidovdanu u Vazneseinjskoj crkvi u Ravanici. Drugi sačuvani tekst je iz 1404.godine. To je natpis na mramornom stubu na Kosovu.

Najznačajniji despotov književni rad, Slovo Ljubavi, poetska poslanica vjerovatno upućena bratu Vuku Lazareviću kao poziv na pomirenje, jedan je od najljepsih tekstova srpske književnosti, napisan 1409. godine. Ukupno ima deset strofa čiji inicijali daju akrostih Slovoljubve.

Godine 1412. da bi dao značaj rudarstvu i podržao njegov razvoj, Stefan je izdao zakon o rudnicima.

Srpska pravoslavna crkva slavi "Svetog Stefana Lazarevića, despota srpskog", na dan 1. augusta (19.jula), zajedno sa njegovom "Svetom majkom knjeginjom Milicom-monahinjom Evgenijom (Velikošimnicom Jefrosimijom)".



-----------------------
Obrenovici su dinastija koja je stvorila modernu Srbiju.
Granice Obrenovicke Srbije su nazalost i danas jedine srpske etnicke teritorije , tj danasnje granice republike Srbije minus ap kosovo i metohija i ap vojvodina i raska oblast odnosno sandzak(unutar njih je srpski zivalj homogen i kompaktan-gde bi nam bio kraj da su Obrenovici oslobodili i uredili i druge srpske krajeve tako).
Da Obrenovici nisu brutalno ubijeni mozemo samo da zamislimo gde bi njihova mudra politika odvela te srpske granice , verovatno bi tu uslo Skoplje,Dubronik,Skadar,Drac,Bitolj ...
Obrenovici su mladost srbije , skoro svi vladari iz dinastije Obrenovica su na presto dosli kao maloletnici i na otadzbinu su delovali itek kako zrelo odnosno drzavotvorno.
Milos veliki, najveci srpski vladar ikada, korak po korak i ciglu po cigliu je gradio Srbiju pa posle vekova ropstva ostvario davnasnji san.
Iako zluradi kazu da je bio nepismeni vladar u mnogim stvarima je bio ispred svog vremena> toj njegovoj maloj i ruralnoj Serbiji je ukinuo feudalizam i ona je time postala jedna od tri prve zemlje u evropi koja je to ucinila.
Obrenovici su oslobadjali srpske teritorijei narod cuvali,dok su nesrecni karadjordjevici u prvom svetskom ratu u smrt odveli trecinu srpskog naroda da bi stvorili jugoslaviju , tj dali drzavu hrvatrima i slovencima koji je nikada nisu imali i koji je nikada ne bi ni imali.
Obrenovicima nije postojalo nad srpski i nad drzavno, dok su karadjordjevici pokusavali da stvore jugoslovensku naciju i neku jugoslkovensku drzavu koje je negirala krvlju stecene granice srbije i pretopila ih u neke banovine,ceh te sulude avanture i danas placamo, i niko jos nezna koliko ce Srbija izaci mala i sakata iz te avanture.
Karadjordjevici su uvek povlacili katastrofalne poteze po Srbiju, pocevsi od karadjordja koji pored velike svakako velike uloge u prvom srpskom ustanku , nije pokazao nikakvu drzavnicku viziju, a i na kraju je pobegao i ostavio svoj ne zasticeni narod,zatim kralj petar se takodje okitio tudjom slavom vojska sa kojom je ostvario sve one brilijantne pobede je ustvari bila vojska koju je stvorio kralj Milan , kao visegodisnji ministar vojni,zatim kralj petar drugikoji je takodje kao i njegov predhodnik pobegao u englesku po pocetku rata, tamo poneo svoje blago i u sredini rata dok je njegov narod krvario napravio svadbu sebi,iako je kao predratni iskusni padobranac mogao da se spusti na teritorije koje je kontrolisala jugoslovenska vojska u otadzbini,vrhunac karadjordjevicke gluposti je ta kada je preko radio londona , pozvao vojnike jvo da se pridruze josiopu brozu,(koji nas je na kraju dokusurio i veliki deo naroda rasrbio)poslednji nesrecnik iz te loze je ovaj nesrecni aleksandar koji ni danas nikako srpski da nauci,pravi gafove tipa poseta stipe mesicu i prijateljsko prijateljsko sa njim,koji ce posle par meseci dati izjavu "da su srbi i ranije imali ratne zlocince" i kao primer naveo karadjordja, i da da ne zaboravim kralja aleksandra ujedinitelja , o kojem dovoljno govori cinjenica da je za ambasadora kraljevine jugoslavije u americi imenovao nikog drugog do ante pavelica... IMA JEDNA KINESKA POSLOVICA KOJA KAZE > KADA SE PRVO DUGME ZAKOPCA POGRESNO ,ONDA SVA SLEDECA IDU POGRESNO, to nase prvo dugme je zakopcano majskim prevratom...
Ali sta je tu je , mi Srbi sa kosmeta mozemo samo biti tuzni sto iz vekovnog ropstva nismo izasli pod Obrenovickim barjakom slobode,jer bi kosmet danas verovatno izgledao kao sto sumadija izgleda ...

---------------------
Карађорђе је био слобода.
Милош је био држава.
Слобода се очувати може само у држави.

– Слободан Јовановић

Период прве половине 19. века донео је Србима много значајног када је национални идентитет у питању. После четири столећа полако је успостављена држава, укинут феудализам, а Срби постепено добијају аристократију и то народну, од најистакнутијих људи тога доба. Не може се споменути овај период а да се не наведу два најзаслужнија Србина тога доба: Вожд Карађорђе Петровић и ништа мање важни Књаз Милош Обреновић. На страну њихове борбе и несугласице, обојица су имала исте циљеве, исте идеје и исту љубав према Српству и Србима. Нажалост, ова отворена борба је почела а и завршила се убиствима – Карађорђевим 1817. и Александровим 1903. Од Мајског преврата и убиства Александра и Драге Обреновић влада мишљење да се лоза Обреновића угасила. Међутим, једна династија се не уништава за једно вече, ма колико вартоломејско оно било. Потомци Обреновића и дан-данас живе, како по женској, тако и по мушкој линији.

Легитимни мушки потомци ‘‘угашене’‘ династије

Када су завереници разматрали кога би по извршењу атентата требало довести на престо Србије, констатовали су да Обреновићи немају мушког потомства, ни по бочној линији. Истина, нити Милош, нити његова браћа Јован и Јеврем нису имали директног законитог мушког потомства, ако изузмемо самог Краља Александра као Јевремовог праунука. Међутим, очигледно је заборављено да је Милош поред два рођена брата, имао и четири полубрата, за које се поуздано зна да су имали мушког потомства. Његови родитељи, Вишња Урошевић и Теодор Михаиловић су били, како је и сам Милош говорио “витобрачни”, те је Вишња са Обреном Мартиновићем имала још два сина, Милана и Јакова, а Теодор из претходног брака синове Радисава, Радоњу и Радета, од којих су прва двојица имала мушког порода забележеног и у доба Краља Милана, па вероватно и касније. Право презиме Књаза Милоша је Теодоровић, по оцу Теодору, међутим он се прозвао Обреновићем по полубрату Милану кога је веома волео, једно време се чак потписујући Милош Теодоров(ић) Обреновић. Војвода Милан, син Вишње и Обрена, чувени Карађорђев војсковођа је имао сина Христифора (Ристу) који је умро у Петрограду 1825. Не зна се да ли је Христифор оставио потомство, али се зато поуздано зна да је Јаков, други Милошев брат по мајци имао три сина, од којих је један, Ђока, имао директног, мушког потомства у наредним генерацијама, три нараштаја сигурно, а вероватно и потом. И Милошева браћа по оцу, Радисав и Радоња, су имали синова, Радисав два, Радоња једног, за које се такође поуздано зна да су имали директне мушке потомке у другој половини 19. века. Од Радоњиног сина Благоја изникло је цело ново братство Благојевића, чији мушки потомци вероватно постоје и данас.

Ваља напоменути да су претходни бракови Милошевих родитеља били апсолутно легитимни, јер другачије не би ни могли да уђу у црквену евиденцију, те нам не би ни били доступни подаци о њима.

Потомство Књаза Милоша

Убиством Кнеза Михаила, 1868, гаси се директно мушко потомство Кнеза Милоша из Милошевог брака са Кнегињом Љубицом. Потомци “Оца Отечества” постоје међутим и данас, јер су Милошеве ћерке Петрија и Савка биле удате и имале по петоро деце. Савкин син Федор Николић се упокојио 1903. године, оставивши иза себе сина истог имена рођеног 1871. Брак Петрије са Теодором Бајићем од Варадије донео је петоро деце, од којих је син Милош био ожењен, а ћерка Атанасија имала два сина и две кћери. Можемо са прилично сигурности рећи да потомци Милошевих ћерки живе и данас, највероватније у Војводини, с обзиром да су обе ћерке биле удате за Србе Пречане.

Остало је забележено и да је Књаз, поред осморо деце у браку са Љубицом Вукомановић, имао и ванбрачне деце, и то најмање деветоро. Лоши здравствени услови и разне болести у то доба учиниле су да многа деца умиру само неколико дана или месеци по рођењу. Тако се четворо Милошеве ванбрачне, а исто толико и законите деце упокојило не напунивши ни пет година. С друге стране, док је као изгнаник боравио у Бечу, Милош је добио сина Александра Густава и кћер Марију Клару од две различите мајке, за које се такође претпоставља да су оставили потомство. Усто, одавно се сумњало да је Миливоје Блазнавац, први српски генерал, заправо ванбрачни Кнежев син.

Потомци краља Милана

И Краљ Милан је, поред синова Сергеја и Александра, имао ванбрачне деце, и то два сина. Један се звао Ђорђије и умро је као дечак у Лозани, а други, Стефан Милан, је завршио артиљерску школу у Француској. Стефан-Милан је оставио иза себе сина Мар-Еме Панку Обреновића, који је 1998. дао интервју крагујевачким Погледима. Мајка Ђорђија и Стефана Милана је била Артемизија Христић.

Потомство Јеврема Обреновића

Јеврем Обреновић, Председник Савета и Управитељ нахија, имао је деветоро деце. Поред сина Милоша, чије ће мушко потомство доћи на власт после Топчидерског атентата, не сме се заобићи Јевремова ћерка Анка. Била је удата за Александра Константиновића са којим је изродила четворо деце, од којих су Катарина и Александар оставили потомство, како мушко тако и женско. Ваља споменути Анкину унуку Наталију, жену Мирка Петровића, сина Краља Николе, са којим је имала петоро деце, од којих је један, Михаило, отац актуелног претендента на престо Црне Горе, Николе.

Закључак

Лоза Обреновића се, као што смо видели, није угасила. Потомци великог Књаза, његове браће, као и Краља Милана постоје и данас, с тим што им се посвећује мање пажње него Карађорђевим потомцима. Улога Обреновића у стварању српске државе после вековног ропства је неоспорна и велика, и њихови данашњи потомци имају права да са поносом изговарају имена својих славних предака.

Напомена: Сви генеолошки подаци изнети у овом тексту су преузети из књиге Родослови српских династија, Радоша Љушића и Андрије Веселиновића, Нови Сад, Платонеум 2002.

http://www.srpskilist.net/gledista/obrenovici-posle-1903
---------------------
24.10.2007., 18:17
Kada bi ste se vi pitali, koja dinastija je zasluznija,za dobro ili za lose...Dakle,pristalice ste koje dinastije?

crni lepotan
25.10.2007., 21:28
ja bi voleo da ja budem kralj:lol::lol:
mislim da vodim poreklo od Nemanjica:-D

ArnoldLayne
26.10.2007., 00:29
da se ja pitam ja bih proterao autobus ovuda

El Muerte II
27.10.2007., 10:19
A ja za OBrenovice

*M*I*L*I*C*A*
27.10.2007., 10:38
dinasija Karadjordjevic

crni lepotan
27.10.2007., 12:53
ljudi jedina dobra stvar za nas narod u XX veku je to sto smo skinuli monarhe sa vlasti
hocete da vam ona budala bude kralj

rdeki
29.10.2007., 10:30
ljudi jedina dobra stvar za nas narod u XX veku je to sto smo skinuli monarhe sa vlasti
I od tada nam je baš krenulo kako treba....


hocete da vam ona budala bude kralj
Ne boj se, niko tebe ne želi za kralja.

rdeki
29.10.2007., 10:32
Šta bi danas bila Srbija bez jednih ili drugih? Mislim da su i jedni i drugi dali određen doprinos.

crni lepotan
29.10.2007., 20:51
I od tada nam je baš krenulo kako treba....


Ne boj se, niko tebe ne želi za kralja.

al si me zajebo ko priroda tebe

tommy gun
29.10.2007., 22:31
Karadjordjevici...

Molgran
30.10.2007., 03:33
Ja sam Obrenovicevac...mozda su Karadjordjevici uspeli da zatru trag i ugase Dinastiju Obrenovica sa Aleksandrom i Dragom,ali se i njihovo prokletsvo prolongiralo...prvo ubistvom Aleksandra u Marseju, pa bekstvom i ovom sramotom sto danas zivi u Srbiji...

crni lepotan
30.10.2007., 08:27
sramotom sto danas zivi u Srbiji...

:lol::lol::lol:

rdeki
31.10.2007., 10:06
al si me zajebo ko priroda tebe
Biće da je i tebi vrana popila mozak - obojica ste isti.

Bogart
31.10.2007., 13:24
За ниједну. Од Карађорђеве лозе позитивно мишљење имам једино о самом Карађорђру и о Краљу Петру, а од Милошеве једино о кнезу Михаилу.

Celle
01.11.2007., 11:42
Nebitno kakvo je moje misljenje o pojedinim clanovima obe dinastije - tacno, knez Mihailo je bio jedini nas prosveceni vladar (mislim, naravno, na prosvecene apsolutiste), ali da nije bilo Milosa - ko zna da li bi Srbija stekla nezavisnost u Milanovo doba (1878.) ili bismo bili pod Turcima do danas (mozda bi "Bolesnik na Bosforu" opstao zahvaljujuci nama?)... E, sad, kakva bi nam sudbina bila u doba I sv.rata da nije Aleksandar bio glavnokomandujuci... To se ipak ne zna! Istorijska slucajnost ili sudbina?

Vаso Kraso Oto Pipo Ozro
01.11.2007., 11:52
Karađorđevići su porijeklom katolički Albanci, a Obrenovići Bugari. :lol: :lol::lol:

El Muerte II
01.11.2007., 14:16
Karađorđevići su porijeklom katolički Albanci, a Obrenovići Bugari. :lol: :lol::lol:


Kakvih Sveznalica ovde ima.:lol:

papazjanija
01.11.2007., 14:48
I jedni i drugi su na vlast dolazili na najstrasnije nacine...Ja sam za Karadjordjevice, naravno ne za ove njihove mutave i blede prestolonaslednike u Srbiji...

Slaven777
01.11.2007., 15:52
Karađorđevići su porijeklom katolički Albanci, a Obrenovići Bugari. :lol: :lol::lol:

Sumanuto. Obje dinastije su Crnogorci.

El Muerte II
02.11.2007., 12:45
Ja sam za Karadjordjevice, naravno ne za ove njihove mutave i blede prestolonaslednike u Srbiji...


Onda ti jedino ostaje Catherine Oxemberg ( nisam siguran da li se ovako pishe njeno prezime ).

Nikola Forkapa
13.11.2007., 18:30
Karađorđevići su porijeklom katolički Albanci, a Obrenovići Bugari. :lol: :lol::lol:

Zajevbo te onaj ko ti reko i jedno i drugo.

Nikola Forkapa
13.11.2007., 18:33
Sumanuto. Obje dinastije su Crnogorci.

Obe dinastije su Srbi .
Srbi su i danasnji Crnogorci.
Ali sta mozes kad ste piglu pa to ili ne znate ili ne prihvatate.
ALI VI "CRNOGORCI" STE SRBI.

Bogart
13.11.2007., 18:54
Obe dinastije su Srbi .
Srbi su i danasnji Crnogorci.
Ali sta mozes kad ste piglu pa to ili ne znate ili ne prihvatate.
ALI VI "CRNOGORCI" STE SRBI.

Читај мало пажљивије оно што пише Славен777 пре него што му овако одговориш. Грешиш се и о човека, и о оно штa пише.

Dust
13.11.2007., 20:20
Ne brinite, svi smo mi pomalo Crnogorci. Kad god idemo da spavamo :)

rdeki
14.11.2007., 08:11
Ne brinite, svi smo mi pomalo Crnogorci. Kad god idemo da spavamo :)
Mislim da danas nema Srbina kome neko od predaka nije rođen u Crnoj Gori.

vojkanrandja
14.11.2007., 11:20
ni jedna ni druga obe imaju i velikih zasluga i velikih mana.
Ja sam republikanac

pontifex maximus
18.11.2007., 01:32
I jedni i drugi su na vlast dolazili na najstrasnije nacine...Ja sam za Karadjordjevice, naravno ne za ove njihove mutave i blede prestolonaslednike u Srbiji...

Без обзира да ли је престолонаследник мутав, блед или глуп, итд... он једини може да буде краљ, и нико осим њега. Шта год ми сви мислили о њему.

Molgran
18.11.2007., 04:26
Без обзира да ли је престолонаследник мутав, блед или глуп, итд... он једини може да буде краљ, и нико осим њега. Шта год ми сви мислили о њему.

E pa tesko da ce da bude kralj!

maldaneri
18.11.2007., 13:23
Obrenovici.Kulturniji i gospodskiji.

vujadin
18.11.2007., 13:34
Мислим да би пре могао бити цар, јер је Србија сада мултинационална. Било би паметно да поступи као Наполеон, јер је царски престо упражњен. Али за такве потезе не може се ослонити само на Србе, не само зато што су они окужени дугом комунистичком владавином, него су се спустили на најнижи ниво витешког владања и узвишених циљева. Једно време сам мислио да у радикалима има неког смисла за те врлине, али сада не могу да то верујем, тако да ће проћи још генерација до очишћења Срба од комунистичке саламуре. Ипак би требало нешто покушати за повратак части и поштења, којега може само круна повратити, и одржати.

jedan Srbin
19.11.2007., 01:56
За ниједну. Од Карађорђеве лозе позитивно мишљење имам једино о самом Карађорђу и о Краљу Петру, а од Милошеве једино о кнезу Михаилу.

Узе ми ријеч из уста. 8-)

crni lepotan
19.11.2007., 19:19
Мислим да би пре могао бити цар, јер је Србија сада мултинационална. Било би паметно да поступи као Наполеон, јер је царски престо упражњен. Али за такве потезе не може се ослонити само на Србе, не само зато што су они окужени дугом комунистичком владавином, него су се спустили на најнижи ниво витешког владања и узвишених циљева. Једно време сам мислио да у радикалима има неког смисла за те врлине, али сада не могу да то верујем, тако да ће проћи још генерација до очишћења Срба од комунистичке саламуре. Ипак би требало нешто покушати за повратак части и поштења, којега може само круна повратити, и одржати.

:lol::lol::lol:
*** morao sam da se nasmejem, narodi koji imaju krunisanu glavu na celu pucaju od casti i postenja
nije u pitanju kruna nego glava ispod nje

vujadin
19.11.2007., 21:34
:lol::lol::lol:
*** morao sam da se nasmejem, narodi koji imaju krunisanu glavu na celu pucaju od casti i postenja
nije u pitanju kruna nego glava ispod nje

Круна је симбол, као што је и петокрака или било који други симбол, али разлика је у томе што под круну и главу не може свако потурити, као под друге симболе.

crni lepotan
19.11.2007., 23:39
под круну и главу не може свако потурити, као под друге симболе.

valjda pod krunu glavu poturiti, nebitno
imas u nasoj istoriji gomilu krunisanih glava koje su bile suplje, npr. ljudi koji su bili u stanju da prokockaju ceo narod (kralj Milan)

Biberchica
29.11.2007., 21:47
Naravno - Obrenovici!

Molgran
01.12.2007., 03:24
Obrenovici.Kulturniji i gospodskiji.
ovo je istina-lepo receno!Imali su onog pravog rojalskog elana8-)

Terror93
01.12.2007., 11:09
Karadjordjevici su prava dinastija i oni su najvise zasulzni

Iron Lord
01.12.2007., 11:25
За ниједну. Од Карађорђеве лозе позитивно мишљење имам једино о самом Карађорђру и о Краљу Петру, а од Милошеве једино о кнезу Михаилу.

Ma obojica su se zalomili na pravom mestu u pravom trenutku inače ni oni ne bi mogli štošta... Imali su sreće, moram priznati...

Molgran
18.12.2007., 02:24
Karadjordjevici su prava dinastija i oni su najvise zasulzni
Zasta majke ti?Za ujedinjenje hrvata, srba i slovenaca!?Pihh

Jolly Jumper
18.12.2007., 14:53
Узе ми ријеч из уста. 8-)

I ja se slažem. Ko je malo, samo malo čitao o obema dinastijama...:???:

matora63
18.12.2007., 18:51
Karađorđevići su porijeklom katolički Albanci, a Obrenovići Bugari. :lol: :lol::lol:

nešto sam čitala o tome. naime, slava Karađorđa je bila sv.Kliment, koji se slavi 8. decembra...kako je moguće da njegovi potomci slave sv.Andreja 13, decembra? nije slava čarapa, pa da se tek tako promeni? da li neko može da mi odgovori na ovo pitanje?

Molgran
21.12.2007., 03:26
Slava Obrenovica je bila Sv. Nikola8)

matora63
21.12.2007., 13:40
hvala na informaciji...ipak, da li neko zna odgovor na to zašto su karađorđevići sa 8. prešli na 13. decenbar da slave?

Ved_Ran
23.12.2007., 01:51
Karadjordjevici su instrument bitanske obavestajne sluzbe i prema tome nemogu da se porede sa Obrenovicima. Srbima je krenulo nizbrdo kad su Kardjordjevici odsli na presto a zna se kako su ga osvojili.... ubili su Obrenovice. Medjutim, najociglednije lose delovanje Kardjordjevica videlo posle 1. sv. rata.

CTEMA
23.12.2007., 02:12
hvala na informaciji...ipak, da li neko zna odgovor na to zašto su karađorđevići sa 8. prešli na 13. decenbar da slave?

Славу је, по благослову Митрополита Михаила (Јовановића), 1890. променио Кнез Петар Карађорђевић (потоњи Краљ Петар I).

Наиме, после смрти једногодишње кћери, Кнегиње Милене (+1887.), а потом и младе супруге Кнегиње Љубице - Зорке (+1890.), Кнез се налазио у тешкој духовној кризи и молио је и добио речени благослов да уместо Светога Климента (за којега је сматрао да није донео ништа добро ни њему, ни његовоме оцу, ни његовоме деди) слави Светога Андреја Првозванога.

Иначе, избор је на њега пао не само због пукога русофилскога призвука, већ због чињенице да је Карађорђе на тај дан ослободио Београд од Турака 1806. године Господње.

Међутим, ваља подвући да Свети Климент никада није сасвим заборављен и забатаљен у Породици, али је обележаван мање свечано, дакле више као преслава...

Дакле, Слава није ''чарапа'', али промена јесте могућа (мада не и препоручљива!) уз благослов надлежне Црквене власти...

pričalica
25.12.2007., 16:09
Славу је, по благослову Митрополита Михаила (Јовановића), 1890. променио Кнез Петар Карађорђевић (потоњи Краљ Петар I).

Наиме, после смрти једногодишње кћери, Кнегиње Милене (+1887.), а потом и младе супруге Кнегиње Љубице - Зорке (+1890.), Кнез се налазио у тешкој духовној кризи и молио је и добио речени благослов да уместо Светога Климента (за којега је сматрао да није донео ништа добро ни њему, ни његовоме оцу, ни његовоме деди) слави Светога Андреја Првозванога.

Иначе, избор је на њега пао не само због пукога русофилскога призвука, већ због чињенице да је Карађорђе на тај дан ослободио Београд од Турака 1806. године Господње.

Међутим, ваља подвући да Свети Климент никада није сасвим заборављен и забатаљен у Породици, али је обележаван мање свечано, дакле више као преслава...

Дакле, Слава није ''чарапа'', али промена јесте могућа (мада не и препоручљива!) уз благослов надлежне Црквене власти...
hvala mnogo:-Dbaš me to pitanje dugo mučilo.

berislav83
18.01.2008., 01:43
znate sta,ni jedna dinastija mi se ne svidja.Obrenovici su izumrli ,a ovi danasnji Karadjordjevici kao i njihovi preci su sramota srpskog roda!Em je kraljevska porodica pobegla i ostavila narod u toku drugog sv.rata,em su se sad vratili i ne znaju da beknu srpski a ovde zive vec 7 godina!Sramota!Karadjordje se sad prevrce u grobu!Kako covek moze zaboraviti svoj jezik i jos poticati od porodice koja je vladala zemljom u kom se govori taj jezik?to mi nije jasno?

berislav83
18.01.2008., 01:48
Kako nije sramota onog samozvanog prestolonaslednika i sve karadjordjevice,em su pobegli iz zemlje i ostavili narod u ratu i sad se vracaju zaboravivsi rodjeni jezik koji pricaju kao da su englezi kao da im karadjordje nije predak?kako neko moze zaboraviti sopstveni jezik i jos ako mu je porodica kraljevska poput karadjordjevica?!to bi bilo kao da kraljica elizabeta 2 ne zna engleski!

vujadin
18.01.2008., 22:28
Имаш ти своје мишљење и имаш право на њега, ипак сада кад си га претворио у писане речи, прочитај што си написао, више пута, и онда размисли да ли је то било потребно теби да се тако изјашњаваш о некоме ко се о теби није изјашњавао?

fetish
24.01.2008., 10:07
Veoma kratko: OBRENOVICI.

NEREJ
25.01.2008., 15:22
Mislim,prskoh misleci,kako rece jedan Njegosev junak, a mozda odgovor daje sam zivot. Naime, imam prijatelja koji se preziva Obrenovic,a na ruci je istetovirao Karadjordja ?!

Molgran
26.01.2008., 02:53
pa bas nije normalan!
Ljudi ajde da kloniramo Mihajla Obrenovica, mada, mozemo i Aleksandra,ali bez Drage!:lol:

NEREJ
09.02.2008., 22:37
A meni je "ipak najdrazi pocetak" :D Dakle , Karadjordje. O dinastijama prosudite sami. :-D

sasha234
13.02.2008., 17:25
Ni jedni ni drugi!

alex93bg
19.02.2008., 20:04
Karadjordjevici...naravno...Karadjordje je car,a Milos Obrenovic je slihtara...ali ne poricem i dobar diplomata...Kod Obrenovica najbolji je Mihailo,on je jedino nesto i uradio...a stvarno je bio extra...ALI IPAK KARADJORDJEVICI...

Molgran
19.02.2008., 21:25
JA NEMOGU DA VERUJEM DA SE NEKO DIVI KARA DJOKINIMA....OVI DANS MUTAVCI SU OLICENJE SRAMA U KOME SE ISPOLJAVA PROKLETSTVO NJIHOVE LOZE! USPELI SU DA UBIJU PLEMENITOG, NAJSAVREMENIJEG KNEZA MIHAJLA, PA SU UCESTVOVALI U KASAPLJENJU I DRAGE I ALEKSANDRA-UGASILI SU DINASTIJU OBRENOVIC,ALI NJIHOVA STRAMOTNA ISTINA DANAS GOVORI O NJIHOVOM GREHU!

Dikan
19.02.2008., 22:21
Nego ti Obrenovićevac, objasni mi par činjenica iz vladavine Obrenovića (pre svega Milana i Aleksandra):

1)blokiranje demokratskog razvoja Srbije
2)kolaps državnih finansija
3)stagniranje u kulturnom i ekonomskom razvoju
4)katastrofalna spoljna politika, potpuno vezivanje sa Austro-Ugarsku, preko tajnih ugovora što je imalo negativne posledice i po politički i po ekonomski razvoj zemlje
5)blamiranje na Slivnici i Timočku bunu
6)maltretiranje seljaka od činovnika i birokrata, među kojima je nepotizam i politička pogodnost bila toliko raširena kao nikad u Srbiji (toga u Srbiji uvek ima)
7)raskalašan i nemoralan život Milana Obrenovića
8)vojno slabljenje zemlje i loše stanje u celoj vojsci

.........
.......
...

Molgran
16.03.2008., 01:04
Pa dobro nije tako strasno to bilo... to je bilo samo za vreme Aleksandra i Milana.....MAda, Alesandar je bio jako inrteligentan covek koji nije imao vremena da se dokaze...Ali od Mihajla nema boljeg!

Neko bi rekao da su karadordjevici pobedili, zbog toga sto imaju potomaka.....Po meni su veci pobednici Obrenovici koji su pravi Srbi bili, u dusi.....i ako su poginuli hrabro i izbrisani sa scene i ocrnjeni na najpodmuklije nacine, bolje i tako nego ovako sramno da zive i da neznaju svoj jezik-uzas!

Isus33
16.03.2008., 01:58
Od pet srpskih kraljeva iz novije istorije dvojica su ubijeni, dvojica abdicirali a jedan pobjegao iz zemlje onda kada je trebalo ostati. Dakle ideja Srbije kao monarhije doživjela je totalni krah. Netreba dozvoliti povratak toga parazitskog i prevaziđenog društvenog uređenja.

Sanovnik
16.03.2008., 03:37
За ниједну. Од Карађорђеве лозе позитивно мишљење имам једино о самом Карађорђру и о Краљу Петру, а од Милошеве једино о кнезу Михаилу.

Тачно тако. Обе династије у имале по неког јако лошег , који је уназадио Србију, и по неког јако доброг, који је Србију унапредио. Једино што ја мислим , да је Монархија једино природно уређење за Србију. Парламентарна, уставна Монархија.

Molgran
17.03.2008., 19:42
Da ali da kloniramo kneza Mihajla-jedan takav obrenovic nam treba sada!

oneboby
17.03.2008., 20:53
Ja sam za Karadjordjevice....

Molgran
19.03.2008., 01:08
Obrenovici su mopzda neki bili malo avanturisti,ali su u srci i dusi bili pravo SRBI!!Ovi nas ujedinili sa skotovima, sa kojima smo dobil isamo muke i ratove-jaka svar,kako da ne!!

ljuba miljkovic
20.03.2008., 18:42
Da ali da kloniramo kneza Mihajla-jedan takav obrenovic nam treba sada!
Pa da nam održi jednu vladarsku besedu o incestu.

vujadin
20.03.2008., 22:07
Obe dinastije su bile popustljive prema Hrvatima, a narocito Karadjordjevici, sto nas je skupo kostalo. Treba nam dinastija koja ce staviti tacku na problem sa Hrvatima, a to nisu ove dve beskorisne dinastije.

Па требали смо онда крунисати Броза, он би нам сигурно направио вечно братство са Хрватима, као себи за председника.

miskodj
01.04.2008., 21:57
Kada bi ste se vi pitali, koja dinastija je zasluznija,za dobro ili za lose...Dakle,pristalice ste koje dinastije?


KARADJORDJEVICI!!!:?:

kicaZAKON
26.04.2008., 00:47
Obrenovici-hm... veoma apsolutisticki i lukavi vladari...Zanimljivo,ali bili su smrt za nasu drzavu u to doba,jer s bili ,,namazani svim bojama,, razumete?Karadjordjevici-apsolutisticki i ratoborni ljudi...veoma primitivni...ali ipak nisu bili lisice kao Obrenovici,njima ste znali da mozete da verujete,da vas nece prevariti...Obrenovici su za takve stvari samo se pravili naivni a bili su...

kicaZAKON
26.04.2008., 00:51
obe dinastije su bile lose,najbolje je reci da ni jedna od njih nije nista uradila srbiji korisno

Molgran
28.04.2008., 04:37
obe dinastije su bile lose,najbolje je reci da ni jedna od njih nije nista uradila srbiji korisno

A jeste, nisu mrdnuli prstom, narocito Obrenovici-aj ne lupaj!!!

Amalia
08.07.2009., 00:26
Da ali da kloniramo kneza Mihajla-jedan takav obrenovic nam treba sada!
Razumem potpuno tvoj izbor - razuman je.
No, pošto sam ja više emotivna ženska ja bih klonirala Dragu i Aleksandra :heart:da dobiju mogućnost da kao ljudi završe svoje živote (mislim da mogu da se "izvole" i u miru ostare....)

Halix
08.07.2009., 15:21
Daleko im lepa kuca...i jednima,doduse ovi drugi vise i ne postoje...

Error
09.07.2009., 11:18
Ja moram biti subjektivna... jedan Obrenović mi je najbolji drug :D

Halix
09.07.2009., 18:10
Ja moram biti subjektivna... jedan Obrenović mi je najbolji drug :D

Mozda je potomak dinastije,a da on to ne zna...

duc4
09.07.2009., 19:05
Ja sam ipak za Karadjordjevice.Vozd je pokrenuo rat za oslobodjenje, a i njegovi naslednici nisu bili losi.Sto se tice Obrenovica, pozitivno mislenje imam o drugom srpskom ustanku i nacinu kako je vodjen i o knezu Mihajlu, mada je on suvise kratko vladao da bi dokazao da je bio veliki vladar.Sve ostalo je srozalo Srbiju u svakom pogledu.

Molgran
10.07.2009., 01:59
Ja sam ipak za Karadjordjevice.Vozd je pokrenuo rat za oslobodjenje, a i njegovi naslednici nisu bili losi.Sto se tice Obrenovica, pozitivno mislenje imam o drugom srpskom ustanku i nacinu kako je vodjen i o knezu Mihajlu, mada je on suvise kratko vladao da bi dokazao da je bio veliki vladar.Sve ostalo je srozalo Srbiju u svakom pogledu.

Pises gluposti!Prva vladavina kneza Mihajla je bila od 1839-1842, pa zatim od 1858-1868.Svi Obrenovici su vodili Sbiju putem napretka.Doduse bilo je kriznih i apsolutistickih momenata na kraju,ali smo se sve vise vezivali za Evropu. Koji je knez dobio prosirenje i postao kralj?Milan.A posle strasnog ubistva Aleksandra i Drage i teskih sankcija za Srbiju, sem demoratije koja je zazivela malo, sta smo dobili od Karadjordjevica?Ratove i zivu grobnicu Jugoslavije!

danijan
13.07.2009., 13:52
Obrenovici, pre svega Mihajlo.Postao mi je blizi posle citanja "Bezdna". Tragicar, neshvacen i nesrecan. A zeleo je da nas prosveti.

geja
13.07.2009., 15:12
KARADJOJDJEVICI!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!! !!!!!!!!!!

Ba'al
13.07.2009., 15:31
Па обе имају своје предности и мане, али сам за Карађорђевиће, пре свега због краља Петра.


No, pošto sam ja više emotivna ženska ja bih klonirala Dragu i Aleksandra :heart:da dobiju mogućnost da kao ljudi završe svoje živote (mislim da mogu da se "izvole" i u miru ostare....)

Мислиш да добију могућност да заврше живот Србије као државе и потпуно је униште, што им је замало пошло за руком у првом животу...

Amalia
13.07.2009., 15:43
Pa nisam sigurna baš da su joj (Srbiji) nešto još gore mogli učiniti nego što joj je učinjeno od svih nadolazećih vladara!
Koji je po tvom (od tih nadolazećih vladara) nije vodio u propast? Po mom - svaki! Neki manje, neki više - do totalnog oslabljenja u svakom smislu, da više ne može biti!
----
Možda bi danas bilo pravo blagostanje da nije bilo svih ostalih posle Obrenovića!!! - Pere, bele ljubičice, Miloševića itd.
Razmisli dobro o tome!

Molgran
13.07.2009., 18:32
Amalija, bravo! Obrenovic bi sredio stanje u zemlji u to sam siguran, kao sto bi i Draga rodila da je ostala u braku sa Aleksandrom.Ali oni nazalost nisu imal vremena jer su oterani u nasilnu smrt.A tih mitova o dva ludaka i tirana, mi je vise pun kufer! Oboje su radili i tezili dobru Srbije.

Ba'al
13.07.2009., 18:54
Милан и Александар Обреновић су били тирани и владали су против воље народа. За време њихове владавине, Србија је била практично зависна од Аустроугарске. Гушили су сваку врсту грађанске слободе. Нису били заинтересовани за ослобођење Босне и јужних српских крајева и за уједињење свих српских земаља, било им је битно само да Србија буде под њиховом чизмом.
Са друге стране, Петар Карађорђевић је био изузетно популаран и вољен међу Србима. Све што је радио било је у интересу Срба и Србије. У Првом балканском рату протерао је Турке са српске земље једном за свагда. Са војском и народом био је на фронту у Првом светском рату и командовао. Тежио је стварању Велике Србије и само због тога је створио Краљевину СХС (што је и његова једина грешка, додуше из најбоље намере).

Molgran
13.07.2009., 18:58
I naucio je svoj jezik....:roll:

Amalia
13.07.2009., 20:32
...Србија је била практично зависна од Аустроугарске...
A danas je zavisna od Evrope, Rusije i takoreći od svih... (Sama svakako nebi mogla preživeti. Seti se npr. nestašice gasa prošle godine. Gde su joj rezerve? Da nam NEMAČKA nije POKLONILA gas, pocrkali bi ljudi od zime!
------
Da smo još od tada ostali dobri sa Austro-Ugarskom(kako su to Obrenovići želeli) možda bi već davno bili deo Evrope i to razvijeni deo!

Amalia
13.07.2009., 20:38
Гушили су сваку врсту грађанске слободе.

Kakva je "Građanska sloboda" bila u doba Obrenovića, ista takva je i danas, a delomično je bivala i gora (u komunizmu npr.), a i u Petrovo doba je bilo spominjanje dinastije Obrenović zabranjeno. Kakva je to sloboda?
____

Neka "građanska sloboda" koju spominješ je čista iluzija!
Mali ljudi ionako ništa ne odlučuju. Sve je već unapred odlučeno ili ti veruješ u nešto drugo?

jelen.co
13.07.2009., 22:42
Dakle,pristalice ste koje dinastije?Nemanjica :D

Molgran
21.07.2009., 03:55
Obrenovici su dinastija koja je stvorila modernu Srbiju.
Granice Obrenovicke Srbije su nazalost i danas jedine srpske etnicke teritorije , tj danasnje granice republike Srbije minus ap kosovo i metohija i ap vojvodina i raska oblast odnosno sandzak(unutar njih je srpski zivalj homogen i kompaktan-gde bi nam bio kraj da su Obrenovici oslobodili i uredili i druge srpske krajeve tako).
Da Obrenovici nisu brutalno ubijeni mozemo samo da zamislimo gde bi njihova mudra politika odvela te srpske granice , verovatno bi tu uslo Skoplje,Dubronik,Skadar,Drac,Bitolj ...
Obrenovici su mladost srbije , skoro svi vladari iz dinastije Obrenovica su na presto dosli kao maloletnici i na otadzbinu su delovali itek kako zrelo odnosno drzavotvorno.
Milos veliki, najveci srpski vladar ikada, korak po korak i ciglu po cigliu je gradio Srbiju pa posle vekova ropstva ostvario davnasnji san.
Iako zluradi kazu da je bio nepismeni vladar u mnogim stvarima je bio ispred svog vremena> toj njegovoj maloj i ruralnoj Serbiji je ukinuo feudalizam i ona je time postala jedna od tri prve zemlje u evropi koja je to ucinila.
Obrenovici su oslobadjali srpske teritorijei narod cuvali,dok su nesrecni karadjordjevici u prvom svetskom ratu u smrt odveli trecinu srpskog naroda da bi stvorili jugoslaviju , tj dali drzavu hrvatrima i slovencima koji je nikada nisu imali i koji je nikada ne bi ni imali.
Obrenovicima nije postojalo nad srpski i nad drzavno, dok su karadjordjevici pokusavali da stvore jugoslovensku naciju i neku jugoslkovensku drzavu koje je negirala krvlju stecene granice srbije i pretopila ih u neke banovine,ceh te sulude avanture i danas placamo, i niko jos nezna koliko ce Srbija izaci mala i sakata iz te avanture.
Karadjordjevici su uvek povlacili katastrofalne poteze po Srbiju, pocevsi od karadjordja koji pored velike svakako velike uloge u prvom srpskom ustanku , nije pokazao nikakvu drzavnicku viziju, a i na kraju je pobegao i ostavio svoj ne zasticeni narod,zatim kralj petar se takodje okitio tudjom slavom vojska sa kojom je ostvario sve one brilijantne pobede je ustvari bila vojska koju je stvorio kralj Milan , kao visegodisnji ministar vojni,zatim kralj petar drugikoji je takodje kao i njegov predhodnik pobegao u englesku po pocetku rata, tamo poneo svoje blago i u sredini rata dok je njegov narod krvario napravio svadbu sebi,iako je kao predratni iskusni padobranac mogao da se spusti na teritorije koje je kontrolisala jugoslovenska vojska u otadzbini,vrhunac karadjordjevicke gluposti je ta kada je preko radio londona , pozvao vojnike jvo da se pridruze josiopu brozu,(koji nas je na kraju dokusurio i veliki deo naroda rasrbio)poslednji nesrecnik iz te loze je ovaj nesrecni aleksandar koji ni danas nikako srpski da nauci,pravi gafove tipa poseta stipe mesicu i prijateljsko prijateljsko sa njim,koji ce posle par meseci dati izjavu "da su srbi i ranije imali ratne zlocince" i kao primer naveo karadjordja, i da da ne zaboravim kralja aleksandra ujedinitelja , o kojem dovoljno govori cinjenica da je za ambasadora kraljevine jugoslavije u americi imenovao nikog drugog do ante pavelica... IMA JEDNA KINESKA POSLOVICA KOJA KAZE > KADA SE PRVO DUGME ZAKOPCA POGRESNO ,ONDA SVA SLEDECA IDU POGRESNO, to nase prvo dugme je zakopcano majskim prevratom...
Ali sta je tu je , mi Srbi sa kosmeta mozemo samo biti tuzni sto iz vekovnog ropstva nismo izasli pod Obrenovickim barjakom slobode,jer bi kosmet danas verovatno izgledao kao sto sumadija izgleda ...

Napisao jedan decko sa FACEBOOK-a

Potpisujem!:cool:

Dzimi Barka
24.07.2009., 09:43
Po meni su Obrenovici bolji,jer su isli pametnijom taktikom,nisu isli grlom u jagode ko karadjordjevici,oni su i stvorili modernu Srpsku drzavu,a Karadjordjevici je unistili stvaranjem kraljevine SHS kad smo mogli da imamo svoju drzavu u kojoj bi svi Srbi ziveli.
A ova spodoba sto zivi sada u Srbiji je bruka za samog vozda Karadjordja

Amalia
27.07.2009., 11:11
Zašto misliš da je bruka? To me baš interesuje....:think:

rdeki
27.07.2009., 12:54
Kakva je "Građanska sloboda" bila u doba Obrenovića, ista takva je i danas, a delomično je bivala i gora (u komunizmu npr.), a i u Petrovo doba je bilo spominjanje dinastije Obrenović zabranjeno. Kakva je to sloboda?A ostali su nazivi ulica u Beogradu sa imenima priadnika dinastije Obrenović...

Dzimi Barka
28.07.2009., 03:43
Zašto misliš da je bruka? To me baš interesuje....:think:

Zato sto jos uvek nije ni naucio srpski da prica kako treba,dugo je vec ovde mogao bi da poradi na tome,a i zbog onog ulizivanja hrvatima.Priznajem da mi je u pocetku bio pozitivan,a onda je zabrljao

kajzersoza
29.07.2009., 11:20
sve najbolje o dinastiji obrenovic.....i ne tako lepo misljenje o karadjordjevicima!!!! istorija je dosta toga rekla i pokazala.

rdeki
31.07.2009., 14:07
Ali sta je tu je , mi Srbi sa kosmeta mozemo samo biti tuzni sto iz vekovnog ropstva nismo izasli pod Obrenovickim barjakom slobode,jer bi kosmet danas verovatno izgledao kao sto sumadija izgleda ...[/B]

Šta bi bilo kad bi bilo...
Da je Aleksandar Obrenović ostao na čelu države čija je ekonomija bila u čabru, vojska zapostavljena, a u državi malo-malo pa državni udar.... veliko je pitanje da li bi Srbije uopšte bilo...

Molgran
01.08.2009., 14:33
Gluposti!Jedan Obrenovic to nikada nebi dozvolio!

milsu
01.08.2009., 20:15
Обреновићи.

Мислим да је њихова политика везивања Србије за Аустро-Угарску била једина исправна спољна политика, са стране заштите интереса Срба који су живели у Хабзбуршкој Монархији, као и интереса Срба у Србији. Боље да смо сарађивали са Аустро-Угарима и избегли рат, него што смо под Карађорђевићима ратовали против њих за интересе Енглеза и Француза, да бисмо на крају били награђени уништењем српске државе.

milsu
01.08.2009., 20:31
Младен Стевановић
ОБРЕНОВИЋИ ПОСЛЕ 1903.
(16. 11. 2007)

Карађорђе је био слобода.
Милош је био држава.
Слобода се очувати може само у држави.

– Слободан Јовановић

Период прве половине 19. века донео је Србима много значајног када је национални идентитет у питању. После четири столећа полако је успостављена држава, укинут феудализам, а Срби постепено добијају аристократију и то народну, од најистакнутијих људи тога доба. Не може се споменути овај период а да се не наведу два најзаслужнија Србина тога доба: Вожд Карађорђе Петровић и ништа мање важни Књаз Милош Обреновић. На страну њихове борбе и несугласице, обојица су имала исте циљеве, исте идеје и исту љубав према Српству и Србима. Нажалост, ова отворена борба је почела а и завршила се убиствима – Карађорђевим 1817. и Александровим 1903. Од Мајског преврата и убиства Александра и Драге Обреновић влада мишљење да се лоза Обреновића угасила. Међутим, једна династија се не уништава за једно вече, ма колико вартоломејско оно било. Потомци Обреновића и дан-данас живе, како по женској, тако и по мушкој линији.

Легитимни мушки потомци ‘‘угашене’‘ династије

Када су завереници разматрали кога би по извршењу атентата требало довести на престо Србије, констатовали су да Обреновићи немају мушког потомства, ни по бочној линији. Истина, нити Милош, нити његова браћа Јован и Јеврем нису имали директног законитог мушког потомства, ако изузмемо самог Краља Александра као Јевремовог праунука. Међутим, очигледно је заборављено да је Милош поред два рођена брата, имао и четири полубрата, за које се поуздано зна да су имали мушког потомства. Његови родитељи, Вишња Урошевић и Теодор Михаиловић су били, како је и сам Милош говорио “витобрачни”, те је Вишња са Обреном Мартиновићем имала још два сина, Милана и Јакова, а Теодор из претходног брака синове Радисава, Радоњу и Радета, од којих су прва двојица имала мушког порода забележеног и у доба Краља Милана, па вероватно и касније. Право презиме Књаза Милоша је Теодоровић, по оцу Теодору, међутим он се прозвао Обреновићем по полубрату Милану кога је веома волео, једно време се чак потписујући Милош Теодоров(ић) Обреновић. Војвода Милан, син Вишње и Обрена, чувени Карађорђев војсковођа је имао сина Христифора (Ристу) који је умро у Петрограду 1825. Не зна се да ли је Христифор оставио потомство, али се зато поуздано зна да је Јаков, други Милошев брат по мајци имао три сина, од којих је један, Ђока, имао директног, мушког потомства у наредним генерацијама, три нараштаја сигурно, а вероватно и потом. И Милошева браћа по оцу, Радисав и Радоња, су имали синова, Радисав два, Радоња једног, за које се такође поуздано зна да су имали директне мушке потомке у другој половини 19. века. Од Радоњиног сина Благоја изникло је цело ново братство Благојевића, чији мушки потомци вероватно постоје и данас.

Ваља напоменути да су претходни бракови Милошевих родитеља били апсолутно легитимни, јер другачије не би ни могли да уђу у црквену евиденцију, те нам не би ни били доступни подаци о њима.

Потомство Књаза Милоша

Убиством Кнеза Михаила, 1868, гаси се директно мушко потомство Кнеза Милоша из Милошевог брака са Кнегињом Љубицом. Потомци “Оца Отечества” постоје међутим и данас, јер су Милошеве ћерке Петрија и Савка биле удате и имале по петоро деце. Савкин син Федор Николић се упокојио 1903. године, оставивши иза себе сина истог имена рођеног 1871. Брак Петрије са Теодором Бајићем од Варадије донео је петоро деце, од којих је син Милош био ожењен, а ћерка Атанасија имала два сина и две кћери. Можемо са прилично сигурности рећи да потомци Милошевих ћерки живе и данас, највероватније у Војводини, с обзиром да су обе ћерке биле удате за Србе Пречане.

Остало је забележено и да је Књаз, поред осморо деце у браку са Љубицом Вукомановић, имао и ванбрачне деце, и то најмање деветоро. Лоши здравствени услови и разне болести у то доба учиниле су да многа деца умиру само неколико дана или месеци по рођењу. Тако се четворо Милошеве ванбрачне, а исто толико и законите деце упокојило не напунивши ни пет година. С друге стране, док је као изгнаник боравио у Бечу, Милош је добио сина Александра Густава и кћер Марију Клару од две различите мајке, за које се такође претпоставља да су оставили потомство. Усто, одавно се сумњало да је Миливоје Блазнавац, први српски генерал, заправо ванбрачни Кнежев син.

Потомци краља Милана

И Краљ Милан је, поред синова Сергеја и Александра, имао ванбрачне деце, и то два сина. Један се звао Ђорђије и умро је као дечак у Лозани, а други, Стефан Милан, је завршио артиљерску школу у Француској. Стефан-Милан је оставио иза себе сина Мар-Еме Панку Обреновића, који је 1998. дао интервју крагујевачким Погледима. Мајка Ђорђија и Стефана Милана је била Артемизија Христић.

Потомство Јеврема Обреновића

Јеврем Обреновић, Председник Савета и Управитељ нахија, имао је деветоро деце. Поред сина Милоша, чије ће мушко потомство доћи на власт после Топчидерског атентата, не сме се заобићи Јевремова ћерка Анка. Била је удата за Александра Константиновића са којим је изродила четворо деце, од којих су Катарина и Александар оставили потомство, како мушко тако и женско. Ваља споменути Анкину унуку Наталију, жену Мирка Петровића, сина Краља Николе, са којим је имала петоро деце, од којих је један, Михаило, отац актуелног претендента на престо Црне Горе, Николе.

Закључак

Лоза Обреновића се, као што смо видели, није угасила. Потомци великог Књаза, његове браће, као и Краља Милана постоје и данас, с тим што им се посвећује мање пажње него Карађорђевим потомцима. Улога Обреновића у стварању српске државе после вековног ропства је неоспорна и велика, и њихови данашњи потомци имају права да са поносом изговарају имена својих славних предака.

Напомена: Сви генеолошки подаци изнети у овом тексту су преузети из књиге Родослови српских династија, Радоша Љушића и Андрије Веселиновића, Нови Сад, Платонеум 2002.

http://www.srpskilist.net/gledista/obrenovici-posle-1903

bilosta
02.08.2009., 09:42
Nemas u anketi, ja sam podjednako za obe i jedni i drugi su imali dobre i lose vladare

bilosta
02.08.2009., 09:44
Обреновићи.

Мислим да је њихова политика везивања Србије за Аустро-Угарску била једина исправна спољна политика,

Pazi to je delimicno tacno, jer nas je vezivanje za austrougarsku ekonomski skupo kostalo.

kokosov orah
02.08.2009., 09:47
Kada bi ste se vi pitali, koja dinastija je zasluznija,za dobro ili za lose...Dakle,pristalice ste koje dinastije?

vidim rezultati ankete 50-50.... meni svejedno, ali sam glasala za Karadjordjeviće... o njima više znam ;)

rdeki
04.08.2009., 15:05
Обреновићи.

Мислим да је њихова политика везивања Србије за Аустро-Угарску била једина исправна спољна политика, са стране заштите интереса Срба који су живели у Хабзбуршкој Монархији, као и интереса Срба у Србији. Боље да смо сарађивали са Аустро-Угарима и избегли рат, него што смо под Карађорђевићима ратовали против њих за интересе Енглеза и Француза, да бисмо на крају били награђени уништењем српске државе.
Opet kažem, malo je nezahvalno pričati o tome šta bi bilo kad bi bilo.
Činjenica je da je Austro-Ugarska imala teritorijalne pretenzije ne samo prema Srbiji već prema celom Balkanu.
Činjenica je da Austro-Ugarskoj nikako nije odgovarala nezavisna Srbija.
Veliko je pitanje u kojoj meri bi vazalni odnos Srbije prema Austro-Ugarskoj bio prihvatljiv Austro-Ugarskoj i da li bi možda u nekom trenutku Austro-Ugarska jednostavno poželela da Srbija ne bude nezavisna država već deo njene teritorije.

Drugim rečima, veliki je znak pitanja u kojoj meri bi Srbija uspela da izbegne rat i sačuva svoju nezavisnost pod Obrenovićima.

milsu
04.08.2009., 20:22
Мислим да су се реалне претензије Аустро-Угарске простирале до Бугарске, с обзиром да је Бугарска припадала руској зони интереса. За Грчку не знам, али некако не могу да је замислим у саставу Хабзбуршке Монархије. Независна Србија је била трн у оку Аустро-Угарској, е сад, да ли би их задовољио вазални однос, или би хтели припајање, шббкбб. Ипак, припајање не би морало да доведе до рата, зашто у шббкбб не би постојала варијанта да се образује тројна монархија, Аустријско-Мађарско-Српска, уз подоста веште дипломатије. Па и вук сит, и овце на броју. И овако како је било, нисмо добили уједињење српских земаља, него Краљевину три народа, Срба, Хрвата, и Словенаца. А данас смо територијално опет на почетку.

trigeminus
06.08.2009., 21:29
Ako moram da biram-Obrenovici.

Amalia
11.08.2009., 16:49
Svakako Obrenovići!

Loengrin
09.10.2009., 22:34
Nisam ovde davao glas, jer su obe dinastije upravo nerazdvojni deo srpske istorije. Da nije bilo Vožda Karađorđa, ne bi bilo ni Kneza Miloša. Vojnička hrabrost onog prvog i diplomatska mudrost ovog potonjeg, ono su što u zajedničkom dejstvu, u kritičnim periodima može da spase Srbiju. Danas se u jednoj od obnovljenih Kraljevskih banja Srbije - Ribarskoj Banji - tik jedan pored drugog nalaze sedeći na klupi, Knez Miloš Obrenović i Kralj Petar I Karađorđević

Danas se obeležilo 75 godina od marsejskog atentata. Kralj Aleksandar I Karađorđšveić, svojom žrtvom nas je upozorio na udes koji je time pripremljen i celoj srpskoj naciji, a od jeseni 1944. godine i surovo sproveden.

KRALjEVSKA PORODICA ODALA POŠTU NjV KRALjU ALEKSANDRU I

Danas je na Oplencu održana komemoracija u spomen na Nj.V. Kralja Aleksandra I od Jugoslavije, koji je tragično nastradao na današnji dan pre 75 godina.

Njegovo Preosveštenstvo Episkop šumadijski gospodin Jovan služio je u jutarnjim časovima Svetu Arhijerejsku liturgiju u pomen Nj.V. Kralju Aleksandru I u crkvi Svetog Đorđa na Oplencu uz sasluženje sveštenstva Eparhije šumadijske. Nj.K.V. Princeza Katarina prisustvovala je Svetoj Arhijerejskoj liturgiji, nakon čega je bila gost na ručku koji su Njegovo Preosveštenstvo Episkop šumadijski gospodin Jovan, Zadužbina Oplenac i predsednik Opštine Toplola Dragan Jovanović organizovao za crkvene i državne velikodostojnike.

Uz zvona crkve u ceremonijalnom delu prvo su Nj.K.V. Prestolonaslednik Aleksandar II (unuk), Nj.K.V. Princ Filip (praunuk), Nj.K.V. Princ Vladimir (unuk), Nj.K.V. Princeza Katarina, Nj.K.V. Princeza Brigita u pratnji članova Krunskog saveta, položili vence na grob Nj.V. Kralja Aleksandra I u mauzoleju crkve Svetog Đorđa na Oplencu kraj Topole. Nakon toga predstavnici diplomatskog kora položili su vence, zatim Nj.E. g-din Dragan Šutanovac, Ministar odbrane i na kraju u ime Republike Srbije, venac je položio Nj.E. g-din Boris Tadić, Predsednik Srbije.

Po završetku ceremonije polaganja venaca otvorena je izložba “Državnički i ratnički put Kralja Aleksandra Prvog (Karađorđevića)” u kući Nj.V. Kralja Petra I na Oplencu. Tom prilikom prisutne su pozdravili akademik prof.dr Slobodan Perović, član Krunskog saveta, Nj.E. g-din Dragan Šutanovac, Ministar odbrane i NJ.K.V. Pestolonaslednik Aleksandar II.

Posle toga su se Njihova Kraljevska Visočanstva, u pratnji članova Krunskog saveta i Nj.E. g-dina Nilsa Kristera Bringeusa, ambasadora Švedske uputili na Avalu, gde su položili venac na Spomenik neznanom junaku. Od članova Krunskog Saveta bili su prisutni: g-din Matija Bećković, prof. Dragoljub Kavran, g-din Dušan Babac, prof Miroslav Gašić, g-din Đurđe Ninković, prof dr Slobodan Perović, g-din Vladan Živulović, g-din Predrag Marković, g-din Darko Spasić sa g-đom Anom Gođevac i g-din Milan Marković, savetnik ministra ekonomije u Vladi Srbije.

Danas pre podne su Nj.K.V. Prestolonaslednik Aleksandar II i Nj.K.V. Princ Filip prisustvovali komemoraciji blaženopočivšem Kralju i g-dinu Luju Bartuu, ministru inostranih poslova Francuske u Marselju u Francuskoj, zajedno sa Nj.E. g-dinom Vukom Jeremićem, Ministrom inostranih poslova Srbije, i Nj.E. dr Dušanom Batakovićem, našim ambasadorom u Francuskoj i članom Krunskog veća.

Nj.V. Kralj Aleksandar I od Jugoslavije je ubijen 9. oktobra 1934. godine u Marselju na početku svoje državne posete Francuskoj. Tada je ubijen i ministar inostranih poslova Francuske g-din Luj Bartu.

Kraljevo ubistvo je potreslo čitavu Jugoslaviju i ogorčilo Evropu. Stotine hiljada ljudi odale su poštu duž puta kojim se kretala posmrtna povorka do Kraljevske kripte na Oplencu. Nj.V. Kralj Aleksandar I sahranjen je u mauzoleju crkve Svetog Đorđa koju je podigao njegov otac, Nj.V. Kralj Petar I.

U znak priznanja za svoja najveća dostignuća, činjenicu da je Nj.V. Kralj Aleksandar I bio vrhovni komandant srpske vojske u balkanskim i Prvom svetskom ratu, kao i da je odigrao ključnu ulogu u ujedinjenju južnih Slovena u Kraljevinu Jugoslaviju, Narodna skupština i Senat Kraljevine Jugoslavije prozvali su ga Viteški Kralj Aleksandar I Ujedinitelj. 24. juna 1914. Nj.K.V. Aleksandar I proglašen je za Regenta Srbije.

Posle smrti svoga oca, Nj.V. Kralja Petra I 1921. godine, nasledio je tron i postao Kralj Srba, Hrvata i Slovenaca. 1929. godine proglašen je za Kralja Jugoslavije. Nj.V. Kralj Aleksandar I i Nj.V. Kraljica Marija imali su tri sina, Nj.V. Kralja Petra II (oca Nj.K.V. Prestolonaslednika Aleksandra II), Nj.K.V. Princa Tomislava i Nj.K.V. Princa Andreja. 1934. godine Nj.V. Kralj Petar II je nasledio svoga oca Nj.V. Kralja Aleksandra I i postao Kralj Jugoslavije.Kraljevska porodica se najiskrenije zahvaljuje svima koji su danas došli na Oplenac i odali poštu Nj.V. Kralju Aleksandru I.

Милунка Савић
09.10.2009., 22:47
Nisam ovde davao glas, jer su obe dinastije upravo nerazdvojni deo srpske istorije. Da nije bilo Vožda Karađorđa, ne bi bilo ni Kneza Miloša. Vojnička hrabrost onog prvog i diplomatska mudrost ovog potonjeg, ono su što u zajedničkom dejstvu, u kritičnim periodima može da spase Srbiju. Danas se u jednoj od obnovljenih Kraljevskih banja Srbije - Ribarskoj Banji - tik jedan pored drugog nalaze sedeći na klupi, Knez Miloš Obrenović i Kralj Petar I Karađorđević

Лепо речено. :)

Milanne
10.10.2009., 00:05
Obrenovici.

Homoljac
10.10.2009., 12:27
I jedni i drugi rodonacelnici loze su mnogo ucinili za Srbiju ...
Ali po meni je Karadjordje ipak bio najhrabriji Srbin posle Cara Lazara !

A sto se tice sadasnjeg pretstolonaslednika .....Nemam reci .......SRAMOTA !!!

Loengrin
10.10.2009., 19:09
U principu se slažem Njegovo Kralkevsko Visočanstvo, Prestolonaslednik Aleksandar II Karađorđević bi morao pokazati više odlučnosti i energije jasno svima reći šta želi i šta Srbija u tom cilju mora da radi. Inače, njemu sposobnost delovanja i smisao za organizaciju života i humanitarni rad uopšte ne manjkaju. Pokazao je to naročito u zadnjih osam godina, živeći i radeći pre svega u Beogradu.

Inače, po meni, dva su najsjajnija vladara u srpskoj istoriji: Car Stefan Dušan i Kralj Petar I Karađorđević. Oba su od Srbije stvorili veliku i prosperitetnu srpsku carsku i kraljevsku državu.

Милунка Савић
10.10.2009., 19:21
U principu se slažem Njegovo Kralkevsko Visočanstvo, Prestolonaslednik Aleksandar II Karađorđević bi morao pokazati više odlučnosti i energije jasno svima reći šta želi i šta Srbija u tom cilju mora da radi. Inače, njemu sposobnost delovanja i smisao za organizaciju života i humanitarni rad uopšte ne manjkaju. Pokazao je to naročito u zadnjih osam godina, živeći i radeći pre svega u Beogradu.
С обзиром на околности у којима је рођен и живео, он је - одличан.
Зато стварно не могу да разумем и прихватим толики одијум према њему.

Inače, po meni, dva su najsjajnija vladara u srpskoj istoriji: Car Stefan Dušan i Kralj Petar I Karađorđević. Oba su od Srbije stvorili veliku i prosperitetnu srpsku carsku i kraljevsku državu.

Краљ Милутин је у ствари бољи и значајнији краљ од Душана.
А ако Петру Првом у заслугу припишемо и победе у Балканским ратовима, као и да се заправо није превише мешао у свој посао, онда је још и доста добар.
(Мада, рецимо, Дисова песма "Наши дани", настала је такође у време Петрове владавине).

Loengrin
10.10.2009., 19:38
Jeste, ali je Disova pesma zapravo POETSKO VIĐENJE života kao takvog, a ne kritika života u Srbiji toga vremena. Ako želimo da Disovoj pesmi pripišemo svojstvo kritike, onda se ona pre odnosi na naše vreme, zadnjih dvadesetak Godina, nego na doba u kojem je nastala. Nemojmo mešati istoriju, poeziju i politiku. Na koga bi se onda odnosila Zmajeva JUTUTUNSKA JUHAHAHA, nastala za vreme vladavine OBRENOVIĆA?

Милунка Савић
10.10.2009., 20:00
Jeste, ali je Disova pesma zapravo POETSKO VIĐENJE života kao takvog, a ne kritika života u Srbiji toga vremena. Ako želimo da Disovoj pesmi pripišemo svojstvo kritike, onda se ona pre odnosi na naše vreme, zadnjih dvadesetak Godina, nego na doba u kojem je nastala. Nemojmo mešati istoriju, poeziju i politiku. Na koga bi se onda odnosila Zmajeva JUTUTUNSKA JUHAHAHA, nastala za vreme vladavine OBRENOVIĆA?
Дис је много више и боље изразио то поетско виђење живота о ком говориш у неким другим, бољим и значајнијим песмама. А "Наши дани" је пре свега директни одраз ондашњих друштвених прилика.
Али, пошто се неке ствари код нас заправо уопште не мењају, или мењају врло мало, онда можемо рећи да "Наши дани" важе и за данашње доба, као и "Јутутунска...", уосталом.

П. С.
О томе, како се код неке ствари уопште не мењају, и још много тога из београдске и српске историје свесрдно препоручујем одличну књигу Дубравке Стојановић "Калдрма и асфалт" .

Loengrin
10.10.2009., 20:14
Дис је много више и боље изразио то поетско виђење живота о ком говориш у неким другим, бољим и значајнијим песмама. А "Наши дани" је пре свега директни одраз ондашњих друштвених прилика.
Али, пошто се неке ствари код нас заправо уопште не мењају, или мењају врло мало, онда можемо рећи да "Наши дани" важе и за данашње доба, као и "Јутутунска...", уосталом.

П. С.
О томе, како се код неке ствари уопште не мењају, и још много тога из београдске и српске историје свесрдно препоручујем одличну књигу Дубравке Стојановић "Калдрма и асфалт" .

Значи, били Обреновићи и Карађорђевићи, исто ти се 'вата. Краљ Милан Обреновић је поред осталог водио и изгубио један сасвим непотребан рат са Бугарском. Имао је среће како је прошао, мада је морао да абдицира у корист свог незрелог сина, који је начином своје владавине и неуважавањем неких битних околности (пре свега честе уставне промене и апсолутистички начин владања, што је за Обреновиће било тако карактеристично, затим игнорисање реалног расположења у народу, узимање дворске даме своје мајке за супругу и јачање војних кругова), чак дао одређен допринос мајском преврату.

Карађорђевићи (Краљ Петар Први поготово, који је добио све ратове које је водио), нису губили ни ратове ни територије. Што су они створили и у аманет оставили, то су све изгубили заправо БРОЗОВИ И МИЛОШЕВИЋЕВИ КОМУНИСТИ И СОЦИЈАЛИСТИ током пола века своје једноумне и тиранске владавине и у последњој деценији двадесетог века.

Милунка Савић
10.10.2009., 20:29
Значи, били Обреновићи и Карађорђевићи, исто ти се 'вата. Краљ Милан Обреновић је поред осталог водио и изгубио један сасвим непотребан рат са Бугарском. Имао је среће како је прошао, мада је морао да абдицира у корист свог незрелог сина, који је начином своје владавине и неуважавањем неких битних околности (пре свега честе уставне промене и апсолутистички начин владања, што је за Обреновиће било тако карактеристично, затим игнорисање реалног расположења у народу, узимање дворске даме своје мајке за супругу и јачање војних кругова), чак дао одређен допринос мајском преврату.
Тачно, али краљ Милан упркос свој својој мушичавости има доста заслуга.
Реформисао је војску, проширио територију, постигао независност, оставио најдемократскији Устав 1889.
Сви му спочитавају тај један изгубљени (заиста потпуно непојмљиви рат).
Да абдицира НИЈЕ морао, већ је и то једна заправо сасвим чудновата одлука, више у вези с Артемизом и Наталијом и, јесте у складу с његовим карактером.
Озбиљне мане јесу: расипништво, непостојан/морално сумњив карактер, политичка убиства...


Карађорђевићи (Краљ Петар Први поготово, који је добио све ратове које је водио), нису губили ни ратове ни територије.
То је тачно. Али, Александар је , ако је већ правио Југославију, што је само по себи грешка, читаву ствар требало да постави на другачијим основама.


Што су они створили и у аманет оставили, то су све изгубили заправо БРОЗОВИ И МИЛОШЕВИЋЕВИ КОМУНИСТИ И СОЦИЈАЛИСТИ током пола века своје једноумне и тиранске владавине и у последњој деценији двадесетог века.
Да, али мора се заправо одвојити време Титове Југославије, од онога после. Није све морало баш тако да се догоди деведесетих 20. в.

Loengrin
16.10.2009., 13:36
Po pitanju istorije srpske države i tradicije, posebno one kraljevske, koja živi i danas i uvek, pogledajte još neke stvari, vezane za ekonomiju i finansije toga vremena. Bili Obranovići ili karađorđevići, obe dinastije simbolizuju Srbiju, NJENU DRŽAVU I VEKOVNU TRADICIJU i Srbija je i sa jednim i sa drugim bila bogatija i naprednija, nego kada je 1945. godine u okvirima nasilno nametnute Brozove Jugoslavije, takođe nasilnim putem, postala jednoumna KOMUNISTIČKA REPUBLIKA:

http://www.royalfamily.org/statements/state-det/state-2123_cir.html

Takođe pogledajte i neke fotografije. Vidi se i par apoena iz tog razdoblja, kada je KRALJEVSKI SRPSKI DINAR bio jedna od najsnažnijih evropskih valuta:

http://www.royalfamily.org/events/2009/oktobar/14/photo_story.htm

Molgran
19.10.2009., 03:45
Vise mi je muka od Kosovske bitke, 1389 godine i svih ostalih mitova vezano za taj period istorie!Moj imenjak Lazar je bio velicina za ludake!Sta je uradio pametno za svoj narod- poveo ih je i uludo izginuse svi!Sve sto smo dobili je jadna legenda o tome!I dosta vise sa tom bitnkom, mnoge bitke su daleko znacajnije od ove!
da se vratimo na temu...Obrenovici!!

Loengrin
19.10.2009., 14:00
Vise mi je muka od Kosovske bitke, 1389 godine i svih ostalih mitova vezano za taj period istorie!Moj imenjak Lazar je bio velicina za ludake!Sta je uradio pametno za svoj narod- poveo ih je i uludo izginuse svi!Sve sto smo dobili je jadna legenda o tome!I dosta vise sa tom bitnkom, mnoge bitke su daleko znacajnije od ove!
da se vratimo na temu...Obrenovici!!

Ko je spominjao Kosovski boj 1389. godine i kakve to veze ima sa pitanjem dveju dinastija novije srpske istorije? Konkretno, kakve veze imaju boj na Kosovu i vaše glasanje za Obrenoviće?

I Kosovo i Knez lazar i Nemanjići i Obrenovići i Karađorđevići, sve je to zapravo nerazdvojni deo Srbije, njene istorije, sadašnjosti i budućnosti.

ne_prilagodjen
19.10.2009., 14:37
U principu se slažem Njegovo Kralkevsko Visočanstvo, Prestolonaslednik Aleksandar II Karađorđević bi morao pokazati više odlučnosti i energije jasno svima reći šta želi i šta Srbija u tom cilju mora da radi. Inače, njemu sposobnost delovanja i smisao za organizaciju života i humanitarni rad uopšte ne manjkaju. Pokazao je to naročito u zadnjih osam godina, živeći i radeći pre svega u Beogradu.

Inače, po meni, dva su najsjajnija vladara u srpskoj istoriji: Car Stefan Dušan i Kralj Petar I Karađorđević. Oba su od Srbije stvorili veliku i prosperitetnu srpsku carsku i kraljevsku državu.

Zeleni Lave odabrao si dve gromade iza kojih nastade pustos. Iza Dusana 5 vekova ropstva pod Turcima, iza Petra Kraljevina SHS iz koje jos nikako da izadjemo.

OK je da ti se svidja puno hektara, mi Srbi smo seljacki narod ali nemoj dodavati prosperitetnu - na sve jade sto pregurasmo iza ova dva, kako kazes velikana.

Moj glas
Obrenovici,
Nemanjici,
Karadjordjevici.

Loengrin
19.10.2009., 20:45
Zeleni Lave odabrao si dve gromade iza kojih nastade pustos. Iza Dusana 5 vekova ropstva pod Turcima, iza Petra Kraljevina SHS iz koje jos nikako da izadjemo.

OK je da ti se svidja puno hektara, mi Srbi smo seljacki narod ali nemoj dodavati prosperitetnu - na sve jade sto pregurasmo iza ova dva, kako kazes velikana.

Moj glas
Obrenovici,
Nemanjici,
Karadjordjevici.

Za to su najmanje krivi Car Dušan i Kralj Petar I Karađorđević. Oni su Srbiji pružili najviše i najbolje što se pružiti moglo. Što smo zatim to izgubili, krivca treba tražiti u našem mentalitetu i poslovičnom nesnalaženju pred izazovima politike i istorije, koji su nam se kao naciji i pojedincima vazda postavljali. Odmah bi nas zatim potresli međusobni sukobi, svađe i nadmurivanja, često i oko sitnica života, pa se odmah neminovno desi šta se desi.

Nemoj da te ovo čudi. Nije ništa neobično ili neočekivano. Mi naime nemamo snage ni dostojanstva da bismo negovali ono što nam je u nasleđe ostavljeno.

Inače, izbor dinastija ti je kompletan i veoma dobar, ja se sa njim slažem i isti u celosti podržavam.

ne_prilagodjen
20.10.2009., 12:02
Za to su najmanje krivi Car Dušan i Kralj Petar I Karađorđević. Oni su Srbiji pružili najviše i najbolje što se pružiti moglo. Što smo zatim to izgubili, krivca treba tražiti u našem mentalitetu i poslovičnom nesnalaženju pred izazovima politike i istorije, koji su nam se kao naciji i pojedincima vazda postavljali. Odmah bi nas zatim potresli međusobni sukobi, svađe i nadmurivanja, često i oko sitnica života, pa se odmah neminovno desi šta se desi.

Nemoj da te ovo čudi. Nije ništa neobično ili neočekivano. Mi naime nemamo snage ni dostojanstva da bismo negovali ono što nam je u nasleđe ostavljeno.

Inače, izbor dinastija ti je kompletan i veoma dobar, ja se sa njim slažem i isti u celosti podržavam.

Lave nismo se razumeli.
Dusanovo osvajanje hektara od Vizantije koja u to vreme nestaje pred naletima Turaka me nije impresioniralo. Vrednost toga postoji samo za njega kao vladara. Nikakvu novu vrednost ta osvajanja nisu donela ni za Srbe ni za svet. I Dusanova Srbija i Vizantija su u krajnjoj liniji samo Vizantija u sirem (sistemskom) smislu reci.
Trajnost njegovog dela ne pripisujem nesposobnosti Srba. Srbi su sjajni i umeju sto sta, zao mi je da tako lose mislis o njima. Svoje nasledje pred Turcima nisu ocuvali ni jaci od Srba pa potpuno nepotrebno podcenjujes Srbe. Lazar je ucinio sto se dalo uciniti posle Dusanovog nepotrebnog arcenja energije u besmislena osvajanja.
Petar Karadjordjevic je doveden na vlast pred smrt, za tih par godina njegove vlade dobismo sankcije AU monarhije, cijom smo pomocu i nastali, i dva Balkanska rata. Usli smo u sukobe iz kojih jos ne umemo naci izlaz. Trajnost - posledice njegovog dela su na nas uzas i zalost veca no sto zelimo. Bioloska steta naneta srpskom narodu u tim ratovima je nepovratna. Sve ostalo je mitomanija i selektivno tumacenje istorije za sopstvene potrebe.
Inace zaista me nista vise ne iznenadjuje pa ni tako povrsno tumacenje istorije na koje masovno nailazim suvise cesto.
Izbor dinastija kako kazes nije izbor vec redosled po znacaju dobrobiti koju su ostvarili za Srbe.
Obrenovici (Srbija izdvojena iz Turske)
Nemanjici (Srbija izdvojena iz opadajuce, pritom srodne Vizantije ali i Vera i prva drzava)
-
-
Karadjordjevici (Totalni krah i iscrpljenje Srbije i srpskog naroda cak i van Srbije)

nadam se da je ovako jasnije

rdeki
20.10.2009., 12:34
Lave nismo se razumeli.
Dusanovo osvajanje hektara od Vizantije koja u to vreme nestaje pred naletima Turaka me nije impresioniralo. Vrednost toga postoji samo za njega kao vladara. Nikakvu novu vrednost ta osvajanja nisu donela ni za Srbe ni za svet. I Dusanova Srbija i Vizantija su u krajnjoj liniji samo Vizantija u sirem (sistemskom) smislu reci.
Trajnost njegovog dela ne pripisujem nesposobnosti Srba. Srbi su sjajni i umeju sto sta, zao mi je da tako lose mislis o njima. Svoje nasledje pred Turcima nisu ocuvali ni jaci od Srba pa potpuno nepotrebno podcenjujes Srbe. Lazar je ucinio sto se dalo uciniti posle Dusanovog nepotrebnog arcenja energije u besmislena osvajanja.
Petar Karadjordjevic je doveden na vlast pred smrt, za tih par godina njegove vlade dobismo sankcije AU monarhije, cijom smo pomocu i nastali, i dva Balkanska rata. Usli smo u sukobe iz kojih jos ne umemo naci izlaz. Trajnost - posledice njegovog dela su na nas uzas i zalost veca no sto zelimo. Bioloska steta naneta srpskom narodu u tim ratovima je nepovratna. Sve ostalo je mitomanija i selektivno tumacenje istorije za sopstvene potrebe.
Inace zaista me nista vise ne iznenadjuje pa ni tako povrsno tumacenje istorije na koje masovno nailazim suvise cesto.
Izbor dinastija kako kazes nije izbor vec redosled po znacaju dobrobiti koju su ostvarili za Srbe.
Obrenovici (Srbija izdvojena iz Turske)
Nemanjici (Srbija izdvojena iz opadajuce, pritom srodne Vizantije ali i Vera i prva drzava)
-
-
Karadjordjevici (Totalni krah i iscrpljenje Srbije i srpskog naroda cak i van Srbije)

nadam se da je ovako jasnije
Uglavnom se slažem.
Samo bih napomenuo da nije bilo Karađorđevića ne bi bilo ni Obrenovića.
I to da Petar I Karađorđević nije imao mnogo izbora, a u onome što je radio dobro se snašao.
Hoću da kažem da sankcije AU i rat AU protiv Srbije nije bio njegov izbor.

ne_prilagodjen
20.10.2009., 14:20
Uglavnom se slažem.
Samo bih napomenuo da nije bilo Karađorđevića ne bi bilo ni Obrenovića.
I to da Petar I Karađorđević nije imao mnogo izbora, a u onome što je radio dobro se snašao.
Hoću da kažem da sankcije AU i rat AU protiv Srbije nije bio njegov izbor.

Svakako, Djordje i Milos su u isto vreme radili na istom. a dalje:

Djordje Petrovic je bio soko – dobar borac - samo nekompletan. Satirao je Srbe u losim trenutcima to jest bez uskladjivanja svojih akcija sa u tom momentu srpskim saveznicima Rusijom i Austrijom koje su se medjusobno borile oko prevlasti na u tom momentu vec lagano bivsim Turskim teritorijama. Njihovo saveznistvo sa Srbima delovalo je kada i koliko njima odgovara, Srbi su im bili jeftino sredstvo za ostvarenje sopstvenih ciljeva. Djordjeve neusaglasene pobede ih nisu interesovale pa nisu bile materijalizovane, jer oni nisu dobijali nista tim. Bile su jalove.
Za malo komplikovaniju matematiku Milos je bio znatno vispreniji. Uspeo je da iskoristi njihove drzavne ambicije za dobrobit Srbije koja AU i Rusiji nikada nije bila cilj. Zato njegov uspeh ne sme nikakvim mitomanijama da se umanjuje i kalja. Zalosno ubistvo Djordja Petrovica je u tom kontekstu bilo pravi izbor, jer je pristedelo Srbe medjusobnih izlisnih sukoba, i sukoba sa Turcima koji nebi bili materijalizovani. Samo u tom kontekstu se ono sme tumaciti sve ostalo je romansijersko komunisticka tirada bez pravih argumenata sa ciljem da se obesmisli svaki dobar poduhvat u srpskoj istoriji. Milos je isto tako gusio neusaglasene bune, sa pravom i autoritetom. Hocu reci bez pobuna protiv sebe naknadno to jest sa naknadnim razumevanjem ostecenih srpskih vodja,koji su sami bili na velikim iskusenjima od Turaka. Sigurno je da je Milos ucio na Djordjevim greskama. Uspeo je da ih prevazidje.
Maestro Milos bio je daleko ispred svih Srba svoga vremena.


Petar l Njegov izbor je svakako bio da on bude na prestolu Srbije.
Kako to nije mogao postati sa podrskom Austrije koja nije imala alternativu Obrenovicima, podrsku je dobio u Rusiji zarad njenih interesa suprotstavljanja Srbije AU monarhiji.
Znaci za rad njegovog prestola suprotstavlja Srbiju AU monarhiji. Ako se nadao medalji od AU monarhije onda je povukao Djordjev gen za pregled igre, ako ne onda je predpostavio svoj interes interesu Srba da zive mirno i razvijaju se neometano i zarad svog prestola uveo Srbe u preambiciozne ratove.
Sta god bilo Petrov razlog tada ja i ti imamo velike probleme zbog direktnih posledica njegovog remetilackog upada jos i sada.

Loengrin
20.10.2009., 14:38
Uglavnom se slažem.
Samo bih napomenuo da nije bilo Karađorđevića ne bi bilo ni Obrenovića.
I to da Petar I Karađorđević nije imao mnogo izbora, a u onome što je radio dobro se snašao.
Hoću da kažem da sankcije AU i rat AU protiv Srbije nije bio njegov izbor.

Uglavnom se slažem sa ovim i napominjem da sam nešto od toga zapravo JA PRVI istakao (Da nije bilo Vožda Karađorđa, ne bi bilo ni Kneza Miloša Obrenovića!).

Pogledajte šta ono postoji u Ribarskoj Banji: dva spomenika, dva vladara sede na klupi jedan pored drugog: Knez Miloš Obrenović i Kralj Petar I Karađorđević. Dve dinastije konačno zajedno na klupi srpske istorije.

Ostalo su samo pojedinačni, često oprečni stavovi i mišljenja. o tome je do sada već dovoljno rečeno: Treba samo dodati: Karađorđevići su danas jedina živa Kraljevska dinastija Srbije, i dosledni nastvaljači njene Kraljevske tradicije, prema kojoj svako ko je rođen u Srbiji, ko živi u njoj i ko drži do njene države, vere i tradicije, mora da se odnosi sa poštovanjem.

rdeki
20.10.2009., 15:20
Vise mi je muka od Kosovske bitke, 1389 godine i svih ostalih mitova vezano za taj period istorie!Moj imenjak Lazar je bio velicina za ludake!Sta je uradio pametno za svoj narod- poveo ih je i uludo izginuse svi!Sve sto smo dobili je jadna legenda o tome!I dosta vise sa tom bitnkom, mnoge bitke su daleko znacajnije od ove!
da se vratimo na temu...Obrenovici!!
Žalosno je da se na srpskim forumima mogu pročitati ovakve nebuloze.
Nemam reči.

vujadin
20.10.2009., 16:26
Žalosno je da se na srpskim forumima mogu pročitati ovakve nebuloze.
Nemam reči.

Жалосно јесте, али је знак слободе, бар на форуму.

ne_prilagodjen
20.10.2009., 20:45
Zeleni Lave teras me da stalno pisem

- Molim te ne koristi velika slova za naglasavanje necega u tekstu. U ovakvoj prepisci to je isto kao da vices kada govoris sa nekim, nepristojno je. Jos kada - ja prvi - bude to vikanje dajes nam dojam da smo u obdanistu u redu za uzinu :)
- umesto klupe u Ribarskoj banji vise cenim zivu rec nekoga iz dinastije Karadjordjevic. Cekamo tu rec 106 godina i cekacemo se jos :). Naravno mislim na ubistvo iz 1903.

Na kraju ispravka:

Karadjordjevici su danas jedina ziva Kraljevska dinastija Srbije i nastavljaci njene tradicije. Prema tradiciji Srbije i Kraljevskoj porodici. Svako ko je rodjen i zivi u njoj, ko drzi do nje, Pravoslavne vere i srpske tradicije trebao bi da se odnosi sa postovanjem (Ljubav i bratstvo ne idu pod moranje).
Ono dosledni, sto sam ti izbacio, morace da dokazu ponovo posle bega od 41 (Pavle je morao da ostane sa nama i podeli nasu sudbinu). Time nisu ucinili zlo samo sebi vec i nama koji cemo ih kada budu spremni podrzati, kao sto su i nasi stari ranije cinili i kada je trebalo, a bogami i kada nije. U medjuvremenu ostaje nam svima da treniramo :)

Loengrin
21.10.2009., 13:59
Zeleni Lave teras me da stalno pisem

- Molim te ne koristi velika slova za naglasavanje necega u tekstu. U ovakvoj prepisci to je isto kao da vices kada govoris sa nekim, nepristojno je. Jos kada - ja prvi - bude to vikanje dajes nam dojam da
smo u obdanistu u redu za uzinu :)
- umesto klupe u Ribarskoj banji vise cenim zivu rec nekoga iz dinastije Karadjordjevic. Cekamo tu rec 106 godina i cekacemo se jos :). Naravno mislim na ubistvo iz 1903.

Na kraju ispravka:

Karadjordjevici su danas jedina ziva Kraljevska dinastija Srbije i nastavljaci njene tradicije. Prema tradiciji Srbije i Kraljevskoj porodici. Svako ko je rodjen i zivi u njoj, ko drzi do nje, Pravoslavne vere i srpske tradicije trebao bi da se odnosi sa postovanjem (Ljubav i bratstvo ne idu pod moranje).
Ono dosledni, sto sam ti izbacio, morace da dokazu ponovo posle bega od 41 (Pavle je morao da ostane sa nama i podeli nasu sudbinu). Time nisu ucinili zlo samo sebi vec i nama koji cemo ih kada budu spremni podrzati, kao sto su i nasi stari ranije cinili i kada je trebalo, a bogami i kada nije. U medjuvremenu ostaje nam svima da treniramo :)

Jeste, ćerancija. ''Ćeraćemo se do poslednjeg'', kako je to lepo rečeno.

Za živu reč nekoga iz Kraljevske porodice Karađorđević, kao prvo, možeš da posetiš njihov sajt i da uspostaviš kontakt sa njima i lepo ih pitaš o svemu. Kao drugo, prisustvuj nekom živom događaju koji Dvor organizuje, ima ih puno, da znaš, ili obiđi jednom Kraljevski Dvor na Dedinju, upoznaj se neposredno sa Njihoivm kraljevskim Visočanstvima i istorijom tog doma. Ovo su ti načini da dobiješ odgovore na sva pitanja koja te interesuju.

O 1903. godini, toliko je već toga rečeno, tako da bi svako dalje razglabanje bilo suvišno. Pa nije to jedini primer kako su se krize kod nas razrešavale u prošlosti i danas, koliko ih samo ima još od ubistva Karađoršđa 1817. godine (čije li je to bilo delo?). Štaviše, Nj.K.V. Prestolonaslednik Alčeksandar II Karađorđević je upravo 29. maja 2003. godine (što je samo jedan u brojnom nizu primera) lično odao poštu Kralju Aleksandru Obrenoviću i Kraljici Dragi Mašin i položio cveće u crkvi svetog Marka. Klupa u Kraljevskoj Ribarskoj Banji je ipak jedan vredan primer, slika koja govori više nego bilo koja živa reč.

Što se tiče aprila 1941. godine, pa čoveče, možeš da zamisliš šta bi se desilo sa Kraljevskom porodicom da je u celini ostala u zemlji. I od ruke nemačkog okupatora kome su se sa razlogom suprotstavili, a posebno od strane komunističkih ''oslobodilaca''? Zar ovi potonji nisu u svemu sledili primer oktobarske revolucije u Rusiji (proganjajući i ubijajući svakog čestitog građanina Srbije na kraju drugog svetskog rata i prvih posleratnih godina) i zar ne bi nad glavninom, nad porodicom starešine kraljevskog doma, Kraljem Petrom II i nad njim samim izvršili isti takav pokolj kao što su izvršili u Rusiji nad carskom porodicom Romanov, ukjučujući tu i samog cara Nikolaja? Na stranu to što je u zemlji ipak ostao neki deo te porodice, (i u Rusiji je bio takav slučaj, setimo se pronceze Anastasije Romanov) to ipak nije bio starešinski deo i shodno protokolu Kraljevskog doma, nije mogao ni da nasledi Krunu, niti da ima nekog drugog uticaja, to ti je ostalo nešto kao Jovanka Broz danas. Ovako je čak sve ispalo veoma dobro. Kraljevska porodica, dinastija je očuvana, ima i svoje naslednike - Prestolonaslednika Aleksandra II i njegovog najstarijeg sina Petra, odnegovanih u najboljim školama i najboljoj demokratskoj tradiciji na Zapadu - a time i neophodne pretpostavke za svoju buduću, Srbiji tako dragocenu, obnovu.

Toliko za sada, ostalo prepuštam ćeranciji, za koju verujem da će se, poput svakog foruma, dalje nastaviti. Vidiš, sada ti ništa nisam naglasio, niti ti zameram što za razliku od mene pišeš samo ošišanom latinciom i zoveš nekim na naročito primerenim nadimkom, ja tebi nisam nadenuo nikakav (po čemu zaključuješ da sam ja ''zeleni lav''?).

Loengrin
21.10.2009., 14:24
Za Neprilagođenog, još da dodam: napisao si ''dojam'' a ne ''utisak''. Pa ti možda nisi ni srbin, možda opet neki hrvat iz zapadnih krajeva bivše Jugoslavije? Nije ni čudo kad daješ ovakva mišljenja o jedinoj živoj srpskoj Kraljevskoj porodici. Srbin rođen i koji živi u Srbiji nikada ne bi ni rekao ni napisao to što si napisao ti. Iz prostog razloga što on razume i postuje svoju istoriju i tradiciju.

Ostalo kako je rečeno.

ne_prilagodjen
21.10.2009., 17:41
za Leongrin a

Matija je predivan, slazemo se.

E onda se moram izviniti ali promaklo mi je da je Alaksandar licno odao postu poslednjem Obrenovicu. To daje mir. ok.

Za 41 skrecem ti paznju da sam bas iz razloga koje pominjes rekao - Pavle je morao ostati. Svakako niko drugi upravo da ih danas imamo uz sebe. Predpostavljam sta bi se desilo i zato rekoh - da podeli sudbinu sa nama. Kao sto su to Dordje i Milos radili. Bez obzira na naizgled uzaludnu zrtvu bilo bi to i veoma snazno ohrabrenje i motiv za buducnost svima nama. Siguran sam da bi mnogo manje njih odustalo od svega kasnije.

Nemam problem sa latinicom, a cirilica jeste moje pismo. Samo u rukopisu.

Nadimak sam sebi stavio ne prilagodjen, vidis da ga dokazujem svakim pismom :). Leongrin si ti izabrao i podseca me na lion green, zelenog lava.
Neces ga vise citati od mene nisam znao da smeta.

Mozda ti param usi sa komentarima ali mnogo sam ljut, pogotovo kad me razocara neko do koga mi je stalo.

Idemo dalje, napred, treniramo

Loengrin
21.10.2009., 20:03
Naravno, idemo dalje. Ja ipak nisam razočaran, uveren sam da na tom putu ima mnogo prepreka i teškoća, ali Srbija polako i sigurno, ide stazama svoje države, vere i tradicije, polako ali sigurno, Srbija se ipak vraća sebi.

Evo još nekih u čitavom nizu izraza podrške tim naporima, od strane Nj.K.V. Prestolonaslednika Aleksandra II Karađorđevića, koji je praktično od novembra 1970. godine, odnosno od smrti svoga oca, Kralja Petra II, praktično i aktivni učesnik tih napora, uvek im iznova dajući svoj doprinos:

- Uveren sam da će do kraja godine Srbija da napravi još nekoliko koraka napred, svi se trudimo. Žao mi je što nas koči samo jedna zemlja, Holandija. U Srbiji živi skoro devet miliona ljudi i šteta je sprečavati toliki narod da uđe u Evropsku uniju. To me boli. Na svoj način pokušavam da ubedim druge strane zemlje da pritisnu Holandiju da promeni mišljenje. I ostale zemlje u regionu moraju da uđu u EU, samo tako ćemo ponovo biti jaki. Ako je ceo region stabilan, šanse za bolji život su veće. Svi moramo biti u prvoj klasi, jer mi jesmo deo Evrope.

alex_reg
26.10.2009., 12:47
Naravno, idemo dalje. Ja ipak nisam razočaran, uveren sam da na tom putu ima mnogo prepreka i teškoća, ali Srbija polako i sigurno, ide stazama svoje države, vere i tradicije, polako ali sigurno, Srbija se ipak vraća sebi.

Šta znači tvrdnja da 'Srbija polako i sigurno, ide stazama svoje države, vere i tradicije...'

Republika Srbija je sekularna država u kojoj su, prema Ustavu iz 2006, država i crkva odvojene. Bilo bi veoma loše kada bi Srbija postala teokratija! Širenje sujeverja i praznoverja unazađuje društvo i državu. Samo država zasnovana na racionalnoj i real politici može biti prosperitetna. Nemojte smetnuti sa uma da su mnogi naši velikani bili ateisti (Milan i Aleksandar Obrenović, Stojan Novaković, Dimitrije Davidovići brojne druge zaslužne istorijske ličnosti).

Loengrin
26.10.2009., 13:34
Preleteo si preko cilja, poštovani alex_reg.

Misli se da Srbija ide stazama prosperiteta i demokratije, a ne stazama Irana ili Avganistana za vreme talibana, na primer. Mislilo se zapravo, da Srbija ide polako stazama savremene civilzacije, znači, stazama prikljuučivanja EU i civilizovanom svetu današnjice, a ne u nekakvu ''teokratiju''.

Što će sve reći, da polako obnavlja i svoju državu, njene institucije i nacionalnu ekonomiju, gde i crkva (znači vera i veroispovest) ima svoje mesto, kao što ima svoje mesto u svakoj modernoj uređenoj državi današnjeg sveta. Na kraju krajeva, Srbija ponovo oživljava i svoju kulturu, što je u biti tradicija svake države današnjeg sveta. Dakle, u tom i takvom smislu, Srbija se obnavlja, kao što se u njoj polako obnavlja i njena tradicionalna Monarhija, koja je bila najprosperitetniji oblik vladavine u njenoj istoriji. Srbija se obnavlja u svakom vidu.

Nemoj to smetnuti s uma. Nema tu nikakvog ''pravoslavbnog Irana ili Avganistana'', niti bilo ko u Srbiji, uključujući i našu crkvu i našu Kraljevsku porodicu, nema nameru to da pravi. Cilj Srbije je jasan: na put ka EU i savremenom civilizovanom svetu.

alex_reg
26.10.2009., 14:50
Poštovani/a L.,

Žao mi je ako sam pogrešno protumačio ono što je napisano. Međutim, imam još nekoliko zapažanja:

'...kao što se u njoj polako obnavlja i njena tradicionalna Monarhija, koja je bila najprosperitetniji oblik vladavine u njenoj istoriji.'

Srbija je, prema važećem Ustavu, republika po obliku vladavine. Dakle, nema ni govora o 'polakom' obnavljanju 'Monarhije' (sic). Nema dokaza u prilog takvoj tvrdnji. Mnoge države imaju svoja tradicionalna znamenja (poput himne, grba, zastave, ceremonijalnog protokola, i sl.), pa ipak su republike (Mađarska, Rusija, Poljska, itd.). Obnova monarhije zavisi, isključivo, od referenduma. To je relativno kratak proces čija je procedura jasno propisana važećim Ustavom, zakonskim i podzakonskim pravnim aktima.

'Nema tu nikakvog ''pravoslavbnog [sic] Irana ili Avganistana'', niti bilo ko u Srbiji, uključujući i našu crkvu i našu Kraljevsku [sic] porodicu, nema nameru to da pravi.'

Porodica Karađorđević nije kraljevska iz prostog razloga jer niko od njenih članova ne nosi titulu kralja/kraljice. Porodica Karađorđević je prinčevska porodica. U našoj se javnosti ne pravi ova važna terminološka distinkcija.

Nadalje, nisam siguran da jedan deo sveštenstva SPC ne želi da od Srbije napravi teokratsku ili pro-teokratsku državu. Izjave, tvrdnje, i dela nekih crkvenih velikodostojnika upućuju na ovakvu pomisao.

S poštovanjem,

AR

Loengrin
26.10.2009., 19:54
Alex-reg: Porodica Karađorđević je prinčevska porodica. U našoj se javnosti ne pravi ova važna terminološka distinkcija.

Od Prinčevske do Kraljevske porodice, samo je jedan korak. Pogledajmo na primer našeg suseda, Rumuniju. I u njoj živi porodica Hoencolern, koja, iako Rumunija zvačino nije onovljena kao Kraljevina (postoje i u Rumuniji tendencije za obnovom, kao i u Srbiji), ipak uživa status Kraljevske, sa svim počastima koje joj po tom osnovu pripadaju. U Srbiji se Dvor na Dedinju, gde sada živi ''Prinčevska'' porodica Karađorđević, jedina živa Kraljevska dinastija Srbije, ipak zove KRALJEVSKI DVOR SRBIJE.

Za više informacija, posetite sajt: www.dvor.rs

Evo i nečeg o najnovijim aktivnostima, koje pored ostalih u svetu, već dugi niz godina za dobrobit Srbije, preduzima Prinčevska - Kraljevska porodica Karađorđević:

HUMANITARNI DOGAĐAJ U ATINI - JESENJE VEČE UMETNOSTI I MUZIKE - POD POKROVITELJSTVOM I U PRISUSTVU NJ.K.V. PRINCEZE KATARINE

U organizaciji Dobrotvorne organizacije Lajflajn Helas, priređen je 25. oktobra 2009. godine dobrotvorni koncert u “Β & Μ Teokarakis Fondaciji za likovnu umetnost i muziku”, pod pokroviteljstvom i u prisustvu Nj.K.V. Princeze Katarine kojoj se pridružila njena kćerka gospođa Alison Endrjuz.

Cilj ovog humanitarnog događaja je prikupljanje sredstava za pomoć u modernizaciji porođajnih sala u Srbiji u okviru projekta “Siguran Porođaj”, koji je pokrenula Fondacija Princeze Katarine u saradnji sa lekarima iz bolnica širom Srbije.

Ovaj jedinstveni događaj, uključio je i izložbu slika koja se održava u “Β & Μ Teokarakis Fondaciji za likovnu umetnost i muziku” pod nazivom “Boja i svetlost u slikarstvu i arhitekturi“. Ova izložba predstavlja spoj slikarstva i arhitekture, veličanstveno postignutog od strane priznatog slikara Alekos Fasanosa i veoma poznatog profesora arhitekture na državnom tehničkom fakultetu u Atini, g-dina Tasisa Papajoanua.

Nakon izložbe usledio je koncert za violinu i klavir gde su prisutni imali prilike da uživaju u muzici dva vrsna muzičara. Pesme je izvodila Ageliki Kataru, koja peva raznovrstan repertoar pesama, od operskih arija do simfonijskih izvedbi, a često je nastupala i u Karnegi Holu, Concertgebouw, Megaron Koncertna Hala u Atini, Opéra National du Rhin, Τhe Pharos Trust, Culturgest Hall (Lisbon), York National Centre of Early Music, Cité de la Musique (Paris), Budapest Spring Festival, Festival International de Marseille, Ferrara Festival, Odeon Herodes Atticus, Festival de la Roque d’Anthéron. Takođe je učestvovala na brojnim koncertima savremene muzike. Klavir je svirao Dimitris Yiakas koji je studirao klavir na Državnom konzervatorijumu u Atini, nastavio je školovanje na ECOLE NORMALE DE MUSIQUE DE PARIS (klavir, kamerna muzika i podučavanje klavira [formation de chef de chant]) i uzimao časove vokalne pratnje kod Daltona Boldvina. Kasnije je preuzeo poziciju instruktora u pariskoj Operi, gde se zadržao do 1991. godine. Mnogo puta je radio kao instruktor u lionskoj Operi na poziv Kenta Nagana. U Atini je postao jedan od saradnika grčke Nacionalne opere i Megaron koncertnog centra. Podučavao je pevače za svetske premijere mnogih opera koje su napisali Grčki kompozitori. Ova dva umetnika su opčinila prisutne koji su uživali u notama koje su ispunile audotorijum. Posle koncerta je usledio prijem u kafeu Merlin u “ “Β & Μ Teokarakis Fondaciji za likovnu umetnost i muziku”.

Događaju je prisustvoao veliki broj uglednih zvanica iz političkog i privrednog života Grčke, a takođe su uplaćena i značajna sredstva na ime donacija grčkih firmi i velikog broja pojedinačnih donatora.

Kraljevska tradicija u Srbiji ipak živi, kao što živi u svim zemljama koje u svojoj istoriji i tradiciji imaju Monarhiju kao oblik vladavine.

Marc23
16.11.2009., 23:51
Da se kojim slucajem presto u Srbiji mogao nasledjivati i po zenskoj liniji ovaj covek bi mozda u nekom momentu bio muz kraljice Srbije koja vuce poreklo od Obrenovica ;)

Alexander Maria Karl Ludwig,9-ti knez Sulkowski,9-ti Vojvoda fon Bielitz:

http://i87.photobucket.com/albums/k126/auersperg21/AleksSulkowski.jpg



Izvinjavam se za digresiju ali mi je bilo interesantno pa sam morao ovde da post-ujem,kad vec nema teme za to..

Loengrin
17.11.2009., 23:19
Ali, to ne može. U Srbiji danas postoji jedina živa, Kraljevska dinastija Karađorđević i samo ona i to po principu primogeneture može steći i naslediti srpsku Kraljevsku Krunu i presto.

Znači, samo najstariji sin i isključivo po očevoj, Kraljevskoj liniji, jedino iz porodice Karađorđević, može biti novi Kralj, ako se presto uprazni.

Ništa drugo po tom pitanju ne postoji i od toga jedino treba poći.

Marc23
17.11.2009., 23:28
Haha,znam,ali zanimljivo da bi,da je zakon nasledstva drugaciji,nemacko-poljska princeza mogla danas biti kraljica,da je naravno Srbija i dalje kraljevina...

Loengrin
17.11.2009., 23:34
Samo trenutno nije, iako u duši njenih rođenih građana ona to stalno jeste.

Zato će jednog dana Srbija ipak, ponovo biti i zaista Kraljevina, njena Kraljevska porodica već živi u Srbiji i puno joj pomaže da se oporavi i pripremi za to.

Uzgred Kraljevski grb Srbije već poodavno visi u plenarnoj sali Doma Narodne Skupštine.

Temeljko
17.11.2009., 23:34
Obe Dinastije su dale Srbiji po nekoliko fantasticnih vladara , i po nekoliko strasnih bezveznjaka .

alex_reg
18.11.2009., 14:32
Imam nekoliko pitanja i opažanja koja bih želeo da podelim sa Vama.

Prvo, da li bi Marc23 mogao da nam malo detaljnije objasni rodbinsku vezu izmedju pomenutog kneza Sulkowskog i dinastije Obrenovića? Priznajem da nisam nikada čuo za ovu rodbinsku liniju. Koji je izvor ove tvrdnje?

Drugo. Loengrin tvrdi sledeće:

Ali, to ne može. U Srbiji danas postoji jedina živa, Kraljevska [sic, treba malo 'k'] dinastija Karađorđević i samo ona i to po principu primogeneture može steći i naslediti srpsku Kraljevsku Krunu [sic. treba malo 'k'] i presto.

Znači, samo najstariji sin i isključivo po očevoj, Kraljevskoj [piše se sa malo 'k'] liniji, jedino iz porodice Karađorđević, može biti novi Kralj [malo 'k'], ako se presto uprazni.
Ništa drugo po tom pitanju ne postoji i od toga jedino treba poći.

Ovo je apsolutno netačno i to iz više razloga.

1) Ustav Republike Srbije ne poznaje kategoriju 'kraljevske porodice'. Niti bilo koji drugi važeći pravni akt ove zemlje. Shodno tome, procedura i red nasleđivanja nepostojeće krune i nepostojećeg prestola mije zakonski uređeno.

2) Karađorđevići su na presto došli nezakonitim putem. Ustav iz 1901. godine predviđao je isključivo nasledstvo krune u porodici Obrenović. Ubistvo kralja Aleksandra 1903. godine bio je protivustavan i protivzakonit čin. Sledi, da je skupština koja je obrazovana na prečac i koja je proglasiola Petra za kralja bila nelegitimna i nelegalna. Mnogi se danas žale kako su komunisti nelegalno ukinuli monarhiju i proterali Karađorđeviće, ali zaboravljaju da su isti ti Karađorđevići nelegalno došli na presto Srbije!

3) Ustav iz 1901. godine, predviđao je da u slučaju da kralj Obrenović nema potomstvo, nasledstvo krune prelazi na bočnu liniju i to na muškog potomka knjaza Miloša od kćeri njegovih. Ti potomci su živeli u Austro-Ugarskoj (baroni Nikolići i Bajići) i imali su pravo da naslede presto Srbije nakon ubistva kralja Aleksandra i kraljice Draga. To bi, dakle, bilo jedino legalno i ustavno rešenje!

Kao što vidite, pravo Karađorđevića na presto srbije je veoma diskutabilno, svidelo se to nekome ili ne.

Loengrin, dalje, navodi:

Samo trenutno nije (misli se na monarhiju), iako u duši njenih rođenih građana ona to stalno jeste

Ovo je netačna tvrdnja. Prema istraživanjima javnog mnjenja koje su sprovodile naše najstručnije agencije, svega 9 do 11% građana Srbije podržava monarhističko uređenje države. Uostalom, 'duša' je iracionalna kategorija, oseća se u mozgu i moždanom sistemu.

Tačno je da Srbija ima kraljevski grb. Ali to ne znači da bi ona trebalo da postane monarhija. Rusija, Mađarska, i brojne druge države, koje nisu monarhije (niti će ikada više biti) takođe imaju grbove iz vremena kada su bile monarhije.

AR

Marc23
19.11.2009., 18:36
Naravno,nije problem,mada sumnjam da to nekog inace interesuje,ali evo:

Knez Milos Obrenovic=Ljubica Vukomanovic
I
Kneginja Jelisaveta Obrenovic=Baron Jovan Nikolic von Rudna
I
Baron Feodor Nikolic von Rudna=Wilhelmine Hirsch
I
Baronica Elisabeth Nikolic von Rudna=Grof Eugen zu Hardegg auf Glatz und im Machlande
I
Grofica Feodora zu Hardegg auf Glatz und im Machlande=Knez Aleksandar Sulkowski von Bielitz
I
Princeza Aleksandra Sulkowska von Bielitz,umrla 1958



Ovo je samo jedna linija...po drugoj istoj liniji druga cerka Grofa Eugena Hardegg-a i Baronice Elisabeth Nikolic von Rudn-a Wilhelmina se udala za Princa Romana Sulkowskog i njihova cerka je i dan danas ziva...evo i te linije:


Baronica Elisabeth Nikolic von Rudna=Grof Eugen zu Hardegg auf Glatz und im Machlande
I
Grofica Wilhelmine zu Hardegg auf Glatz und im Machlande=Prince Roman Sulkowski
I
Princeza Romana Sulkowska=Robert Karl Herzig

alex_reg
20.11.2009., 14:53
Hvala veliko Marc23! Ovo je odista interesantna informacija. Ja sam upravo u svom prethodnom postu spominjao barone Nikoliće od Rudne (i Bajiće od Varadije).

Dakle, 1903. godine, bilo je muških potomaka knjaza Miloša od kćeri njegovih (Jelisavete i Petrije), koji su prema ustavima iz 1869. i 1901. imali pravo nasleđa krune u slučaju da kralj ostane bez muškog potomstva. Ustav je precizirao, da potomak koji nasledi presto, preuzima dinastijsko prezime OBRENOVIĆ.

AR

Loengrin
20.11.2009., 17:53
To međutim, više ne znači ništa, stvari su se odigrale kako su se odigrale. Obrenovići su u Srbiji danas isto što i Nemanjići - istorijska dinastija, živi naslednici se uopšte ne oglašavaju, niti ih bilo ko u stvarnosti ističe - tako da budući presto Srbije (koji, svidelo se to nekome ili ne, ipak postoiji), može da nasledi jedina živa Kraljevska dinastija - KARAĐORĐEVIĆI.

Kruna Srbije pripada narodu - to se i dan danas čuje, tako da Kraljevska tradicija u Srbiji ipak živi i živeće.

alex_reg
20.11.2009., 20:14
Loengrin tvrdi:

tako da budući presto Srbije (koji, svidelo se to nekome ili ne, ipak postoiji), može da nasledi jedina živa Kraljevska [sic: pridevi ovog tipa se pišu malim početnim slovom, sem ako nisu na početku rečenice!] dinastija - KARAĐORĐEVIĆI.

Kruna Srbije pripada narodu

Opet neutemeljena tvrdnja. Tačno je da 'kruna Srbije' pripada narodu, ali bi isti taj narod (hipotetički govoreći) mogao da na referendumu izabere za vladajuću porodicu onu koju smatra najdostojnijom. Dakle, zašto bi Karađorđevići imali monopol na 'budući' presto Srbije? Srbija ima i drugih znamenitih i dostojnih porodica.
Naravno, ova rasprava je isključivo u domenu hipotetičkog, jer, u stvarnosti, Srbija više nikada neće biti monarhija (jedva 10 % građana Srbije sa pravom glasa podržava takav oblik vladavine).

Nema povratka na prevaziđeno, jer kako reče moj uvaženi kolega Loengrin, 'Stvari su se odigrale onako kako su se odigrale', pa su tako komunisti zanavek ukinuli monarhiju.

AR

Marc23
20.11.2009., 20:48
Hvala veliko Marc23! Ovo je odista interesantna informacija. Ja sam upravo u svom prethodnom postu spominjao barone Nikoliće od Rudne (i Bajiće od Varadije).

Dakle, 1903. godine, bilo je muških potomaka knjaza Miloša od kćeri njegovih (Jelisavete i Petrije), koji su prema ustavima iz 1869. i 1901. imali pravo nasleđa krune u slučaju da kralj ostane bez muškog potomstva. Ustav je precizirao, da potomak koji nasledi presto, preuzima dinastijsko prezime OBRENOVIĆ.

AR

Za Bajice od Varadije znam da su isto imali potomstvo...Ljubica Bajic od Varadije se udala u Austriji i njen muz je bio Baron Heinrich von Trautenberg iz porodice koja vuce poreklo od 13-tog veka od frankonijskih vitezova dok se njena sestra Marija Bajic od Varadije udala za Barona,clana Madjarskog parlamenta(od 1903 do 1905 godine) koji se zvao Bela von Tallian,koji je inace bio prijatelj Madjarskog premijera Barona Istvan Tisza-e i koji je takodje bio poznat po svojim nesuglasicama sa Generalom Karl Tersztyanszky von Nadas-om...

A za porodicu Nikolic von Rudna znam da je unuk Kneza Milosa Baron Feodor Nikolic von Rudna imao osim Elisabeth koja se udala za grofa Hardegg-a jos 2 kceri...Jedna se zvala Johanna i njen muz je bio Baron Geza Duka de Kadar,a druga se zvala Micheline i njen muz je bio Ludwig Wich von der Reuth,mada o njihovim potomcima ne znam nista ali isto tako postoji mogucnost i da ih ima i da su i oni danas zivi...

Loengrin
20.11.2009., 22:10
Samo se nastaavlja izmišljanje nekih kobajagi porodica koje su ''čestite'' i mogu biti naslednici Krune. Upravo je to ono od čega nema ništa.

Karađorđevići su jedina živa Kraljevska dinastija Srbije i jedini važeći naslednici srpske Krune.Kako učesnici (mahom sledbenici Brozovog komunističkog i Miloševičevog nacional-socijal-komunističkog režima i opredeljenja) ne bi dalje lupetali i govorili o Kraljevini kao ''prevaziđenom'' obliku vladavine (zašto je onda Španija od tiranske republike ''retardirala'' u Kraljevinu i postala jedna od najrazvijenih demokratija i ekonomija Evrope?), i izmišljali neke potomke Nemanjića i Obrenovića, neka samo pogledaju primere najbogatijih evropskih država, danas Ustavnih i parlamentarnih Kraljevina, zatim da posete Kraljevski Dvor i kompleks na Dedinju, gde Kraljevska porodica Karađorđević već danas živi, (Dvorski kompleks na Dedinju je zapravo njihova imovina) i bavi se humanitarnim radom u korist Srbije i neka posete sajt:

www.dvor.rs

U današnjem svetu nema čak ni republika u pravom značenju te reči. Gotovo sve one su postale od Kraljevina i drugih monarhističkih oblika vladavine i nose u sebi mnogo toga kraljevskog. Štasviše, one ne bi danas ni postojale da ih Monarhija kao oblik vladavine nije stvorila. U našem bližem okruženju, dovoljno je pogledati primer Rumunije i kakav ugled i poštovanje u njoj uživa njena Kraljevska dinastija Hoencolern. Svi je tamo zovu Kraljevskom porodicom, a princa Mihaela, naslednika rumunskog prestola, oslovljavaju sa ''Vaše veličanstvo''. A Rumunija je bar formalno i po Ustavu, republika.

Marc23
21.11.2009., 01:33
Loengrin,niko ovde ne izmislja ni potomke Obrenovica ni potomke Nemanjica jer oni postoje,a to sto ih nema u muskoj liniji je druga stvar...

Inace,sam Prestolonaslednik Aleksandar Karadjordjevic je direktni potomak tih istih Nemanjica,a i krvni rodjak tih istih Obrenovica koji su bili kraljevi Srbije...

Nikola`
21.11.2009., 01:54
Kao sto i medju Obrenovicima postoje oni koji nisu vredni paznje tako je i medju Karadjordjevicima.
Medjutim glas dajem Obrenovicima iako je medju njima jedini koga cenim knez Mihailo, dok kod Karadjordjevica kralj Petar i Aleksandar I Karadjordjevic.

Loengrin
21.11.2009., 13:39
Marc23: Inace,sam Prestolonaslednik Aleksandar Karadjordjevic je direktni potomak tih istih Nemanjica,a i krvni rodjak tih istih Obrenovica koji su bili kraljevi Srbije...

Loengrin odgovara: Tu se načelno slažem, to su još neki od razloga zašto je Nj. K. V. Prestolonaslednik Aleksandar II Karađorđević zakoniti naslednik srpske Krune. Njegov najstariji sin, Princ Naslednik Petar (Treći) Karađorđević tako postaje još bolja preporuka za budućeg Kralja Srbije.

Milanne
22.11.2009., 03:36
Nisam nesto zadrto protiv monarhista niti monarhije, ali, u sustini, na monarhisticku restituciju gledam kao na nesto u danasnje vreme suvisno i romanticarsko....

U proslosti je nezadovoljstvo nekom kraljevskom dinastijom ispoljavano revolucijom, pucem, zbacivanjem s vlasti, pa cak i pogubljenjem vladara ili vladarske porodice, sto se je zavrsavalo ili uspostavljanjem nove dinastije ili stvaranjem republike.

U danasnje vreme bi takve drasticne i nasilne mere bile jednake varvarizmu, a samim tim opstanak na prestolu neke dinastije, po svaku cenu, kakva god ona bila, bio bi besmislen.

Zasto bi nekome ciji su preci ubili prethodnog vladara da bi se dokopali prestola bilo dopusteno da bezuslovno uziva u sigurnosti i blagodetima tog istog prestola?

Ako bi se narodnom voljom ponovo uspostavila monarhija, pretpostavljam da bi najpogodnija bila neka vrsta izborne parlamentarne monarhije u kojoj bi se monarh birao.

Ni Milos Obrenovic, ni Karadjordje Petrovic nisu poticali iz kraljevskih porodica, pa su od njih potekle kraljevske dinastije.

Sto se tice teme, Obrenovic vs Karadjordjevic... :think:

Radije bih se odlucio za pojedinca, recimo, Mihajla Obrenovica.

Marc23
22.11.2009., 14:24
Realno,restitucija kod nas tesko da ce se desiti,ali treba gledati i sa drugog aspekta...sve danasnje zemlje koje su parlamentarne monarhije spadaju u narazvijenije gde kralj ili kraljica sustinski ne vladaju,vec parlament,ali znace tradiciju kao i dostojanstveno predstavljanje svoje zemlje,da li u njoj ili u inostrantsvu...

alex_reg
22.11.2009., 16:40
Moram da kažem da sam veoma neprijatno iznenađen manjkom kulture dijaloga i uljudne razmene mišljenja koje pojedini učesnici ovoga foruma ispoljavaju. Takođe mi je neshvatljivo kako neko, ko se slovi za poštovaoca tradicije srpske države, ne poznaje osnovnu gramatiku srpskoga jezika, pa tako opisne prideve i titule piše velikim početnim slovom u sredini rečenice! Loengrin bi trebalo da zna da deca u prvom razredu osnovne škole uče ovo pravopisno pravilo.

Loengrin, dalje, navodi sledeće:

Samo se nastaavlja izmišljanje nekih kobajagi porodica koje su ''čestite'' i mogu biti naslednici Krune. Upravo je to ono od čega nema ništa.

Nema izmišljanja čestitih i plemenitih porodica. One de facto postoje (kako je to već detaljno opisano u prethodnim postovima). To je objektivna i istorijska činjenica koju niko ne može da ospori, osim ako nije maliciozan.

Kako učesnici (mahom sledbenici Brozovog komunističkog i Miloševičevog nacional-socijal-komunističkog režima i opredeljenja) ne bi dalje lupetali i govorili o Kraljevini kao ''prevaziđenom'' obliku vladavine (zašto je onda Španija od tiranske republike ''retardirala'' u Kraljevinu i postala jedna od najrazvijenih demokratija i ekonomija Evrope?), i izmišljali neke potomke Nemanjića i Obrenovića

Izgleda da uvaženi kolega Loengrin ima problema sa logikom i logičkom dedukcijom. Nelogično je da sledbenici komunističkog i Miloševićovog režima podržavaju bilo kakve dinastije (uključujući tu i Nemanjiće i Obrenoviće)! Komunisti i miloševićevci su uvek ispoljavali prezir prema dinastijama. Gornja tvrdnja je stoga nekoherentna, kontradiktorna i alogična.

Španija je samo jedan primer. Grčka je suprotan primer. Mnoge istorijske monarhije su bile ukidane zbog vladalačke tiranije i nedostatka demokratije (primeri Turske, Nemačke, Austrije, itd.). Nemačka, Švajcarska i Austrija su republike, pa su ipak jedne od najrazvijenijih država na svetu.

Dvorski kompleks na Dedinju je zapravo njihova imovina

Ovo je netačna tvrdnja. Dvorovi na Dedinju su izgrađeni delom iz državnih sredstava, a delom iz sredstava kralja Aleksandra i kneza Pavla. Najveći deo sadašnjeg mobilijara kupila je država još u vreme Josipa Broza. Nakon Drugog sv. rata, dvorovi su bili opustošeni (nemačka okup.vlast je odnela gotovo sav nameštaj). Nakon rata, Broz izdaje naređenje da se zgrade počnu opremati za reprezentativne potrebe vlade i njega samog.

U današnjem svetu nema čak ni republika u pravom značenju te reči.

Ovu tvrdnju ne vredi ni komentaristi, jer je potpuno apsurdna! Ovde je citiram isključivo kako bi ostali učesnici foruma mogli sami da donesu sud o njoj i njenom tvorcu.

gotovo sve one su postale od Kraljevina i drugih monarhističkih oblika vladavine

Da, ali ne vidim poentu ove tvrdnje. Monarhije su nastajale iz teokratija, a teokratije iz plemenskog udruživanja, a plemenska udruživanja iz divljih čopora, itd. Uvek je nešto prethodilo nečemu! Da li to znači da bi zato što su monarhijama prethodili divlji čopori ljudske vrste, mi sada trebalo da se vratimo na taj oblik ljudskog organizovanja? Još jedna manjkavost u logici kolege Loengrina.

Kolega Milanne je rekao:

Zasto bi nekome ciji su preci ubili prethodnog vladara da bi se dokopali prestola bilo dopusteno da bezuslovno uziva u sigurnosti i blagodetima tog istog prestola?

U potpunosti se slažem! Mišljenja sam da su Karađorđevići izgubili istorijsko pravo da ponovo sednu na presto Srbije onda kada su pristali na zversko svrgavanje kralja Aleksandra i kada su njegove ubice postavili na najviše državne položaje. Kao antikomunista, ipak moram da priznam da su komunisti učinili jednu ispravnu stvar, a to je da su lišili vlasti Karađorđeviće koji su je uzurpirali 1903. godine. Time je postignuta neka vrsta kosmičke ravnoteže. Republika, kao institucija i oblik vladavine, u sadašnjoj Srbiji predstavlja kompromis kojim se mire dve istorijske dinastije na taj način što više ni jedna od njih neće doći na vlast. Tako je i na simboličan način realizovano pomirenje dveju dinastija.

AR

Milanne
22.11.2009., 18:33
Realno,restitucija kod nas tesko da ce se desiti,ali treba gledati i sa drugog aspekta...sve danasnje zemlje koje su parlamentarne monarhije spadaju u narazvijenije gde kralj ili kraljica sustinski ne vladaju,vec parlament,ali znace tradiciju kao i dostojanstveno predstavljanje svoje zemlje,da li u njoj ili u inostrantsvu...

Realno, to sto neke od danasnjih monarhija spadaju u najrazvijenije drzave najmanje ima veze sa time sto ih predstavljaju kraljevske porodice; t.j. ima veze sa veisevekovnim imperijalizmom, eksploatacijom kolonija, robovlasnistvom itd. sto se sve opet moze reci i za SAD, koje najmanje mogu da se pohvale monarhijom, tradicijom, bogatom istorijom itd.

Dakle, daleko od toga da sama kruna i presto imaju neku tezinu, ako nisu poduprti realnim finansijskim, vojnim ili politickim uticajem.

U nasem slucaju bi mozda kraljevska porodica mogla da uziva takvu podrsku SAD ili Velike Britanije, na primer, ali ne znam koliko bi to bilo pozitivno po sam srpski narod. 1953. CIA je pomogla poslednjem iranskom kralju (caru?) Pahlaviju da se otarasi premijera Mosadeka i da zavede monarhisticku diktaturu uz blagoslov SAD, koje su Iranci uspeli da se oslobode tek 1979. kada su prognali kralja iz zemlje.

Mislim da je bolje da Srbima kraljevina ostane u kakvom-takvom secanju, nego da romantizam monarhista posluzi kao oruzje za jacanje stranog uticaja i namakne narodu neki strani jaram koji bi mu ogadio celu stvar za sva vremena.

Gotfrid Bujonski
22.11.2009., 18:36
Dinastija Obrenovic:D:D:D

Milanne
22.11.2009., 19:41
Kako učesnici (mahom sledbenici Brozovog komunističkog i Miloševičevog nacional-socijal-komunističkog režima i opredeljenja) ne bi dalje lupetali i govorili o Kraljevini kao ''prevaziđenom'' obliku vladavine (zašto je onda Španija od tiranske republike ''retardirala'' u Kraljevinu i postala jedna od najrazvijenih demokratija i ekonomija Evrope?), i izmišljali neke potomke Nemanjića i Obrenovića

Ma, dobro, covece, razumem ja da si ti ponosni antikomunista, ali gde nadje Spaniju... Mislim, sto ne rece Britanija, nego velicas tekovine spanskog fasizma.

Tu spansku monarhiju o kojoj pricas je restituisao Francisko Franko da se dodvori monarhistima u redovima fasistickih ekstremista, a nije se bas ni trudio da sakrije ni sopstevene vladarske aspiracije.

To je bila kraljevina koja je bila bez kralja 22 godine. Dakle, smejurija... :confused:

Pa nije Ajzenhauer, valjda, sklopio Madridski pakt zbog restitucije monarhije, nego zbog spanskog fasizma kao plodnog tla za antikomunisticko saveznistvo u Hladnom ratu, da ni ne pricamo o tome koliko je americkim firmama Spanija bila primamljiva posle Frankog pokolja sindikalaca.

Kraljevina jeste prevazidjeni oblik vladavine i jedino opravdanje za opstanak kraljevina je samo monarhisticki merak, sto se mozda i najbolje vidi na ovom primeru.

Ali, opet kazem, ako se utvrdi da vecina to hoce, ma ok. Ako ce nekome lepse da bude, a da nemamo stete od toga, sto da ne.


Kolega Milanne je rekao:

Zasto bi nekome ciji su preci ubili prethodnog vladara da bi se dokopali prestola bilo dopusteno da bezuslovno uziva u sigurnosti i blagodetima tog istog prestola?

U potpunosti se slažem! Mišljenja sam da su Karađorđevići izgubili istorijsko pravo da ponovo sednu na presto Srbije onda kada su pristali na zversko svrgavanje kralja Aleksandra i kada su njegove ubice postavili na najviše državne položaje. Kao antikomunista, ipak moram da priznam da su komunisti učinili jednu ispravnu stvar, a to je da su lišili vlasti Karađorđeviće koji su je uzurpirali 1903. godine. Time je postignuta neka vrsta kosmičke ravnoteže. Republika, kao institucija i oblik vladavine, u sadašnjoj Srbiji predstavlja kompromis kojim se mire dve istorijske dinastije na taj način što više ni jedna od njih neće doći na vlast. Tako je i na simboličan način realizovano pomirenje dveju dinastija.

AR

Eto, bar oko necega da se slozimo.

Marc23
22.11.2009., 20:19
Ma, dobro, covece, razumem ja da si ti ponosni antikomunista, ali gde nadje Spaniju... Mislim, sto ne rece Britanija, nego velicas tekovine spanskog fasizma.

Tu spansku monarhiju o kojoj pricas je restituisao Francisko Franko da se dodvori monarhistima u redovima fasistickih ekstremista, a nije se bas ni trudio da sakrije ni sopstevene vladarske aspiracije.

To je bila kraljevina koja je bila bez kralja 22 godine. Dakle, smejurija... :confused:

Pa nije Ajzenhauer, valjda, sklopio Madridski pakt zbog restitucije monarhije, nego zbog spanskog fasizma kao plodnog tla za antikomunisticko saveznistvo u Hladnom ratu, da ni ne pricamo o tome koliko je americkim firmama Spanija bila primamljiva posle Frankog pokolja sindikalaca.

Kraljevina jeste prevazidjeni oblik vladavine i jedino opravdanje za opstanak kraljevina je samo monarhisticki merak, sto se mozda i najbolje vidi na ovom primeru.

Ali, opet kazem, ako se utvrdi da vecina to hoce, ma ok. Ako ce nekome lepse da bude, a da nemamo stete od toga, sto da ne.



Eto, bar oko necega da se slozimo.

Da,Franko je svoju cerku udao za Markiza od Villaverdea a unuku za kraljevog rodjaka Alfonsa,vojvodu od Kadiza...a pre svoje smrti sadasnjeg kralja Huana Karlosa je poducavao drzavnickim funkcijama...toliko o njegovom pogledu na monarhiju...

Loengrin
22.11.2009., 20:31
Da,Franko je svoju cerku udao za Markiza od Villaverdea a unuku za kraljevog rodjaka Alfonsa,vojvodu od Kadiza...a pre svoje smrti sadasnjeg kralja Huana Karlosa je poducavao drzavnickim funkcijama...toliko o njegovom pogledu na monarhiju...

Pa i to je bilo puno bolje od onoga što je za Kraljevsku tradiciju i Srbije i Jugoslavije učinio Broz. Broz je od Franka imao puno toga da nauči.

Franko je bar bio realniji i dobro je znao da posle njega Španija neminovno mora da krene drugačijim putem i to putem Kraljevine i demokratije, ako želi da opstane u Evropi i obnovi se. I krenula je. Od zaostale vojno-fašističke diktature, postala je jedna od vodećih država našeg kontinenta.

Broz je sa svoje strane mislio da je besmrtan, da posle njega ostaje samo on. Na separatističke terndencije koje su postojale još za njegovog života, a koje su se posebno pojačale posle donošenja Ustava iz 1974. godine (stupanje na snagu tog Ustava mu je bila najveća greška, koju je on nevoljno priznao tek pred kraj života), nije adekvatno reagovao, pravio se da ih ne vidi, pa je tako raspad Jugoslavije i fatalno cementiranje postojećeg katastrofalnog stanja, učinio neminovnim. Zato su i Srbija i ostale zemlje bivše Jugoslavije sad tu gde su. Čast jedino Sloveniji.

alex_reg
22.11.2009., 20:38
Milanne, bilo bi dobro kada bi pažljivije osmotrio strukturu mog posta jer tada ne bi dolazio u situaciju da me pogrešno tumačiš.

Boldovan tekst u mom postu je citat onoga što je napisao član Loengrin! Dok su moji komentari pisani običnim Ariel-om! Tekst o Španiji i dr. je napisao Loengrin, a ne ja!

Ipak, treba biti malo pažljiviji i temeljniji pre davanja ishitrenih komentara.

AR

Milanne
22.11.2009., 22:13
Milanne, bilo bi dobro kada bi pažljivije osmotrio strukturu mog posta jer tada ne bi dolazio u situaciju da me pogrešno tumačiš.

Boldovan tekst u mom postu je citat onoga što je napisao član Loengrin! Dok su moji komentari pisani običnim Ariel-om! Tekst o Španiji i dr. je napisao Loengrin, a ne ja!

Ipak, treba biti malo pažljiviji i temeljniji pre davanja ishitrenih komentara.

AR

Poceo sam da pisem odgovor pre nego sto je bilo izboldovano.

Izvinjavam se zbog nesporazuma.

Milanne
22.11.2009., 22:15
Da,Franko je svoju cerku udao za Markiza od Villaverdea a unuku za kraljevog rodjaka Alfonsa,vojvodu od Kadiza...a pre svoje smrti sadasnjeg kralja Huana Karlosa je poducavao drzavnickim funkcijama...toliko o njegovom pogledu na monarhiju...

Pa, bre, taj Huan Karlos mora da je bio kompletni retard, ako ga je poducavao 22 godine. :mrgreen:

Milanne
22.11.2009., 22:30
Pa i to je bilo puno bolje od onoga što je za Kraljevsku tradiciju i Srbije i Jugoslavije učinio Broz. Broz je od Franka imao puno toga da nauči.

Npr. kako da bude fasista. Jos to da je naucio, pa bismo odavno bili na evroatlantskom putu.


Franko je bar bio realniji i dobro je znao da posle njega Španija neminovno mora da krene drugačijim putem i to putem Kraljevine i demokratije, ako želi da opstane u Evropi i obnovi se. I krenula je. Od zaostale vojno-fašističke diktature, postala je jedna od vodećih država našeg kontinenta.


A i niko ga u Evropi nije 'ebavao posle podrske nemackim nacistima i italijanskim fasistima, tako da mu je slizavanje sa amerikancima bilo jedini izlaz da ne bankrotira ili da ga i levicari i desnicari ne pojedu zivog zbog njegovih velikih zasluga za spansku fasistokratiju.


Broz je sa svoje strane mislio da je besmrtan, da posle njega ostaje samo on.

Sto je inace napisao u svojoj autobiografiji ,,Posle mene potop'' dok mu je KPJ u tajnim laboratorijama sintetisala serum besmrtnosti :dash:


Na separatističke terndencije koje su postojale još za njegovog života, a koje su se posebno pojačale posle donošenja Ustava iz 1974. godine (stupanje na snagu tog Ustava mu je bila najveća greška, koju je on nevoljno priznao tek pred kraj života), nije adekvatno reagovao, pravio se da ih ne vidi, pa je tako raspad Jugoslavije i fatalno cementiranje postojećeg katastrofalnog stanja, učinio neminovnim. Zato su i Srbija i ostale zemlje bivše Jugoslavije sad tu gde su. Čast jedino Sloveniji.

E, s ovim poslednjim si ga skroz okrecio.

Dal' ti znas u sta nisanis, a gde pucas :eek:

Taj, sto ti rece, ,,pravi put'' na kome je danas Slovenija je u to vreme probao i Tito, pa i Milosevic (o ovima danas da i ne pricamo) i ponadali su se da ce nekako moci da se pokazu dovoljno liberalnim i demokratskim da ih Zapad zavoli. I tako, kompromis za kompromisom, ustupak za ustupkom i tu smo gde smo...

Americi i Evropi na Balkanu ne trebaju ujedinjeni narodi. Od toga se ne prave pare.

Marc23
23.11.2009., 01:31
Pa, bre, taj Huan Karlos mora da je bio kompletni retard, ako ga je poducavao 22 godine. :mrgreen:

Obzirom na genetske mutacije,ni to nije iskljuceno ;)

Loengrin
23.11.2009., 22:39
Lupetanja se ne komentarišu.

Toliko o postovima iznad.

Marc23
23.11.2009., 22:57
Na koje postove konkretno mislis?

Loengrin
23.11.2009., 23:18
Na tvoj poslednji i onaj Milaneov pre tebe.

Ne vidite da pišete gluposti, da glupostima nasrćete na sve što je život odavno potvrdio. O Aleksu da ne govorim, on se odavno ofirao.

Takva baljezganja nikome od vas neće pomoći.

alex_reg
24.11.2009., 07:16
Na tvoj poslednji i onaj Milaneov pre tebe.

Ne vidite da pišete gluposti, da glupostima nasrćete na sve što je život odavno potvrdio. O Aleksu da ne govorim, on se odavno ofirao.

Takva baljezganja nikome od vas neće pomoći.

Mislim da je izlišan svaki dalji komentar i pokušaj da se na argumentovan i civilizovan način razgovara sa uvaženim kolegom Loengrinom.

Ipak, uveren sam da njegova klimava argumentacija, kao i slaba moć logičkog zaključivanja, potiču pre svega iz nedostatka adekvatnog obrazovanja, a manje iz malicioznosti.

AR

Marc23
24.11.2009., 12:57
Na tvoj poslednji i onaj Milaneov pre tebe.

Ne vidite da pišete gluposti, da glupostima nasrćete na sve što je život odavno potvrdio. O Aleksu da ne govorim, on se odavno ofirao.

Takva baljezganja nikome od vas neće pomoći.


Prvo,ne nasrcem!!!

Drugo,ne shvatam sta ti smetaju istorijski potvrdjene cinjenice?

Trece,ne izrazavam ovde licna osecanja a ni stavove da bih se osetio uvredjenim i da bi mi trebala pomoc!!!

Cetvrto,ako za bilo koju cinjenicu tvrdis da "baljezgam" reci konkretno sta je to...

Peto,ja ne znam sta je tebi zivot potvrdio a sta ne,pa te molim da mi to malo pojasnis...ipak je tumacenje zivota za svakog od nas razlicito,a ja u kuglu ne gledam da bih mogao da te razumem...

Loengrin
25.11.2009., 19:17
Udaljili smo se očito od teme, pa bih samo ovo da kažem:

Za Srbiju su podjednako važne i podjednako značajan doprinos za nju, njenu državu, ekonomiju i tradiciju, dale su sve tri dinastije koje je ona imala u svojoj istoriji i danas. Dakle, i Nemanjići, najstarija, srednjovekovna srpska dinastija, Obrenovići, njena vladarska dinastija XIX veka (pravo je pitanje, da li bi oni postojali da nije bilo utemeljivačke borbe Vožda Karađorđa i njegovih ustanika i potomaka?), konačno i Karađorđevići, njena danas jedina živa kraljevska dinastija i dosledni nastavljač monarhističke i kraljevske tradicije Srbije. Sve je to u neraskidivoj vezti, jedno bez drugog se ne može zamisliti.

Otuda jedna takva anketa u stilu ''jedni ili drugi'' nema nikakvog smilsla. Kraljevske dinastije Srbije ostaju njena prošlost, sadašnjost, konačno i budućnost.

Владан ИПХ
25.11.2009., 21:44
Kada bi ste se vi pitali, koja dinastija je zasluznija,za dobro ili za lose...Dakle,pristalice ste koje dinastije?
Свете лозе Немањића и најславнијег србског сина, Светог Саве!

iI0dMV77wNg&feature

Marc23
26.11.2009., 09:38
Udaljili smo se očito od teme, pa bih samo ovo da kažem:

Za Srbiju su podjednako važne i podjednako značajan doprinos za nju, njenu državu, ekonomiju i tradiciju, dale su sve tri dinastije koje je ona imala u svojoj istoriji i danas. Dakle, i Nemanjići, najstarija, srednjovekovna srpska dinastija, Obrenovići, njena vladarska dinastija XIX veka (pravo je pitanje, da li bi oni postojali da nije bilo utemeljivačke borbe Vožda Karađorđa i njegovih ustanika i potomaka?), konačno i Karađorđevići, njena danas jedina živa kraljevska dinastija i dosledni nastavljač monarhističke i kraljevske tradicije Srbije. Sve je to u neraskidivoj vezti, jedno bez drugog se ne može zamisliti.

Otuda jedna takva anketa u stilu ''jedni ili drugi'' nema nikakvog smilsla. Kraljevske dinastije Srbije ostaju njena prošlost, sadašnjost, konačno i budućnost.


Za to vreme evo jedne slike poslednjeg kraljevskog para Jugoslavije:Kralj Petar II i kraljica Aleksandra...


http://i87.photobucket.com/albums/k126/auersperg21/AlexPetarYugoslavia.jpg

legenda06
27.11.2009., 01:36
Мој глас иде Обреновићима јер су просрпска династија, за разлику од Карађорђевића који су пројугословенска династија.

1 . Тачно је да је Карађорђе повео борбу за ослобођење Србије, али је исто тако тачно и да је Први српски устанак завршен поразом 1813. Милош је једини од виђенијих Срба остао у Србији.
2. Србија је полако стицала независност и мењала државно уређење под Милошем, коначан одлазак турске војске са ових простора и културна еманципација десила се под Михајлом, а Србија је постала независна држава и проглашена је за Краљевину под Миланом. Данашња застава Србије је застава из времена Обреновића, грб је из времена Обреновића и химна је из времена Обреновића.
3. Краљ Александар Карађорђевић је ранио Србију тако што ју је увео у Краљевину СХС, а докусурио претварањем државе у Југославију и поделом исте на бановине! Да смо прихватили Лондонски уговор(који се могао модификовати, јер не може се преговарати о нечему што не прихватате) и оставили Краљевину Србију вероватно не би било ни стравичних злочина над Србима, а ни СФРЈ након тога. Југославију је створио Александар, а не Тито.
4. Устав Републике Србије не познаје категорију Престолонаследника.
5. Најлакше је бити генерал после битке. Најзад, Монархија није уведена референдумом, нити је укинута референдумом. Народ нико није питао! За Србију је најважније да буде срећна и просперитетна држава, а да ли ће бити Монархија или Република је свеједно, ако је стабилна и јака.

Поздрав свима!

Loengrin
27.11.2009., 23:38
Pa dobro, da li je Vožd Karađorđe podigao zapravo ''prvi projugoslovenski ustanak''?! Je li Knez Aleksandar Karađorđević (knez od 1842. do 1858. godine) bio zapravo ''projugoslovenski knez''?! Je li Kralj Petar I Karađorđević nikada nije bio srpski Kralj? Koliko je srpski narod bio brojan i moćan u Kraljevini SHS i kasnije, u Kraljevini Jugoslaviji? Da vidimo, može li neko odgovoriti na ova pitanja.

Umesto onih gornjih laprdanja i besmilsenog deljenja srpskih Kraljevskih dinastija na ''prosrpske'' i ''projugoslovenske'', evo da se malo nauči nešto o Kraljevskoj tradiciji u naše novije doba. Naime, da li je neko čuo za privredne subjekte - Dvorske liferante? A oni postoje i u današnjoj Srbiji. Evo prilike da se vidi nešto o njima danas. I koliko je to značajno za privredu i ekonomiju Srbije:

RADNI DORUČAK U BELOM DVORU ZA DVORSKE LIFERANTE

Njihova Kraljevska Visočanstva Prestolonaslednik Aleksandar II i Princeza Katarina organizovali su 24. novembra 2009. godine radni doručak za Dvorske liferante u Belom Dvoru, kome je prisustvovao i NJ.E. dr Slobodan Milosavljević, ministar trgovine i usluga.

Dvorski liferanti su kompanije koje su dobile dozvolu da koriste Kraljevski grb na svojim proizvodima.
Titula Dvorskog liferanta se dodeljuje kompanijama koje već godinama pružaju podršku Kraljevskom Dvoru svojim proizvodima ili uslugama. Ova titula ima počasni karakter i posebnu težinu. Titulu dodeljuje starešina Kraljevske porodice, NJ.K.V. Prestolonaslednik Aleksandar II.
Tradicija Dvorskih liferanata postoji u svim parlamentarnim monarhijama u Evropi. U Kraljevini Jugoslaviji, ova titula je ustanovljena u vreme vladavine NJ.V. Kralja Aleksandra I.

Obraćajući se gostima, NJ.K.V. Prestolonaslednik Aleksandar II je istakao: “Ovo okupljanje je simboličan znak zahvalnosti i pažnje za sve ono što ste uradili, a istovremeno je prilika da u prijateljskoj i opuštenoj atmosferi porazgovaramo o budućim planovima, usmerenim ka daljem razvoju i prosperitetu naše zemlje”.

Pozdravljajući prisutne, NJ.E. dr Slobodan Milosavljević, ministar trgovine i usluga je istakao: “Veliko mi je zadovoljstvo što ste se okupili da podržite aktivnosti Nj.K.V. Prestolonaslednika Aleksandra II i Princeze Katarine, koji već dugi niz godina rade na promociji ove zemlje i srpske privrede u inostranstvu. Oni imaju priliku da sreću mnoge investitore i potencijalne partnere, i to može biti veoma korisno svima vama i našoj privredi”.

Radnom doručku u Belom Dvoru su prisustvovali predstavnici sledećih kompanija (koje nose titulu Dvorskog liferanta): JP beogradski vodovod i kanalizacija, Bird Express, Mercedes-Benz SCG, DPM Computers, Stylos Group, Žitopromet, Studio Ivković, Euroteam, Permop, DPP Stork, Restoran Jezero, Ethno Food Company, Mlekara Šabac, Ishrana Produkt, MD Interational, rasadnik Milenković, Energoprojekt, Srboexport, Zastava Voždovac, PTR Pako, EKO YU a.d.-Hellenic Petroleum group, Winterhalter Gastronom YU, Petrović ruže, KUD Lola, JAT Airways, Energodata, Vinarija Aleks – Bermet, Carnex, Park, Polimark, Coin, Zlatara Tomašević, Simpo, Coca Cola, Ikarbus, Art Ival, Henkel Srbija, Hotel i restoran Zlatnik, Microsoft Software, Ferit, Beogradski sajam.

legenda06
28.11.2009., 13:23
Карађорђу, Кнезу Александру и Краљу Петру свака част! Проблем је у краљу Александру који се сматрао Црногорцем, јер је тамо провео већи део детињства(имаш и изјаву Краља Петра: "Ђорђе је моја крв, а Александар његовог деде") и који је отео престо своме брату, а затим га затворио. Ни Никола Пашић није волео Ђорђа, већ је био наклоњен Александру. Александрова и Пашићева творевина Југославија је Србе много коштала, почев од константне нетрпељивости између Срба, Хрвата и Словенаца, која је кулминирала убиством у Скупштини 1928. Александар тада уводи диктатуру и проглашава Југославију коју је поделио на бановине! Нема више Србије, само Југославија. И тако Карађорђевићи, хтели, не хтели, постадоше пројугословенска династија. Човек дао деци имена Петар, Томислав и Андреј, да буде један Србин, један Хрват и један Словенац, ставио шаховницу на свој грб, итд. Након његовог убиства, намесник Павле лепо дозволио бановину Хрватску, потписао пакт с Хитлером, па кад се народ побунио, Карађорђевићи се покупише и одоше из земље! Оставише народ на милост и немислост, дођоше комунисти са „братством и јединством“, било им олакшано јер је Југославија већ постојала, па нису морали да је стварају поново. И тако су Србе јашили прво Црногорац Александар, па Хрват Тито, па опет Црногорац Милошевић, па Црногорац Тадић! А Србија све мања и мања, осакатише нас у Првом и Другом св. рату, побише нас усташе ко зна колико по логорима, па после комунисти, па нас Милошевић докусури, па сад нам и Косово оде.......... А све је могло другачије да буде само да су Александар и Пашић прихватили Лондонски уговор и проширили границе Краљевине Србије, а не правили неку утопијску државу! Вероватно им је био проблем, јер су Краљевину Србију створили Обреновићи, па да и они мученици направе нешто, кад оно........

legenda06
28.11.2009., 13:30
Умало да заборавим: Влада Србије плаћа "престолонаследника" и његов боравак у Белом Двору иако смо Република и у нашем Уставу не постоји термин "престолонаследник". А он је ту већ 10 година и још српски научио није, деца такође, знају 50 језика, ал' српски никако! Ако већ мора да буде Краљ неко од Карађорђевића(иако не верујем да би грађани прихватили Монархију на референдуму), боље да то буде неки од синова принца Томислава, он је бар долазио током деведесетих често и помагао српски народ......

Loengrin
28.11.2009., 19:42
Откуд онда све оне силне фондације које Престолонаследник Александар Други и његова жена, Принцеза Катарина имају?

Јесте ли чули за Принцезину фондацију ''Лајфлајн Грчка'', која пуно и већ дуги низ година помаже Србији, организујући бројне хуманитарне догађаје од Лос Анђелеса до Оукленда и опремајући српске школе и болнице?

Јесте ли чули за фондацију Престолонаследника Александра Другог за образовање и културу, која је у самој Србији унапредила школско и факултетско образовање, организовала бројне културне догађаје и већ годинама најбољим српским студентима додељује стипендије и омогућава им стручно усавршавање на бројним угледним универзитетима у САД и Великој Британији (Универзитет у Нотингему на пример, где је у последњих пет година, на школовање и усавршавање отишло неколико стотина најбољих српских студената са београдског, нишког и новосадског унивезитета) од којих неки данас, својим стеченим знањем и искуством помажу својој Србији)?

Како је могуће да је то и још неколико других институција које делују у склопу Краљевског Двора Србије, Краљевској породици Карађорђевић поколонила Влада Србије?

Сасвим је сигурно да је гарант угледа Србије у свету њен Краљевски Двор, који осим богатог хуманитарног рада, својим угледом и признањем и снажним пословним везама у свету, даје велики допринос и опоравку српске привреде, економије, Краљевски Двор Србије је тај, чијом је заслугом доведен и доводи се у Србију, велики број угледних светских компанија, фирми и инвеститора.

Сасвим је сигурно да Краљевски Двор Србије има сопствени бизнис и сопствене изворе прихода, који служе само на углед, част и добробит Србије и њених грађана. Очито је да учесници Форума, нити су добро обавештени нити уопште знају на чему се заснива држава, традиција, вера, нација, економија и култура Србије.

Милунка Савић
29.11.2009., 14:14
Откуд онда све оне силне фондације које Престолонаследник Александар Други и његова жена, Принцеза Катарина имају?

Јесте ли чули за Принцезину фондацију ''Лајфлајн Грчка'', која пуно и већ дуги низ година помаже Србији, организујући бројне хуманитарне догађаје од Лос Анђелеса до Оукленда и опремајући српске школе и болнице?

Јесте ли чули за фондацију Престолонаследника Александра Другог за образовање и културу, која је у самој Србији унапредила школско и факултетско образовање, организовала бројне културне догађаје и већ годинама најбољим српским студентима додељује стипендије и омогућава им стручно усавршавање на бројним угледним универзитетима у САД и Великој Британији (Универзитет у Нотингему на пример, где је у последњих пет година, на школовање и усавршавање отишло неколико стотина најбољих српских студената са београдског, нишког и новосадског унивезитета) од којих неки данас, својим стеченим знањем и искуством помажу својој Србији)?

Како је могуће да је то и још неколико других институција које делују у склопу Краљевског Двора Србије, Краљевској породици Карађорђевић поколонила Влада Србије?

Сасвим је сигурно да је гарант угледа Србије у свету њен Краљевски Двор, који осим богатог хуманитарног рада, својим угледом и признањем и снажним пословним везама у свету, даје велики допринос и опоравку српске привреде, економије, Краљевски Двор Србије је тај, чијом је заслугом доведен и доводи се у Србију, велики број угледних светских компанија, фирми и инвеститора.

Сасвим је сигурно да Краљевски Двор Србије има сопствени бизнис и сопствене изворе прихода, који служе само на углед, част и добробит Србије и њених грађана. Очито је да учесници Форума, нити су добро обавештени нити уопште знају на чему се заснива држава, традиција, вера, нација, економија и култура Србије.
:klap: :ok: :hvala:

Loengrin
29.11.2009., 17:56
Pozdrav, Milunka! Još samo da dodam da je Dvorski kompleks na Dedinju prava svojina i tekovina Kraljevske porodice Karađorđević.

To, kao i zadužbina na Oplencu, sve su to upravo oni izgradili.

I ovo: za čije je vladavine unapređena Kolarčeva zadužbina i 1932. godine uređena i otvorena Velika dvorana u kojoj se sve do danas održavaju razni koncerti, posebno simfonijski?

Karađorđevići opet. Dosledni nastavljači srpske Kraljevske tradicije i vladari najveće srpske države ikada stvorene.

alex_reg
30.11.2009., 08:49
Loengrin je napisao:

Još samo da dodam da je Dvorski kompleks na Dedinju prava svojina i tekovina Kraljevske porodice Karađorđević.

Tekovina da, svojina ne.

To, kao i zadužbina na Oplencu, sve su to upravo oni izgradili.

Da, oni su izgradili, doduše državnim novcem.

AR

alex_reg
30.11.2009., 10:26
Loengrin je napisao:

Очито је да учесници Форума, нити су добро обавештени нити уопште знају на чему се заснива држава, традиција, вера, нација, економија и култура Србије.

1. Država se zasniva na tri elementa: teritorija, stanovništvo i monopol fizičkog nasilja (ili monopol sile).

2. Tradicija se zasniva na običajima koji su se prenosili s generacije na generaciju.

3. Vera se zasniva na sujeverju i nepoznavanju prirodnih zakonitosti koje nauka opisuje i objašnjava.

4. Nacija počiva na zajedničkom jeziku.

5. Ekonomija proizilazi iz ograničenih resursa kojima jedna država raspolaže (prirodna bogatstva, ljudski resursi, tehnologija...).

6. Kultura počiva na institucijama koje se bave njome, kao i na kulturno-umetničkom stvaralaštvu jednog društva.

Kao što vidite, kolega Loengrine, učesnici Foruma su obavešteni i poznaju kategorije koje ste naveli.
Očigledno je da se ni jedna od gore navedenih kategorija ne zasniva na porodici Karađođević. Istorija Srbije niti počinje Karađorđevićima niti se sa njima završava.

AR

Milanne
30.11.2009., 10:42
Jos jedna u nizu karadjordjevicevskih dobrotvornih aktivnosti:

http://www.royalfamily.org/statements/state-det/state-940.htm

Loengrin
30.11.2009., 14:49
Ali su Karađorđveići ipak, neizbežan sastavni deo moderne srpske istorije, koja je upravo sa njima, sa Voždom Karađorđem, i počela. I nastavlja se sve do danas, nastaviće se i ubuduće.

Ni dinastije Obrenović zasigurno ne bi bilo bez Karađorđeve i loze i borbe. Čak je i Knez Miloš, krenuo od stanja koje je stvoreno sa Prvim srpskim ustankom. A onda i od onoga što je stvoreno za vladavine Kneza Aleksandra Karađorđevića.

Ako ste, kao što kažete, dobro obavešteni, pa ste usput nešto zaboravili, ovo bi vam za sada bilo dovoljno.

jelen.co
30.11.2009., 18:16
Glasam za Žikinu dinastiju.

alex_reg
01.12.2009., 07:07
Loengrin;11960425] Ali su Karađorđveići ipak, neizbežan sastavni deo moderne srpske istorije, koja je upravo sa njima, sa Voždom Karađorđem, i počela. I nastavlja se sve do danas, nastaviće se i ubuduće.

Karađorđevići pretenduju na presto zemlje čiji jezik ne govere. Odista sramotno!
Aleksandar K. je imao privatne tutore nemačkog i francuskog jezika koje je veoma dobro savladao. Postavlja se pitanje zašto nije učio srpski kada je imao sve moguće uslove za to? Logičan odgovor je: jednostavno nije imao volju da ga nauči.

AR

Loengrin
01.12.2009., 20:37
Kako ne govore, naravno da govore. Ako ste skoro videli i čuli Prestolonaslednika Aleksandra II, mogli ste se uveriti. Ili posetite jednom Kraljevski Dvor na Dedinju, upoznajte Prestolonslednmika i lično. Uverite se, ne hvatajte se ovde za jezik i svoju stvar. Štaviše, jezici koje srpska Kraljevska porodica govori, upravo su za Srbiju velika prednost, nikako nedostatak.

Evo sada još nešto iz riznice bogate humanitarne aktivnosti srpske Kraljevske porodice. I njihovih fondacija:

TRADICIONALNI HUMANITARNI RUČAK U HOTELU GRAND BRETANJA U ATINI POD POKROVITELJSTVOM HJIHOVIH KRALJEVSKIH VISOČANSTAVA

Danas (1. decembra 2009. godine) je u hotelu Grand Bretanja u Atini održan tradicionalni Božićni humanitarni ručak u prisustvu Njihovih Kraljevskih Visočanstava Prestolonaslednika Aleksandra II i Princeze Katarine. Takođe su bili prisutni i g-din Dejvid Endrjuz sa suprugom (sin Princeze Katarine) i g-đa Alison Endrjuz (ćerka Princeze Katarine).

Ovaj humanitarni događaj je organizovala humanitarna organizacija Lajflajn Grčka, dok je kompanija Alapis bila sponzor događaja.

Tradicionalni humanitarni ručak je organizovan pod sloganom “pisma Deda Mrazu”, a cilj je bio podrška projektu “Siguran porođaj” u okviru koga se sprovodi osavremenjivanje porodilišta u Srbiji. Studiju o potrebama u okviru projekta je izradio Kraljevski Medicinski Odbor, koji radi u sastavu Fondacije NJ.K.V. Princeze Katarine u Srbiji, u saradnji sa lekarima iz srpskih porodilišta. Do sada je u okviru projekta upućena pomoć u opremi bolnicama u Gornjem Milanovcu, Čačku, Užicu, Valjevu, Sremskoj Mitrovici, Kraljevu i KBC “Dr Dragiša Mišović” u Beogradu.

Prisutnima na humanitarnom ručku su se govorima obratili Njihova Kraljevska Visočanstva Prestolonaslednik Aleksandar II i Princeza Katarina, NJ.E. g-din Danijel V. Spekhard, ambasador Sjedinjenih Američkih Država u Grčkoj, Nj.E. g-din Dragan Županjevac, ambasador Srbije u Grčkoj i g-din Džon Trikardos, predsednik odbora direktora Lajflajn Grčka.

Tokom prigodne ceremonije, prikazan je i film o humanitarnim aktivnostima Nj.K.V. Princeze Katarine tokom prethodnih godinu dana.

Ovaj jedinstveni humanitarni događaj, koji se organizuje već šestu godinu za redom, podržao je veliki broj grčkih kompanija. Balsku salu hotela Grand Bretanja je predivno dekorisala g-đa Emi Trikardos...

Takođe su i mnogobrojni Grčki prijatelji pružili podršku ovom događaju: G-đa Ingeborg Margulis, g-đa Katerina Argiru, g-đa Julia Areteu, g-đa Ivona Vlahu, g-đa Atina Gavrili, g-din Džordž Genatos, g-đa Ksantula Georgiu, g-đa Rula Giftopulu, g-đa Harula Dontciu, g-đa Lila Embeirikos, g-đa Lilian Zelu, g-din Gerasimos Kalpojianakis, g-din i g-đa Konstantinos Karmaniolas, g-đa Meri Kastani, g-đa Eli Kapsis, g-đa Linda Gramatu, g-đa Kiki Kontoveru, g-đa Nataša Liakunaku, g-đa Despoina Manea, g-din i g-đa Dimitris i Evelin Maniu, g-din i g-đa Zisis Bukovalas i Alkistis Prinou, g-đa Mundrea Moira, g-đa Coula Basiakou, g-đa Sofia Pasali, g-đa Eva Falieru, g-đa Naja Flerianu, g-đa Rezemeri Hadjioanu, g-đa Psomiadis Panajiotis

Humanitarna orgnizacija Lajflajn već godinama pruža humanitarnu pomoć građanima Srbije. I ovog Božića pomoć se ponovo prikuplja u Atini, a tradicionalni humanitarni ručak je najbolja potvrda toga. Ručku su prisustvovali: g-đa Marijana Vardioanis, ambasador UNESCO, g-đa Katarina Lavrediadis iz kompanije Alapis, g-din Džordž i Keti Dejvid, direktor Koka Kole, g-đa Sisi Pavlapolu, dr An Spekhard, supruga američkog ambasadora u Grčkoj, g-đa Karolina Malamatina, član odbora direktora Lajflajn Grčka, i mnogi drugi.

alex_reg
02.12.2009., 07:04
Kako ne govore, naravno da govore. Ako ste skoro videli i čuli Prestolonaslednika Aleksandra II, mogli ste se uveriti. Ili posetite jednom Kraljevski Dvor na Dedinju, upoznajte Prestolonslednmika i lično. Uverite se, ne hvatajte se ovde za jezik i svoju stvar. Štaviše, jezici koje srpska Kraljevska porodica govori, upravo su za Srbiju velika prednost, nikako nedostatak.

Naravno da sam ih slušao nebrojeno puta kada su davali razne intervjue (a još su se tada i pripremali za razgovor!). Jedva da znaju nešto da mucaju na srpskom jeziku! Za razliku od njih, mnoge strane diplomate koje žive i rade u Beogradu, a koje nemaju nikakve veze sa Srbijom govore daleko boljim srpskim od Aleksandra (bivši ambasador USA u RS, Vilijem Montgomeri, savetnik za bezbednost u ambasadi Nemačke, g-din Matheyek; i brojni drugi).

Ovi ljudi nisu Srbi, niti su ikada živeli u Srbiji, ali su se zbog svog posla potrudili da ga nauče i sada ga govore veoma tečno. A. Karađorđević koji bi trebalo da zna književni srpski jezik (poput kraljice Velike Britanije koja govori tzv. 'Queen English', što je u principu najlepša forma književnog britanskog engleskog) nema pojma. Za razliku od britanske kraljice, A. Karađorđević 'govori' nakaradnim maternjim jezikom - svaki kočijaš u Srbiji bolje priča na srpskom od njega.
I ne bi bio problem što čovek ne govori dobro na srpskom kada ne bi imao pretenzije koje ima. Hteti postati kraljem Srbije, a ne znati jezik kojim se tu govori je odista neprimereno i neskromno.

Marc23
03.12.2009., 06:08
Slazem se sa Alexom oko jezika...ja sam ga licno upoznao i znam kako govori..."Danas je ruzan dan,ali mi smo toplo ljudi..."...malo je smesno sve to!


Recimo knez Aleksandar Karadjordjevic i kneginja Jelisaveta pricaju Srpski mnogo bolje od njega...


A sto se pretendenata tice,od njega tesko da postoji neko sa vecim pravom na presto...sin kralja,unuk kralja,praunuk kralja iz iste dinastije,a pri tom zivih potomaka muskih clanova drugih Srpskih dinastija nema...ako izuzmemo Jakovljevice koji poticu od brata po majci tek buduceg kneza Srbije Milosa(ako sam nesto pogresio ispravite me)...

Mada,Princ Aleksandar je i sam preko svoje majke kraljice Aleksandre rodjak sa kraljevima iz dinastije Obrenovic...

alex_reg
04.12.2009., 08:50
Interesantno je da građani Srbije izdržavaju Krađorđeviće, a da ih niko za to nije pitao (npr. na referendumu). Tako je u toku 2009. godine iz budžeta Republike Srbije izdvojeno 320.000 evra za održavanje dvorskog kompleksa. Građani Srbije izdvajaju 57.000 dinara za novine koje čita Aleksandar Karađorđević! Naravno, o većini troškova ne postoji izveštaj o načinu njihovog utroška.
Dakle, Karađorđevići parazitiraju na račun građana ove zemlje u trenutku kada se realizuju i najavljuju nova masovna otpuštanja radnika.
Odista sramotno!
Gore navedeni podaci su preuzeti iz članka u dnevnom listu Danas (3. dec.2009).

Moje mišljenje je da nakon donošenja zakona o denacionalizaciji, Krađorđevićima, kao i drugim porodicama (među kojima je i moja), treba vratiti ono što je bilo u njihovom privatnom vlasništvu. Na taj način bi Karađorđevićima bile vraćene pojedine nekretinine koje su imali po Srbiji. Međutim, u tu imovinu ne spada dvorski kompleks na Dedinju, jer je to državna svojima koja je građena i opremena iz državnog budžeta. To bi bilo kao kada bi se sad porodici Jakovljević (naslednici dinastije Obrenovića) predao na korišćenje Stari dvor (sada Skupština grada Beograda)!

Dakle, Karađorđevići bi morali da se isele iz dvorskog kompleksa, koji bi trebalo da postane muzej ili zvanična rezidencija predsednika Republika.

AR

Marc23
05.12.2009., 08:00
Po Jelisaveti je izmedju njih i Vlade postignut dogovor...evo linka:

http://www.mail-archive.com/sin@antic.org/msg06938.html

Milanne
05.12.2009., 10:08
Po Jelisaveti je izmedju njih i Vlade postignut dogovor...evo linka:

http://www.mail-archive.com/sin@antic.org/msg06938.html

Evo, kakvog linka?

Za rekla-kazala preko elektronske poste?

Milanne
05.12.2009., 10:13
http://www.royalfamily.org/statements/state-det/state-940.htm

KANCELARIJA Nj.K.V. KRUNSKOG PRINCA Aleksandra II od Jugoslavije

Beograd, 18. jun 2004. – Nj.K.V. Princ Aleksandar II priredio je svečani prijem u Kraljevskom Dvoru u čast konferencije ,,Le Serkl’’ koja se održava u Beogradu od 17. do 19. juna.


,,Le Serkl” je grupa za spoljne poslove Lorda Lemonta, bivšeg britanskog ministra finansija koji je predsedavajući. ,,Le Serkl” su 1950. osnovali bivši francuski premijer Antoan Pinaj i Konrad Adenauer, bivši nemački kancelar. Grupa je uglavnom evropska i američka – poslanici parlamenta, diplomate, pripadnici obaveštajnih službi, komentatori, pravnici i poslovni ljudi iz preko dvadesetpet zemalja. Sastaju se dva puta godišnje, jednom u Vašingtonu, a jednom na nekoj prekookeanskoj lokaciji da razmotre značajne teme, uglavnom spoljnopolitičke. Sastanci ,,Le Serkla’’ se nikada ne objavljuju i sve što se kaže ostaje nezvanično. To je ozbiljna grupa koja teži iscrpnoj analizi i diskusiji.

Prijemu su prisustvovali predstavnici diplomatskog kora i članovi savetodavnih tela Krune.

Poželevši dobrodošlicu uvaženim gostima, Krunski Princ im se je zahvalio što su došli u Srbiju i upoznao ih je sa istorijskim i kulturnim značajem Kraljevskog kompleksa na Dedinju.

Lord Lemont, predsedavajući ,,Le Serkla”, zahvalio se je Krunskom Princu u ime gostiju za gostoprimstvo i toplu dobrodošlicu, a onda je predstavio Lorda Hovela, koji je održao kratak govor.

http://books.google.com/books?id=IRkcZLb4TaUC&pg=PA127&dq=pinay++knights+of+malta#v=onepage&q=pinay%20%20knights%20of%20malta&f=false

,,Transnacionalni staleži i međunarodni odnosi’’ , Kes van der Pijl;


,,Pinajev krug’’, pokrenut 1969. kao odgovor na Majsku revoluciju, poznat i kao ,,Serkl Violet’’ po bivšem advokatu francuskog premijera, imao je evropske državnike poput Franca Jozefa Štrausa i Đulija Andreotija (koji su, kao i Pinaj, takođe bili članovi Bilderberga); pored čitavog niza šefova obaveštajnih službi. Podržavao ga je Karlo Pezenti iz ,,Intalćementija”, tesno povezan sa vatikanskim finansijama, i imao je veze, kako sa svetom obaveštajnih službi (naročito u Francuskoj i Zapadnoj Nemačkoj), tako i sa grupama poput ,,Opus Dei’’ i katoličkim organizacijama za jedinstvo evropskih hrišćana (Teacher 1993; Pallenberg 1973: 123-4). Jedna od tih grupa, ,,Malteški vitezovi’’, vodi poreklo iz krstaških pohoda i današnje vreme spaja članove evropskih dinastija kao što je Oto fon Habsburg i Amerikance poput porodica Grejs i Bakli, kao i direktore CIA-e redom (koji su često bili američki katolici irskog porekla, vidite takođe van Wesel 1992: 269-79; BW, 1. maj 1995). Ne samo da je ,,Pinajev krug’’ bio povezan sa desničarskim teroristima u Italiji, koji će kasnije biti aktivni u Latinskoj Americi, već je bio povezan i sa uticajem Nove desnice u SAD, što je obuhvatalo Fondaciju Heritidž. Tu fondaciju je 1973. osnovao Pol Vejrič uz pomoć donacija revanšističkih američkih milionera (pivarski magnat Kurs, Ričard Melon Skejf), a onda je dobio podršku firmi ,,Čejs Menhetn’’ i ,,Mobajl Ojl’’ (NRC, 19. oktobar 1985.). ,,Heritidž’’ je bio samo ono najočiglednije od okvirne matrice novog ,,slobodnog tržišta’’ i hladnoratovskih trustova mozgova koji su nastajali u to vreme, kao što su fondacije ,,Smit Ričardson’’ i ,,Olin’’ (Ferguson i Rodžers 1986;86-8) i već pomenuti Komitet za neposrednu opasnost’’ (CPD, Scheer 1982).

Reganova ,,revolucija’’, za koju je Fondacija ,,Heritidž’’ (kao što je i sam Predsednik priznao u govoru povodom njene desetogodišnjice) napravila je nacrt na osnovu koga su ove reakcionarne mreže planirale većinu svoje politike. Komitet za neposrednu opasnost (CPD), koji je, nakon odlaska nekoliko direktora Trilateralne komisije u Karterov kabinet, preuzeo i Savet za inostrane odnose (CFR), bio je najvažnija mreža u Reganovoj vladi (tridesetdva člana uključujući Predsednika, Sekretara Šulca, direktora CIA-e Kejsija, itd. (Brownstein and Easton 1983:533-4; Silk and Silk 1981: 220)). Ali ne samo u novom Hladnom ratu, već i u strategiji suzbijanja snaga nadahnutih socijalizmom po zemljama trećeg sveta, Regan se je, u ovom slučaju, ugledao na Luisa Lermana, direktora ,,Heritidža’’ i Malteškog viteza. Lerman je 1985. organizovao jako popularisani ,,trikontinentalni’’ sastanak prozapadnih kontrarevolucionarnih vođa poput Savimbija iz Angole, koji će godinu dana kasnije podržati Reganovu doktrinu (MD, Oktobar 1986: 6).

Reganovu politiku sukoba podržao je i južnokorejski, Velečasni Sun Mjung Mun. Munova unifikaciona crkva sagrađena je uz pomoć njegove finansijske grupe ,,Tongil’’ (Gifford 1988: 73-7; Nw, 23. decembar 1991.). Radila je na povezivanju japanskih i tajvanskih ekstremnodesničarskih elemenata sa grupama koje podržavaju Reganovu revoluciju u SAD. 1974. Muna su Vašingtonu predstavili desničarski kongresmeni, Džon Sparkmen i Barber Konabl, koji će kasnije postati direktor Svetske banke. Koreanac je 1982. pokrenuo američke novine za podršku Reganovoj revoluciji, ,,Vašington Tajms’’, kao kontratežu zvaničnoj štampi koja je kritikovana da sarađuje sa Trilateralnom komisijom (MD, maj 1987: 20). Uspostavljanjem ,,CAUSA’’-e (,,cilja’’) 1980, organizacija se je posvetila borbi protiv komunizma u zemljama trećeg sveta, Munova crkva se je ujedinila sa Generalom Pinočeom i njegovom inostranom obaveštajnom mrežom. Bila je takođe povezana sa ,,Svetskom antikomunističkom ligom’’ (WACL) koju je 1967. pokrenula vlada Tajvana (1990. prekrštena u ,,Svetsku ligu za slobodu i demokratiju’’). Ovo telo je, poput drugih njemu sličnih kao ,,Zapadni ciljevi’’, često funkcionisalo kao paravan za terorističke napade protiv reformista (,,Zapadni ciljevi’’ je npr. zvanično umešana u atentat na vođu Afričkog nacionalnog kongresa, Krisa Hanija u Južnoj Africi, Vk, 15. oktobar 1993).
Ali već u drugoj polovini 70-ih, mora se smatrati da je političko nasilje orkestrirano sa te strane (pre nego da se odbaci kao slučajna pojava). Ustvari, jedan od aspekata trostranog vakuuma vlasti koji obuhvata period između pada Niksona i ere Regan-Buš, bio je možda taj da se je, u nedostatku zaista delotvornog hegemonističkog koncepta kontrole, pribegavalo nasilju da bi se zastrašivanjem stvorio konsenzus. Mada ovo mora ostati hipoteza koja će se kasnije razrađivati, niz atentata visokog profila i nameštena svrgavanja visokih političara (Vilija Branta 1974, Goga Vitlama 1975, Harolda Vilsona 1976) Aldoa Moroa i Pape Džona Pavla I 1978, i Olafa Palmea 1986, da pomenemo samo najspektakularnije slučajeve) mogu se verovatno razumeti samo u kontekstu jednog jedinog procesa (Scott 1986; videti i Leigh 1989; Dorril and Ramsey 1992; Willan 1991; Yallop 1984). Prisustvo arhitekte tajne mreže ,,Gladio’’ u Evropi, bivšeg direktora CIA-e, Kolbija, na dvodnevnoj vašingtonskoj konferenciji ,,Pinajevog kruga’’ 1979. sa predsednikom ,,Heritidža’’ Dejvidom Folnerom, Polom Vokerom (komesarom Trilateralne komisije, koga je, na predlog Dejvida Rokfelera, Predsednik Karter postavio za predsedavajućeg Federalnih rezervi da povrati discipline kapitala nad svetskom ekonomijom (Berč 1980, 3: 356n)), komesara EU (i Trilateralne Komisije) Narjesa i Pandolfija i ostalih eksponenata novog neoliberalnog konsenzusa, samo je jedna od ilustracija kako su isprepletani svetovi tajnog nasilja i ekonomske racionalnosti. Takođe, predviđena upotreba provokativnog terorizma kao dela kampanje ,,Pinajevog kruga’’ da se u Nemačkoj Štraus dovede na vlast (raskrinkana od njegovog starog neprijatelja, časopis ,,Der Spiegel”, 1982 – odlomci u ,,Lobsteru’’ br. 17, 1988: 14-5) otkriva kako je nasilje bilo sastavni deo vraćanja staleškog jedinstva i discipline u odsustvu hegemonije.

Marc23
05.12.2009., 15:53
Evo, kakvog linka?

Za rekla-kazala preko elektronske poste?

Evo ti jos jedan link o tome...

http://www.srpskadijaspora.info/vest.asp?id=3317

Milanne
05.12.2009., 18:01
Evo ti jos jedan link o tome...

http://www.srpskadijaspora.info/vest.asp?id=3317

S tom inicijativom se slazem, ali nisam za to da se i Karadjordjevici proglase sa kulturno blago, ako razumes sta hocu da kazem.

Molgran
07.12.2009., 15:58
Isto!Pre bih podrzao rodjake Obrenovica nego ove Karadjordjevice.

Loengrin
07.12.2009., 20:27
Koje to ''rođake Obrenovića''? I gde oni to pretenduju na srpski Kraljevski Dvor, koji i nije njihova imovina? Ne zaboravi da bi i u vreme Obrenovića, ako favorizuješ jednu dinastiju na račun druge, mogao da dobiješ ili 50 po turu kao u vreme Kneza Miloša ili da budeš poslat da tucaš kamen u nekom kamenolomu kao kod svih ostalih vladara iz te dinastije.

Tako je bilo u njihovo vreme. Ljudi su bili ili ubijani ili na gorenavedeni način kažnjavani, posebno ako bi ovu vladarsku dinastiju i način njenog vladanja izlagali kritici.

alex_reg
08.12.2009., 12:33
Koje to ''rođake Obrenovića''? I gde oni to pretenduju na srpski Kraljevski Dvor, koji i nije njihova imovina? Ne zaboravi da bi i u vreme Obrenovića, ako favorizuješ jednu dinastiju na račun druge, mogao da dobiješ ili 50 po turu kao u vreme Kneza Miloša ili da budeš poslat da tucaš kamen u nekom kamenolomu kao kod svih ostalih vladara iz te dinastije.
Tako je bilo u njihovo vreme. Ljudi su bili ili ubijani ili na gorenavedeni način kažnjavani, posebno ako bi ovu vladarsku dinastiju i način njenog vladanja izlagali kritici.

--------------------------------------------------------------------------------

U prethodnim postovima navedeni su brojni rođaci dinastije Obrenovića. Nema potrebe da se ponavljamo, samo treba malo čitati.

Koji 'Kraljevski dvor'? Misliš na onaj na Dedinju koji je vlasništvo države? Naravno, taj kompleks je državna imovina i nema smisla da pripada ni Karađorđevićima niti rođacima Obrenovića.

Što se tiče negativnih pojava u periodima vladavine pojedinih vladara, da krenemo od početka.
Karađorđe je lično ubio svoga brata, i nekoliko žena (o protivnicima da i ne govorimo). Savremenici to objašnjavaju njegovom prekom naravi!
knez Aleksandar je takođe ubijao pristalice dinastije Obrenovića. Pa u njegovo vreme su potomci Jakova Obrenovića morali da promene prezime u Jakovljević!
Za vreme kralja Petra, mnoge pristalice svrgnutog kralja su izgubile službu i završili po zatvorima.
Kralj Aleksandar Karađorđević je zaveo diktaturu i tešku represiju nad onima koji su bili protivnici njegovog režima...

Da li je potrebno još nešto reći?

AR

Loengrin
09.12.2009., 14:04
Da! Koliko su svojih neistomišljenika progonili i pobili Obrenovići, počev od Kneza Miloša?! A onda i Brozovi komunisti, koliko su utamničili ili pobili onih nisu njima verovali i bili naklonjeni Kraljevini i tradiciji Srbije!

Uzgred, Karađorđevići su izgradili i Dvorski kompleks na Dedinju i Zadužbinu na Oplencu. To je autentično njihova imovina i država ostaje u obavezi da im to vrati. Baš kao i nezakonito oduzetu Kraljevsku Krunu. Delimično je to već učinila, ostaje da to uradi i do kraja.

Kao što rekoh, ćeraćemo se vala i ponavljati sve do poslednjeg. Karađorđevići već žive i rade na svom Dvoru.

alex_reg
09.12.2009., 14:54
Uzgred, Karađorđevići su izgradili i Dvorski kompleks na Dedinju i Zadužbinu na Oplencu. To je autentično njihova imovina i država ostaje u obavezi da im to vrati. Baš kao i nezakonito oduzetu Kraljevsku Krunu. Delimično je to već učinila, ostaje da to uradi i do kraja.

Dvorski kompleks nikada neće biti vraćen Karađorđevićima, jer je to državna imovina. To je kao kada bi Jakovljevićima bila vraćena zgrada Skupštine Grada Beograda.

Kao što su Karađorđevići nezakonito oduzeli Krunu Obrenovićima, tako su i komunisti oduzeli vlast Karađorđevićima. Na taj način, zadovoljena je istorijska pravda. Točak istorije se nikada neće vratiti natrag, pa se u Srbiji neće obnavljati monarhija. Republika je pravedniji oblik društvenog uređenja.

Molgran
09.12.2009., 18:13
Uzgred, Karađorđevići su izgradili i Dvorski kompleks na Dedinju i Zadužbinu na Oplencu. To je autentično njihova imovina i država ostaje u obavezi da im to vrati. Baš kao i nezakonito oduzetu Kraljevsku Krunu. Delimično je to već učinila, ostaje da to uradi i do kraja.

Dvorski kompleks nikada neće biti vraćen Karađorđevićima, jer je to državna imovina. To je kao kada bi Jakovljevićima bila vraćena zgrada Skupštine Grada Beograda.

Kao što su Karađorđevići nezakonito oduzeli Krunu Obrenovićima, tako su i komunisti oduzeli vlast Karađorđevićima. Na taj način, zadovoljena je istorijska pravda. Točak istorije se nikada neće vratiti natrag, pa se u Srbiji neće obnavljati monarhija. Republika je pravedniji oblik društvenog uređenja.

Svaka ti je ko u Njegosa!:super:

Molgran
09.12.2009., 18:15
evo da stavim i ovde...

Od sada i kralj Aleksandar Obrenovic na Youtube-u

http://www.youtube.com/watch?v=I47CdjklLoI

vujadin
10.12.2009., 06:34
Uzgred, Karađorđevići su izgradili i Dvorski kompleks na Dedinju i Zadužbinu na Oplencu. To je autentično njihova imovina i država ostaje u obavezi da im to vrati. Baš kao i nezakonito oduzetu Kraljevsku Krunu. Delimično je to već učinila, ostaje da to uradi i do kraja.

Dvorski kompleks nikada neće biti vraćen Karađorđevićima, jer je to državna imovina. To je kao kada bi Jakovljevićima bila vraćena zgrada Skupštine Grada Beograda.

Kao što su Karađorđevići nezakonito oduzeli Krunu Obrenovićima, tako su i komunisti oduzeli vlast Karađorđevićima. Na taj način, zadovoljena je istorijska pravda. Točak istorije se nikada neće vratiti natrag, pa se u Srbiji neće obnavljati monarhija. Republika je pravedniji oblik društvenog uređenja.

Појасни по чем је република праведнија од краљевине? Ако можеш, наравно.

alex_reg
10.12.2009., 09:22
Појасни по чем је република праведнија од краљевине? Ако можеш, наравно.

Pokušaću ukratko da pojasnim, kolega.

Republikanski oblik uređenja države je pravedniji od monarhijskog iz prostog razloga jer daje građanima pravo izbora njihovih predstavnika u institucije legislature i egzekutive (tj. zakonodavne i izvršne vlasti). U monarhijama se, po definiciji, vlast prenosi sa generaciju na generaciju u okviru jedne porodice. Izuzetak su, naravno, izborne monarhije, ali one danas gotovo da i ne postoje (u istoriji, takve monarhije bile su, na primer, Sveto Rimsko Nemačko Carstvo, kneževine Vlaška, Moldavija, pa čak i Srbija u određenim periodima [tako je, npr, knez Aleksandar Karađorđević bio izborni knez, a ne nasledni], itd.).

Dakle, u monarhijama vlast se nasleđuje bez obzira na lične kvalitete, sposobnosti i zasluge osobe u pitanju, samo zato što je to pravo stekao/la rođenjem. Tako istorija obiluje primerima da su na vlast dolazile mentalno-obolele ličnosti, nesposbni političari, razvratni i bahati tirani.

Naravno, i u republikama je bilo primera tiranije i poremećenih vlastodržaca, ali su oni obično dolazili na vlast uzurpacijom, ili pogrešnom procenom birača. No, ipak, su takvi slučajevi ređi u republikama no u monarhijama.

Da zaključim. Konkretno za Srbiju, republika predstavlja najpravednije rešenje. Zašto? Zato što je to neutralno rešenje (ni jedna od dveju srpskih dinastija nije odnela pobedu). Republika, kao institucija, u Srbiji, na simboličan način predstavlja antitezu onome što se dogodilo 1903. godine. Zar ne mislite da bi bilo nepravedno da se Karađorđevići vrate na presto kada se zna da su na posredan način učestvovali u zverskom ubijanju poslednjih Obrenovića?

Kao što sam i ranije spomenuo, republika u Srbiji je (nenamerno) ispravila ovu veliku istorijsku nepravdu.

A

Molgran
10.12.2009., 14:43
Ja neznam ko moze da veruje da Karadjordjevici nisu bili umesani u atentat na poslednje Obrenovice, pa cak i u ubistvo kneza Mihajla.Zalosno je to sto su Obrenovici posle gasenja dinastije ocrnjeni i nagrdjeni ,a o rusenju dvorova(pocev od starog konaka, dvora kneza Mihajla na terazijama, do Takovskog dvora itd.) da i ne govorimo.

Moračanin
12.12.2009., 20:39
Karađorđevići su porijeklom katolički Albanci, a Obrenovići Bugari. :lol: :lol::lol:

Da te malo popravim;

Đed Karađorđa Petrovića je bio Albanac Đin Maraš a otac Petar.
Iz Albanije su se naselili najprije u CG-Vasojeviće pa onda Petar je otišao u Srbiju. Tamo je rođen i Karađorđe. On se osjećao kao Srbin i to mu nemože niko osporiti.

Obrenovići takođe nijesu Crnogorci. Obrenović je dobio prezime po očuhu Obrenu Martinoviću Crnogorcu i to je sve.

Za Stefana Nemanju takođe neki kažu da je Crnogorac ali nije. On je samo rođen u Podgorici (Ribnici) kao dijete izbjeglice i kasnije je otišao u Srbiju.

Crnogorci su (ali neće da budu ili nijesu rekli)) vojvoda Mišić,Slobodan Milošević, Boris Tadić, Radovan Karadđić, Nikola Tesla itd.........

IvantheJedi
13.12.2009., 00:19
Ja neznam ko moze da veruje da Karadjordjevici nisu bili umesani u atentat na poslednje Obrenovice, pa cak i u ubistvo kneza Mihajla.Zalosno je to sto su Obrenovici posle gasenja dinastije ocrnjeni i nagrdjeni ,a o rusenju dvorova(pocev od starog konaka, dvora kneza Mihajla na terazijama, do Takovskog dvora itd.) da i ne govorimo.

To sve treba da im se vraati:rtfm:

Marc23
13.12.2009., 07:01
Da te malo popravim;

Đed Karađorđa Petrovića je bio Albanac Đin Maraš a otac Petar.
Iz Albanije su se naselili najprije u CG-Vasojeviće pa onda Petar je otišao u Srbiju. Tamo je rođen i Karađorđe. On se osjećao kao Srbin i to mu nemože niko osporiti.

Obrenovići takođe nijesu Crnogorci. Obrenović je dobio prezime po očuhu Obrenu Martinoviću Crnogorcu i to je sve.

Za Stefana Nemanju takođe neki kažu da je Crnogorac ali nije. On je samo rođen u Podgorici (Ribnici) kao dijete izbjeglice i kasnije je otišao u Srbiju.

Crnogorci su (ali neće da budu ili nijesu rekli)) vojvoda Mišić,Slobodan Milošević, Boris Tadić, Radovan Karadđić, Nikola Tesla itd.........

To je tacno,ali realno,u samoj Evropi je retka bila zemlja u kojoj je vladala domaca dinastija krajem 19tog i pocetkom 20tog veka...

Crna Gora je jedan od retkih izuzetaka ne racunajuci Nemce i njihove vladarske kuce koji su vladali skoro celom Evropom od Rusije preko Engleske pa cak i Albanije,Bugarske,Grcke,Rumunije,Madjarske itd...

...tako da je redak kriterijum predstavljala nacionalnost vladajuce kuce...

Loengrin
13.12.2009., 12:07
Sve Kraljevske dinastije u Srbiji njen su sastavni deo i istorije i države i tradicije i tu se nikakva razlikovanja u biti ne mogu ni praviti. Ili naprosto, oni koji pišući ovde, favorizuju jednu dinastiju, a omalovažavaju i vređaju drugu, nisu ni srbi, niti su rođeni, niti žive u Srbiji.

U međuvremenu, Kraljevska porodica Karađorđević, danas slavi svoju Krsnu Slavu - sveti apostol Andrej Prvozvani. Uz slavsku liturgiju i sečenje Kolača u Dvorskoj crkvi, do prijema u Belom Dvoru. Dok Slava teče, evo da malo bolje upoznamo dvorove koje Kraljevska porodica poseduje u Srbiji:

http://www.royalfamily.org/palaces/index_cir.html

Moračanin
13.12.2009., 18:06
Jednostavno, treba reći pravu istinu a to je i cilj razgovora.

Pominješ slavu Karađorđevića a vidim da ne poznaješ dovoljno stvari.

Đed Karađorđa Petrovića je bio pravoslavni Albanac Đin Maraš iz Klimenta iz Albanije.
Zato je i prva njihova slava bila Sveti Kliment pa su je kasnije za vrijeme kralja Petra promijenili.

Pa i porodica crnogorske dinastije Petrović Njegoš nije čisto crnogorska. Njihovi preci su su se doselili iz Zenice. Šta ima loše u tome ako su se ranije zvali Herakovići?

Nema ništa loše ni u tome, da su preci Nikole Tesle bili Draganići kod Nikšića. Kasnije su se odselili u Šibenik pa u Liku.


Evo malo detalja o slavi Maraša=Petrovića=Karađorđevića:

Slava, grb, insignije, odličja kuće Karađorđevića

Prva slava Karađorđevića bio je Sveti Kliment (25. novembar/8. decembar). Kao i svaka srpska kuća i Karađorđevići su slavili krsno ime. Od drugih slava ona se razlikovala samo utoliko što su Karađorđevići, kad su bili vladari, slavi pridavali nešto veći značaj zbog zvanica koje su dolazile na čast i gošćenje. Ostale su upamćene slave vožda Karađorđa, na koje je nazivao ustaničke vojvode i ruske konzule - Rodofinikina i Nedobu. Koliko se u ono vreme pilo, može se suditi po tome što su ustanici uspevali da opiju i ruske konzule! Da bi vožda odvikao od rakije, Rodofinikin je uzaludno pokušavao da ga nauči da pije čaj sa rumom.
Od svih slava Karađorđevića, ostala je zabeležena ona iz 1808. godine. Pripremajući ustavnu reformu ustaničke države, Karađorđe je pozvao u Topolu najistaknutije ustaničke prvake i Rodofinikina, koji nije došao, ali je voždu poslao ribu. Pilo se i jelo kao nikada do tada dok se pripremao nacrt ustavnog akta tokom slavskih razgovora i dogovora. Ustavni zakon bio je odličan kad se zna u kakvom stanju i raspoloženju je pripremljen.
Smrt kneginje Zorke podstakla je kneza Petra da se obrati mitropolitu Mihailu s molbom da mu dozvoli promenu slave. Od 1890. godine Karađorđevići slave Svetog Andreja Prvozvanog (30. novembar/13. decembar), svetitelja veoma uvaženog kod Rusa. Na Sv. Andreja Karađorđe je osvojio beogradsku varoš (1806), a knez Miloš je čitao Hatišerif iz 1830. posle čega je ovaj svetitelj bio državni praznik Kneževine Srbije. Od tada Karađorđevići slave Svetog Andreja, a drugi ogranak voždove porodice - Marinkovići i danas slave Svetog Klimenta. Dinastije Karađorđevića i Obrenovića nastajale su kad i novovekovna srpska država, pa je razumljivo što su porodični grbovi dinastija i državni grab bivali slični, često sa više zajedničkih heraldičkih simbola. Vladari obeju dinastija verovali su da državni grb može istovremeno da bude i grb dinastije.
Vožd Karađorđe nije imao porodični grb, niti je imao vremena da toj ideji posveti više pažnje. Poznata je njegova dvostruka zastava od brokata, na bledožutoj strani je ikona Svetog Stefana Prvovenčanog, a na plavoj srpski grb sa objašnjenjem iz Žefarovićeve Stematografije. Srpski grb i Stefan Prvovenčani simbolišu državu u nastojanju, što je trebalo da se završi voždovim krunisanjem, kako je predstavljeno na Kalendaru Georgija Mihaljevića (1808). Dinastijska simbolika mogla se očekivati tek od 1808. odnosno od 1811. godine, kad je vožd zasnovao dinastiju priznanjem naslednosti njegovoj porodici. Karađorđovi pečati nisu bogati heraldičkim simbolima, ali njegov pečat iz 1808. godine ima kacigu sa krunom, a na samom vrhu, isukanu sablju u ruci. U ovalnom štitu ispisan je monogram sa prvim slovima njegovog imena i prezimena - G. P., a okolo su raspoređeni ratni trofeji - cevi topova pušaka, đulad, zastave i ukršteni dogledi. Simbolika je više ratnička nego vladarska, što je sasvim razumljivo. I pečat u vidu prstena koji je nastao kasnije, nema značajnija heraldička obeležja: u sredini je monogram G. P., a ispod 1811.godina. Iznad su ratnički amblemi rustične izrade.
Karađorđev državni pečat ovalnog oblika smešten je između hrastove i maslinove grančice, koje su u dnu povezane vrpcom. Unutar ovala nalaze se još tri ovalna grba: na dnu grb Srbije (krst sa četiri ocila), grb Bosne (dva ukrštena ključa u vidu krsta Sv. Andreja) iznad njih trofejno oružje na koje se oslanja dvoglavi orao, a na njemu kruna. S desne i leve strane piše: NA : VS : SE : IBOS - kruna - BŽ : ML : GE : PE. Državna simbolika je jako izražena - Raška, Srbija i Bosna prožete državnom tradicijom Nemanjića.
Pojava krune na pečatima i na slici zamišljenog voždovog krunisanja u neposrednoj su vezi sa proglašavanjem vožda naslednikom vladarem, pa se u tome mogu tražiti začeci porodičnog grba i državne simbolike, koja će svoje ishodište naći u proslavi stogodišnjice Prvog ustanka i u krunisanja Kralja Petra. Knez Aleksandar nije poklanjao posebnu pažnju dvoru i nije poznato da je imao dvorsku zastavu, ali jeste Kneževski porodični grb. Nije utvrđeno vreme njegovog nastanka, ali se pouzdano zna da je u potpunosti isti kao i grb na pešadijskoj zastavi iz 1857. godine, pretposlednje godine njegove vladavine. Na crveno-plavo-beloj trobojci, nalazi se srpski grb (crveni štit sa krstom i četiri ocila, iznad kruna), sa strane dva Karađorđeva regulaša drže po jednu srpsku trobojku, iz svega je kneževska porfira sa krunom na vrhu s jedne strane, a s druge strane Sv. Đorđe ubija aždaju. I grb i Sv. Đorđe smešteni su u krugu na plavom polju sa manjim zalaženjem u crveno i belo polje. Porodični grb razlikovao se od državnog grba samo u tome što su se umesto hrastove i maslinove grančice javili Karađorđevi regulaši.
Zaštitni znak Kneževskog i Kraljevskog doma Karađorđevića bio je Sveti Đorđe kako ubija aždaju. Za razliku od Kneževskog, Kraljevski porodični grb Karađorđevića više se razlikovao od grba Kraljevine Srbije. Oblik krune je drugačiji, a vrh kraljevske porfire na kojem se nalazi gornja kruna, nešto je izduženiji. Dva Karađorđeva regulaša sada u drugačijoj odeći, drže zastave na kojima se nalaze veprova glava i lav. Ispod srpskog grba ispisana je deviza Karađorđevića: SPES MIHI PRIMA DEUS (BOG MI JE PRVA NADA). Kraljevski porodični grb u reljefu istaknut je iznad ulaznih vrata na crkvi Svetog Đorđa na Oplencu. On je stavljen i na avers Medalje za usluge Kraljevskom domu, koja su dodeljivana od 1913. do 1922. godine.
Ujedinjenje 1918. godine nalagalo je promenu porodičnog grba, budući da je bilo neohpodno da se unesu heraldički simboli Hrvata i Slovenaca. Na štitu su se našla tri grba: srpski, krst sa ocilima, hrvatski sa šahovskim poljima i ispod njih grb pokrajine Kranjske, u srebrnom polju plavi orao raširenih krila sa polumesecom na grudima. Iznad štita je kruna arhaičnog vizantijskog stila, odakle se račva sa obe strane ogrlica, koja se spaja na dnu u skupinu koju čine kruna s ukrštenim mačevima i godinama 1389-1889, a ispod svega je orden kneza Lazara.
Piše: Radoš Ljušić

Loengrin
14.12.2009., 20:03
Evo sada, kako je na Kraljevskom Dvoru Srbije, proslavljena Dvorska Slava:

KRALJEVSKA PORODICA PROSLAVILA KRSNU SLAVU

Njihova Kraljevska Visočanstva Prestolonaslednik Aleksandar II, Princeza Katarina i Princ Filip proslavili su danas Krsnu Slavu Kraljevske porodice Svetog Andreja Prvozvanog u svom domu u Beogradu, zajedno sa Nj.K.V. Princom Vladimirom i njegovom suprugom Nj.K.V. Princezom Brigitom, Nj.K.V. Princezom Lavinijom i njenim suprugom g-dinom Ostinom Pričardom, Princom Lukom i Princom Andrejom, Nj.K.V. Princom Dimitrijem i Ser Dezmondom De Silvom.

U jutarnjim časovima, nakon Svete Arhijerejske Liturgije priređen je prijem za predstavnike svih verskih zajednica u Srbiji, kao i članove Savetodavnih Tela Krune.

U popodnevnim i večernjim časovima u Belom Dvoru su priređena dva slavska prijema na kojima su Njihova Kraljevska Visočanstva ugostila predstavnike Vlade, diplomatskog kora, predsednike opština, akademike, kao i predstavnike Žandarmerije, Vojske, monarhističkih klubova, međunarodnih organizacija, domaćih i međunarodnih nevladinih organizacija, kulturnih ustanova, sportskih saveza, medija, zdravstvenih ustanova, kao i veliki broj uglednih gostiju iz kulturnog, političkog, poslovnog, akademskog i javnog života Srbije.

Prijemu su prisustvovali i dr Rajko Kuzmanović, Predsednik Republike Srpske, Nj.E. Stiven Vordsfort, ambasador Velike Britanije u Srbiji, Nj.E. Armando Varičio, ambasador Italije u Srbiji, Nj.E. Aleksandar Konuzin, Ambasador Ruske Federacije u Srbiji, Nj.E. Domestenos Stoidas, ambasador Grčke u Srbiji, Nj.E. Mercedes Felicidas, Ruiz Zapat, ambasadorka Meksika u Srbiji, Nj.E Džon Artur Morison, kanadski ambasador u Srbiji i mnogi drugi.

Kraljevska tradicija u Srbiji živi i živeće...

ZdravkoColic
17.12.2009., 22:58
Ja sam ipak za dinastiju Karadjordjevic...

Molgran
18.12.2009., 03:00
Bivsa kneginja umesala prste

Cilj zaverenika je bila dinastička smena. Kasnija istraga pokazala je da je u sve ovo „prste umešala" i kneginja Persida, žena svrgnutog knjaza Aleksandra Karađorđevića. Međutim, motiv neposrednih izvršilaca bila je i lična osveta. Naime, atentat su organizovali i sproveli braća Pavle, Đorđe i Kosta Radovanović, čiji je četvrti brat Ljubomir, zbog nekog falsifikata, robijao u topčiderskom kazamatu. Verujući da je nevin i da je za njegovu sudbu odgovoran lično knez, braća su na sebe preuzela ovu tešku i sramnu akciju. Uspeli su u naumu da ubiju knjaza, ali je sve ostalo urađeno toliko traljavo i diletantski, da su ubrzo pohapšeni i streljani.

plageton
18.12.2009., 11:44
Uloga braće Radovanovića u ubistvu knjaza:

http://www.gradub.info/index.php/Istorija/Price-iz-nase-proslosti/Ubski-kajis.html

Moračanin
18.12.2009., 12:41
Uloga braće Radovanovića u ubistvu knjaza:

http://www.gradub.info/index.php/Istorija/Price-iz-nase-proslosti/Ubski-kajis.html

Ti se vrćeš unazad 50 i više godina.
Gore je bilo riječi o ovome drugome Aleksandru Karađorđeviću-ujedinitelju, koga je ubio Pavelić, odnosno njegove ustaše u Francuskoj 1934.
Ta Aco je zajeba stvar i stvorio Jugoslaviju onaku kakva je bila.

IvantheJedi
18.12.2009., 12:47
Ma Obrenovici jednostavno pwnuju!:zimag:

porucnik3
18.12.2009., 14:21
Moje mišljenje je da su Karađorđevići bili i previše jugoslovenski nastrojeni i zato imamo ovo što imamo danas. A Obrenovići su prava srpska dinastija i na žalost njih više nema.

Moračanin
19.12.2009., 00:12
Moje mišljenje je da su Karađorđevići bili i previše jugoslovenski nastrojeni i zato imamo ovo što imamo danas. A Obrenovići su prava srpska dinastija i na žalost njih više nema.

Slažem se samo djelimično.
Od svih je bio Mihailo najpametniji i najsposobniji.
Prije njega nepismeni Miloš, koji je bio trgovac sa svinjama i koga su postavili Turci je bio rđa od čovjeka. Ubio je Karađorđa pa njegovu glavu odnio paši na poklon. J*ba mu pas mater.
Posle njega onaj Aco se obrukao, kad je poludio pa oženio dvorsku kurvu onu Mašu pa završiše obadvoje i dobiše metak.

A što se tiče Karađorđevića, osim Đorđa su bili svi ostali nikogovići.
Posle Đorđa, koji je bio stvarno profesionalni vojnik i junak, dođe onaj Aco 1 ali ništa od njega. Posle dođe Pero 1, jadan i bolestan i veliki neprijatelj Crnogoraca, iako je odrastao na Cetinju, pa nam išćera kralja Nikolu (svoga đeda po majci), ukinu nam crkvu i državu i sve pobi što se dalo ali srećom brzo lipsa.

Naslijedi ga onaj Aco 2 koji nastavi Perovu politiku pa ga ubiše ustaše u Francuskoj.
Poslije njega ponovo dođe ono dijete Pero 2, pa kad bi gusto, pobježe u London na sigurno sa državnim parama i zlatom, da nam od tamo soli pamet i da nas kuraži a Dražu posla u šumu da ratuje protiv svojih građana, čiji je bio kralj.

Spomenik su zaslužili jedino Mihailo i Đorđe a sve ostalo je za u kantu.

spiritusx
19.12.2009., 00:19
I jedni i drugi za Srbiju su uradili malo.Na svu srecu monarhija u Srbiji je davna proslost.

porucnik3
19.12.2009., 09:21
I jedni i drugi za Srbiju su uradili malo.Na svu srecu monarhija u Srbiji je davna proslost.

Sa ovim sam potpuno saglasan. Mi sad nemamo koga za monarha i da hoćemo a mislim da je to istorijski prevaziđeno uređenje.

Moračanin
19.12.2009., 22:11
Sve jedno ko je ako resursi i sistem dobro funkcioniše.
Može biti, što se mene tiče i ona baba Jorgovanka.

Iskreno smatram, da političar nemože biti sposoban čovjek. To su sve neki kompleksaši.

Loengrin
19.12.2009., 23:34
Kralj je ipak, simbol jedinstva nacije, vere i države. On ne pripada nijednoj političkoj stranci, on nije političar nego samo i jedino, predstavnik svoje zemlje i njenih građana. Kralj je simbol ugleda države i nacije u svetu. I u tome je tajna uspeha svih savremenih, modernih svetskih Ustavnih i parlamentarnih Kraljevina. Za razliku od republika, kojih danas u pravom smislu te reči, u svetu i nema. Sve one u sebi imaju nečeg Kraljevskog. u državnim obeležjima posebno.

Tako je Kraljevina bila i do danas ostala državotvorni pojam. Srbija to takođe ima u svojoj istoriji i svojim obeležjima i to je ono osnovno što ju je očuvalo i danas je čuva kao državu i naciju. Čuvaće je i sutra i uvek. Nije uzalud rečeno: ''bez Kralja ne valja''. Zato u Srbiji i danas živi, postoji i uvek će postojati njen Kraljevski Dvor i njena Kraljevska porodica u njemu, kao garanti ugleda i opstanka Srbije u savremenom civilizovanom svetu.

IvantheJedi
20.12.2009., 00:02
Ako onaj debil bude kralj...pa mislim stvarno...:dash::dash::dash::dash:

ljuba miljkovic
20.12.2009., 13:22
Sve jedno ko je ako resursi i sistem dobro funkcioniše.
Može biti, što se mene tiče i ona baba Jorgovanka.

Iskreno smatram, da političar nemože biti sposoban čovjek. To su sve neki kompleksaši.
Zašto baba?

Pa, zgodnija je riba od Grkinje iz Belog dvora!?

I od ove...

http://www.lscg.org/content/images/vesnaperovic.jpg

mm.milojevic
20.12.2009., 17:28
obrenovici

Moračanin
20.12.2009., 18:11
obrenovici
A što onda ubiše velikog junaka Karađorđa, pa njegovu glavu odnesoše paši...

ljuba miljkovic
20.12.2009., 21:57
Nestor Letopisac u beogradskom listu “Vreme” maja 1922. godine:

”Kad se tice zla, Srbi kao sluge i panduri vrlo su brzi. Glava Karadjordjeva stigla je u Beograd u jednoj zobnici vec 14. jula, a telo Vozdovo bilo je sahranjeno u Radovanjskom lugu blizu mesta gde je Karadjordje pogubljen.

Milos je bio u velikoj brizi od 7. do 14. jula, a 14. jula, kad je glava Karadjordjeva donesena u Beograd u njegov konak, on je video da je njegov najglavniji suparnik pao, i on je osetio samo radost i zadovoljstvo, koje nisu kvarili nikakvi drugi osecaji.”

Ali kako je nastupila noc izmedju 14. i 15. jula, Milos, iako bez skrupula, poceo je osecati grizu savesti i u njegovom konaku (koji se nalazio onde gde je danas zgrada mitropolije, prekoputa Saborne beogradske crkve), u jednoj sobi na belom tanjiru stojala je oprana Vozdova glava sa otvorenim krupnim staklastim ocima mrtvaca. Tanjir je stajao na tronogoj stolici, a pored njega stajalo je kandilce zapaljeno. Bleda svetlost od kandilca osvetljavala je tamno bledu razbarusenu Vozdovu glavu pred kojom je Milos stajao na kolenima, moleci se Bogu i cesto puta ponavljajuci “oprosti kume Djordje! Oprosti gospodaru!”

Milos se je smirio tek kad su se ukazali zorini zraci jutra 15. jula. Odsecene glave – Karadjordjeva i njegova momka Nauma Krnara, bile su poslate veziru. Stari Turci su poznali Vozdovu glavu i silno su se obradovali. Vezir je vratio glave Milosu i Milos je nasao jednog kasapina. I sesnaestog jula u podrumu konackoga mutvaka (kuhinja) derao je glavu Vrhovnog vozda prvog ustanka kasapin, i od straha je, radeci taj posao, drhtao.
Kad je zavrseno deranje kasapina je uhvatila groznica, on je otisao kuci; i, kako kazu savremenici, od toga je i umro. Oderanu kozu sa obadve (glave) dali su Peri curciji da ih osoli, ispuni pamukom i slamom i vrati u konak Milosu. Kad je sve to uradjeno, onda je ispunjena glava Karadjordjeva zajedno sa Naumovom poslata veziru u grad, otkuda je ona posle odaslata u Carigrad.

Medju troskovima ucinjenim 1817. od 1. januara do 30. juna, a koji su zapisani u tefterima, nalazi se zapisano: “za Kara Djordjevu glavu 35 grosa”. Nasto je to potroseno, ne zna se, ili je baksis za donesene glave, ili je trosak kasapinu, ili Peri curciji, sto je glavu ispunio.

Kad je glava ispunjena i poslata za Carigrad, Milos je pisao binaeminu beogradskom Hadzi-Ali-agi nazivajuci ga svojim velikim prijateljem: ”Vas usrdno pozdravljajuci preporucujem za nas razgovor, koga smo imali pri nasem polasku za Carigrad...
Za vernost nasu mozete predstaviti (sultanu i divanu):
1...
2. da smo svakog odmetnika u sve vreme primirja svagda uhvatili i veziru u ruke predavali...
3. Evo sad najglavnija stvar od koje (je) najveca sumnja bila, svrsili smo. Karadjordjevu glavu preko previsokom dovletu saljem, i time zasvedocavamo da se nas narod vise ni u kakvoj prilici pobuniti nece, samo ako rahatluk imao da bude...”

Glava Karadjordjeva stigla je u Carigrad.
U turskim krugovima vest o smrti Vrhovnoga Vozda izazvala je zaista veliku radost. A kad je glava bila podnesena sultanu, ovaj nije verovao da je to glava Karadjordjeva, ali kad mu je predat prevod Milosevog pisma srpskim deputima u Carigrad on je poverovao, silno se obradovao i naredio da tatarina, koje je glavu doneo, zaogrnu curakom od skupocena zibelina.

Turski velikasi cestitali su srpskim deputatima sto je pogubljen srpski Vrhovni Vozd prvog pokreta, koji je bio olicenje srpskih pobeda, koji je deset godina upravljao sudbom Srbije, koji je svojim imenom ispunjavao celu Evropu, a svojim pobedama zadivio ne samo svet nego i najveceg vojnika XIX veka, Napoleona I. Da, velikasi turski cestitali su srpskim deputatima sto je pala glava onoga Srbina koji je celo srpsko pleme zadahnuo teznjom za nacionalnim oslobodjenjima i ujedinjenjem.

I ta glava istaknuta je bila pred sarajem na bedemu sa natpisom: “glava čuvenoga harambase srpskih hajduka zvanog Karađorđe”.

Lobanja Karadjordjeva bila je ukopana u Beogradu pored Saborne crkve, pa je docnije, kada je 1819. god. telo Karadjordjevo iskopano i preneseno u Topolu tamo i pogrebena, koliko se secamo kazivanja, van crkve, a sastavljena je s telom tek docnije.
Izvor (http://forum.cafemontenegro.com/showthread.php?t=13342)

Šta je sad ovde glava, a šta lobanja?

Anchi15
20.12.2009., 22:54
Ja sam za karadjordjevice. Slavimo istu slavu. :D

Moračanin
21.12.2009., 00:05
Ljuba je ovo sve fino i istinito napisa. Čestitke!
Žao mi je što mi izbrisa ono što gore rekoh za toga nečoeka Miloša.
Jeste psovka ali je zaslužio i više od toga.

Zna sam ja to vrlo dobro, jer je moj prađed bio voždov dobrovoljac, pa kad je to onaj nečoek Miloš napravio, htio je da to isto napravi sa Miloševom glavom ali su ga ofirali i ubili.

Znali iko, zašto je Miloš zabranio srpsku slavu i zašto je zabranio da se Crnogorci doseljavaju u Srbiju?

D U K Lj A N I N
21.12.2009., 00:13
Znali iko, zašto je Miloš zabranio srpsku slavu
Možeš ovo malo pojasniti, dati neki link?

ljuba miljkovic
21.12.2009., 09:43
Ljuba je ovo sve fino i istinito napisa. Čestitke!
Žao mi je što mi izbrisa ono što gore rekoh za toga nečoeka Miloša.
Jeste psovka ali je zaslužio i više od toga.

Hvala!

Brisanje: lepo piše u razlogu – zbog psa!? :)
Zamisli da pročitaju ono što si napisao ovi iz društava za zaštitu životinja...
Najebasmo obojica, ti što navodiš psa na nekrofiliju, i to još da prekopava po grobovima (koji su, uglavnom u manastirima – još jedno svetogrdje!)...
... a ja bih bio bar suspendovan što to nisam obrisao.

Ali, hajde da se i ja izjasnim u vezi sa temom o dinastijama.

Nisam uopšte za monarhiju, pogotovo od kako se onaj zadrigli sivonja uselio u dedovinu mu, sa sve njegovom patkastom Grkinjom.

Ako nisam dobro razumeo temu, pa treba da se izjasnim u vezi sa tim ko mi u prošlosti više odgovara...

Naravno – Obrenovići, bez obzira na to čija je sve krv na Miloševim rukama. Jer, stvaranje države je bilo cilj, i to u uslovima jedne tanke autonomije.

Kada je reč o ubistvu Karadjordja, ne opravdavam sam čin ubistva... ali sam je sebe doveo pod Novakovićevu sekiru. Pobegao je ilegalno iz Besarabije, naseo na heterijske obmane, ilegalno došao u Srbiju...
... i skrivajući se u Radovanjskom lugu pozvao Miloša da mu dodje na noge kako bi se dogovorili o ratu sa Turcima!?

A, neposredno pre toga Miloš je morao da rešava probleme sa Petrom Molerom, Pavlom Cukićem i knezom Simom Markovićem.
Ova dvojica su digla bunu tražeči da se vrati Karadjordje.

Miloš je mudro radio sa Turcima, imajući u vidu odredbe Bukureškog ugovora. Rezultat Miloševe politike je Hatišerif o samoupravim, objavljen je svečano u Beogradu na dan Sv. Andrije Prvozvanog, 1830, na dan kad su Srbi 1806. zauzeli beogradsku varoš.
U isto vreme izdat je i berat, kojim je Milošu priznato nasledno kneževsko dostojanstvo.

Srbija je tim aktima postala evropska država, sa svojom dinastijom, pod turskim suverenitetom i ruskom zaštitom.

Marc23
23.12.2009., 18:10
Ne znam koliko ce uopste ovo nekog interesovati ali pronasao sam meni zanimljivu cinjenicu da je osim Karadjordjevica i dinastija Obrenovic u daljem krvnom srodstvu sa sadasnjom Engleskom kraljicom Elizabetom II kao i da potice od Vlada II Dracul-a,oca cuvenog "grofa" Drakule,vojvode od Vlahije...

Marc23
23.12.2009., 19:35
A evo i linije kralja Aleksandra Obrenovica of Nemanjica:


Veliki Zupan Stefan Nemanja (1109-1199)
I
Veliki Zupan Vukan II Nemanjic,vladao od 1202-1204 a umro posle 1207
I
Stefan Nemanjic,Kralj Duklje i Zete
I
Dimitrije Dmitar Nemanjic,izgradio crkvu Davidovica 1281god.
I
Vratislav Nemanjic
I
Vratko Nemanjic,poznatiji kao Jug Bogdan
I
Milica Nemanjic,umrla 1405god.
I
kneginja Maria Mara Lazarevic,zena kneza Vuka Brankovica
I
Despot Djuradj Brankovic od Raske (1377-1456)
I
Despot Stefan "Slepi" Brankovic (1417-1476)
I
Desopt Jovan Brankovic od Raske (1465-1502)
I
kneginja Jelena Brankovic,zadavljena 1546
I
kneginja Ruksandra Rares od Moldavije (1537-1570)
I
Ilias,vladar Moldavije
I
Vojvoda Aleksandru Ilias od Vlaske,vladar Moldavije
I
Ilias Aleksandru,vladar Vlaske od 1666-1668
I
kneginja Sultana od Vlaske,umrla 1694
I
Knez Nikolae Mavrokordato,Vojvoda Vlaske i Moldavije (1680-1730)
I
Knez Aleksandar Mavrokordato (1720-1790)
I
kneginja Helena Mavrokordato,rodjena 1742god.
I
kneginja Marioara Kalimahi (1762-1822)
I
kneginja Roksana Strudza (1785-1844)
I
Esmeralda Bals (1811-1886)
I
Maria Elena Katargiu (1831-1879)
I
Kralj Milan Obrenovic od Srbije (1854-1901)
I
Kralj Aleksandar Obrenovic od Srbije (1879-1903)

Loengrin
23.12.2009., 20:27
I tu je kraj.

Približio se Božić, najpre poruka Kraljevskog Dvora Srbije svima koji ga slave po gregorijanskom kalendaru:

BOŽIĆNA PORUKA NJ.K.V. PRESTOLONASLEDNIKA ALEKSANDRA II HRIŠĆANIMA KOJI SLAVE BOŽIĆ PO GREGORIJANSKOM KALENDARU 2009. GODINE

Povodom dana kada proslavljamo rođenje Isusa Hrista, dan velike radosti za sve Hrišćane, želim da svim građanima Srbije i ljudima širom sveta koji slave Božić po Gregorijanskom kalendaru prenesem najlepše želje u ime moje porodice i u svoje lično ime. Neka vas prate mir, ljubav i sreća.

Moja porodica pridružuje mi se sa željama da svi dočekate i proslavite srećan Božić i veoma srećnu Novu godinu.

Mir na zemlji i dobra volja među ljudima!

Hristos se rodi!

Aleksandar

Marc23
25.12.2009., 04:33
I tu je kraj.

Pa da,jeste bio kraj dinastije Obrenovic,ali poenta mog izvodjenja porekla nije bila favorizovanje vec samo zanimljiv podatak do koga sam sam dosao...kao i sto je zanimljiva cinjenica da je danasnji krunski princ Aleksandar Karadjordjevic ustvari rodjak tih istih Obrenovica koji su 1903 ubijeni!

Loengrin
25.12.2009., 14:16
Verujem. I drago mi je da je i Prestolonaslednik njihov potomak i dosledni nastavljač Kraljevske tradicije u našoj Srbiji!

Karađorđevići su tako, zakonita Kraljevska dinastija Srbije. Celu njenu tradiciju danas objedinjuju u sebi, srodivši se i sa uglednim svetskim dinastijama. Srbiji to može da bude samo prednost.

ljuba miljkovic
25.12.2009., 17:43
RAT U DOMU KARAĐORĐEVIĆA (http://www.koreni.net/broj31/karadjordjevici.htm) - Princ Vladimir Karađorđević prekida svoje ćutanje

Izvinjavam se mom narodu - 1

Ne vidim da je takvo postupanje princa Aleksandra otvoreno ili pošteno kako bi se očekivalo od jednog starešine kraljevskog doma. Sasvim sigurno ono nema nikakve veze sa bilo kakvim idealima demokratije. Čovek koji se pravi da je guru demokratije, otvoreno se služi elementima totalitarizma

Razgovarala: Mira Beham

Na opšte iznenađenje i javnosti i ostalih članova kraljevskog doma, prestolonaslednik princ Aleksandar II Karađorđević uputio je početkom avgusta Vladi Srbije Predlog zakona o dvorskom kompleksu koji predviđa neku vrstu “renacionalizacije” Belog i Starog dvora. Prema tom predlogu, ukazom iz 1947. godine konfiskovana imovina porodice Karađorđević na Dedinju bi pripala državi, a ekskluzivno pravo na korišćenje jedne od kraljevskih palata i njene pokretne imovine bi uživali samo princ Aleksandar, njegova supruga i njihova tri sina. S obzirom na to da pitanje svojinskih prava porodice Karađorđević do današnjeg dana nije rešeno ni zakonom o restituciji imovine, ni ostavinskom raspravom, članovi kraljevskog doma, zatečeni predlogom princa Aleksandra, obratili su se srpskoj javnosti protestujući protiv tog dokumenta, jer neposrednog dijaloga sa prestolonaslednikom očito da nema.
Princ Vladimir Karađorđević, najstariji sin princa Andreja, brata Kralja Petra II, u Nemačkoj, gde živi i radi, objašnjava za NIN pozadinu i predistoriju najnovije kraljevske rasprave.

Vaše visočanstvo, kako ste saznali o spornom Predlogu zakona o dvorskom kompleksu koji je podneo prestolonaslednik princ Aleksandar?

- Naši advokati su ga iskopali. Kažem iskopali, jer predlog prethodno nije nigde objavljen niti nas je neko o njemu obavestio.

Bilo je burnih reagovanja nekih članova porodice Karađorđević na inicijativu princa Aleksandra. Zašto?

- Ako princ Aleksandar zaista veruje da je on glava naše porodice, onda je trebalo odgovorno da postupa i da nas sve obavesti o tom dokumentu. Čini se, međutim, da je dokument potpisan a da bilo ko od drugih članova porodice nije znao za njegovo postojanje. Ne vidim da je takvo postupanje mnogo otvoreno ili pošteno kako bi se očekivalo od jednog starešine kraljevskog doma. Sasvim sigurno ono nema nikakve veze sa bilo kakvim idealima demokratije.

Bojim se, nažalost, da će ovaj javni spor porodice Karađorđević kod našeg naroda izazvati razočarenje i ogorčenost zbog još jednog srpskog raskola. To je greška princa Aleksandra i njegove supruge i do toga je došlo zbog njihovog ponašanja prema nekim članovima porodice i njihovog celokupnog nepoštovanja ostalih Karađorđevića.

Da li su već duže napeti odnosi među Karađorđevićima ovim sporom dostigli vrhunac netrpeljivosti?

- Jedna stvar koju sam u životu naučio jeste da čovek u svemu što čini i govori mora da pokuša da bude ljubazan i da bude diplomata. Svi znamo da to u pravom životu nije uvek moguće. Odnosi unutar porodice Karađorđević su stigli do veoma tužnog stanja. Ja sam se uvek, zajedno sa drugim članovima porodice, trudio da posredujem između onih članova koji su bili u sukobu. To je bilo veoma naivno sa moje strane, jer se na taj način prelazilo preko suštinskih problema. Kad se vratim u vreme pre jedne decenije i više, veoma jasno mogu da prepoznam da je kamen temeljac sadašnje situacije postavljen već tada.

Možete li da nam to objasnite malo podrobnije?

- Postoje događaji koji govore za sebe. Na sam dan sahrane moga oca 1990. godine, princ Aleksandar mi je prišao i upozorio me da odmah moram da se vratim u London, jer je za mene opasno da ostanem u Americi. Danas shvatam šta je on tačno hteo da mi kaže. Nije to bilo opasno za mene - nego za njega. Moj otac, princ Andrej, bio je veoma omiljen u Americi, mnogo više nego princ Aleksandar. Odjednom ga više nije bilo, ali zato sam ja bio tu, princ Vladimir, sin tog toliko popularnog čoveka. Danas sam sasvim siguran da princ Aleksandar nije hteo da ja kao sin princa Andreja uberem plodove te popularnosti, jer je to moglo da baci senku na njega čija je popularnost trebalo da raste posle smrti moga oca. Ja sam bio previše naivan da to tada razumem, pa sam se posle šest nedelja vratio u London.

Međutim, to je bio obrazac ponašanja koji nas je doveo do današnje situacije. Doživeo sam niz takvih primera, pri čemu su se princ Aleksandar i princeza Katarina uvek trudili da sklone što više članova porodice iz sjaja njihove slave. Mi smo uvek bili samo potrebni kao vojnici porodice kad je trebalo da se podrži njihova stvar i da se dokazuje porodično jedinstvo.

Ovih dana je u srpskoj javnosti često bila reč o despotskom ponašanju princa Aleksandra. Biti okarakterisan kao despot znači da vas sredina doživljava kao zapovedničku, bahatu i samovoljnu osobu. Čini se da vaše priče i ocene idu u prilog takvom mišljenju?

- Nažalost, da. Ima bezbroj dokaza za to. U leto 2001. godine, na primer, princezi Jelisaveti je odbijena molba da se nastani u dve sobe u Belom dvoru, gde je rođena. Tu je provela lepo detinjstvo. Za mene je to bilo tužno, ali ne i iznenađujuće. Uprkos svemu što je princeza Jelisaveta učinila za princa Aleksandra i njegovu suprugu kao krvni rod Karađorđevića i veoma omiljena i lepa princeza. Ali, ona je morala da ide jer je bila opasnost za popularnost i rejting gazde Belog dvora.

Tada smo mi, potomci princa Andreja i princa Tomislava, počeli da brinemo o našim pravima. Postalo mi je jasno da bismo mi na Dvoru uživali neku vrstu tolerancije jedino kad bismo princu Aleksandru obećali bezuslovnu poslušnost i okrenuli leđa nekim članovima porodice, kao, na primer, princezi Jelisaveti. Ako bismo postavljali pitanja ili prekoračili dozvoljene granice, pretilo bi nam se oduzmanjem titule, ili bi princeza Katarina, koja nema ni krvnu vezu sa porodicom, vikala na nas.

Znate, svaka glava porodice - a još više starešina kraljevskog doma - mora da bude uzor odgovornosti i pravednosti i svojoj porodici i društvu. Njegova hrišćanska obaveza i dužnost su, između ostalog, da se stara za dobrobit svih članova porodice i da obezbedi slogu među njima.

ljuba miljkovic
25.12.2009., 17:44
Izvinjavam se mom narodu - 2

Kada je jugoslovenska vlada odlučila da vrati svim članovima porodice Karađorđević državljanstvo i pasoše i kada se tadašnji ministar unutrašnjih poslova gospodin Zoran Živković, u martu 2001, spremao da u tu svrhu dođe u London, ja sam sve te činjenice slučajno otkrio na Internetu. U Londonu sam pitao gospodina Živkovića šta se desilo. Jadan čovek je bio zbunjen i uverio me da nema nikakvih problema i da samo treba da dođem u Beograd da sredimo stvari.

U maju 2001. imali smo porodični sastanak u Londonu na kojem nas je princ Aleksandar uveravao da se ništa neće desiti što se tiče porodice Karađorđević a da ne budemo svi obavešteni o svemu. Bio sam šokiran kada sam, samo kratko posle toga, opet preko Interneta saznao da su se princ Aleksandar i princeza Katarina uselili u dvorove na Dedinju. Kako biste vi okarakterisali takvo ponašanje?

To vi bolje znate nego ja.

- Još jedan primer poduhvata princa Aleksandra i princeze Katarine da isključe druge članove porodice je farsa koja je promovisana kao porodični sajt na Internetu. Taj takozvani porodični sajt je pretvoren u ikonu princa Aleksandra i njegove supruge. Uprkos svim obećanjima da se to promeni, ništa nije učinjeno u tom pogledu.

Za mene je zaista žalosno da jedan član porodice Karađorđević, koji svaku priliku koristi da sa patetikom izgovori reč “demokratija”, u zemlji u kojoj narod, kome bismo mi trebalo da služimo, traži pravi značaj demokratije, sada na sve načine pokazuje srpskom narodu koliko deo naše porodice zna da bude nedemokratski. To me veoma boli. Ne zbog današnjih Karađorđevića. Mene to boli jer se srpski narod opet laže, i bojim se da ne mogu da stojim na strani i da posmatram šta se dešava a da ne učinim ništa protiv toga, makar to značilo da kršim sve svoje principe i da prekidam svoje ćutanje.

Moram da priznam da me je sramota zbog odgovora na koje sam prinuđen postupcima princa Aleksandra kome sam do sada uvek bio lojalan. Molim za oproštaj ne samo Boga, našu slavnu Crkvu i srpski narod nego i moje pretke. Molim za oproštaj kralja Petra I koji je umro kao velikan među ljudima i oslobodilac naše dragocene zemlje. Molim za oproštaj kralja Aleksandra I koji je dao život za ideale koje je snio za našu dragu zemlju i za nas, njegovu porodicu.

Da se vratimo na Predlog zakona o dvorskom kompleksu. Kakvi su to zaista interesi koji stoje iza javnog spora članova doma Karađorđevića?

- Uprkos načinu na koji je slučaj predstavljen u javnosti, za nas, potomke princa Andreja, a verujem i za potomke princa Tomislava i kneza Pavla, to nema veze sa materijalnim vrednostima imovine, zemljišta i blaga dvorskog kompleksa na Dedinju.

Karađorđevići, kao moj pradeda Kralj Petar I, gradili su ta divna mesta kao žive spomenike onih duhovnih i kulturnih vrednosti za čije sačuvanje se srpski narod borio i krvario.

Suština današnje krajnje uznemirujuće rasprave je pitanje duhovne, kulturne i nacionalne vrednosti imovine Karađorđevića i sasvim nemoralno, ilegalno i nedemokratsko postupanje princa Aleksandra. Njegovo ponašanje je uvreda ne samo za ostatak porodice Karađorđević nego i za srpski narod kome bi porodica trebalo da služi, a ne da ga vara.

Kažete da je prestolonaslednikovo postupanje ilegalno, ali princ Aleksandar se poziva upravo na zakonitost svog čina i na postojeće pravilnike kraljevskog doma.

- Da, samo on prećutkuje neke važne detalje. Da počnemo od najstarijeg dokumenta koji mu služi kao pokriće za legitimnost onoga što radi, a to je Porodični pravilnik za članove kraljevskog doma iz 1930. godine. Reč je o dokumentu za koji se on sam složio da treba da se primene jer je zastareo i pun pravila koja ne mogu da se praktikuju i koja nisu u skladu sa današnjim vremenom. Izmena tog pravilnika je bila dogovorena na porodičnom sastanku 2001. godine, i naravno da se posle toga ništa nije desilo u tom pogledu, a sada je taj dokument odjednom na čudesan način ispravan i koristan. Žao mi je, ali to se pravim imenom zove - prevara!

Dalje, ako se princ Aleksandar, ipak, poziva na stare pravne osnove, onda bi trebalo da uvaži i sudsku odluku iz 1938. godine prema kojoj sva imovina i nasledstvo Karađorđevića treba da se podeli ravnopravno na kralja Petra II, princa Tomislava i princa Andreja i njihove potomke. Ali, princ Aleksandar je odlučio da ima pravo da sam donosi odluke o stvarima koje se pravno tiču i druga dva ogranka porodice kralja Aleksandra I. Ako uzmemo još u obzir da je reč o nacionalnim kulturnim i duhovnim vrednostima, onda ispada da jedan čovek sam odlučuje za ceo srpski narod! Meni to ne zvuči ništa bolje nego ono što su komunisti radili. Čovek koji se pravi da je guru demokratije otvoreno se služi elementima totalitarizma.

Onda, 2001. godine princ Aleksandar je zaključio ugovor sa tadašnjom vladom koji mu, iz njegovog ugla gledano, dozvoljava da koristi kompleks na Dedinju kako mu se dopada. Istina ove priče je, nažalost, da je on ušao u taj dogovor kao samoproklamovani starešina doma Karađorđevića bez ikakvih konsultacija sa drugim članovima porodice. Zanimljivo je u tom kontekstu da član 2 tog ugovora predviđa da se dvorski kompleks na Dedinju stavlja na korišćenje svim članovima porodice, a to je činjenica koju je princ Aleksandar uspešno sakrivao od nas.

Tim ugovorom, međutim, nisu regulisana svojinska prava porodice Karađorđević nego se čekaju zakon o denacionalizaciji i ostavinska rasprava. Po kojim pravnim osnovima onda princ Aleksandar žuri da stvori svršen čin i zašto ta hitnja?

Dogovor kuću gradi a nesloga razgrađuje - kaže stara poslovica. U vremenu kada je srpski narod krenuo kamenitim putem iz komunizma u demokratsku budućnost ne postavlja se pitanje šta Srbija može da učini za porodicu Karađorđević, nego šta porodica Karađorđević može da učini za Srbiju. U najmanju ruku kraljevski dom bi trebalo, u ovim i dalje nesigurnim vremenima, da bude snaga ujedinjenja, izvor vere u bolju budućnost i uzor demokratskih načela. Umesto toga svedoci smo kako se, kao često danas, stavlja lični interes ispred dobrobiti naroda i države.

Posle svega što se dešavalo zadnjih nedelja - da li vam se javio princ Aleksandar?

- Ne.

Amalia
27.12.2009., 09:02
Bas lepo! Da se malo idilicne iluzije razbiju....

Loengrin
27.12.2009., 14:23
Za ovih 64 godina ''republikanskog'' uređenja, kod građana su razbijene sve moguće iluzije i ubijeni su od Brozovog i Miloševićevog režima praktično u sam pojam života. Njihovi današnji sledbenici samo nastavljaju to isto.

Žalostan je narod koji tu veliku zabludu ne uviđa i ne raščišćuje sa njom. Zato mu se danas događaju i novi grip i 64 godina već duge - stare svinjarije.

Nebac69
27.12.2009., 18:01
Zeleni Lave odabrao si dve gromade iza kojih nastade pustos. Iza Dusana 5 vekova ropstva pod Turcima, iza Petra Kraljevina SHS iz koje jos nikako da izadjemo.

OK je da ti se svidja puno hektara, mi Srbi smo seljacki narod ali nemoj dodavati prosperitetnu - na sve jade sto pregurasmo iza ova dva, kako kazes velikana.

Moj glas
Obrenovici,
Nemanjici,
Karadjordjevici.

Potpis!!!!

Nebac69
27.12.2009., 18:09
Karadjordjevici!!!!!

Amalia
27.12.2009., 22:38
Obrenovici!

Loengrin
28.12.2009., 13:56
Ma ljudi, ako volite Srbiju, ako ste u njoj rođeni i za nju živite, glas treba da vam bude kao moj:

i Obrenovići i Karađorđevići. I jedni i drugi su Srbija!

dela973
28.12.2009., 15:11
Moharhija definitivno ali koga za kralja? Obrenovica nema, a koga od Karadjordjevica. Prestolonaslednik je bruka koja hoda, sinovi su mu jos gori. Tomislav je bio pogodan, ali su mu sinovi nikakvi. Najbolje resenje je knez Aleksandar, Pavlov sin. Jedino u njemu ima Karadjordjevog gena. Ucestvovao je u II sv. ratu, oficir je i pilot, rodjen je ovde, srpski nije zaboravio. Ovo ostalo je sve odrodjeno.

Милунка Савић
28.12.2009., 18:41
Ma ljudi, ako volite Srbiju, ako ste u njoj rođeni i za nju živite, glas treba da vam bude kao moj:

i Obrenovići i Karađorđevići. I jedni i drugi su Srbija!
Тачно.

Loengrin
28.12.2009., 20:42
Moharhija definitivno ali koga za kralja? Obrenovica nema, a koga od Karadjordjevica. Prestolonaslednik je bruka koja hoda, sinovi su mu jos gori. Tomislav je bio pogodan, ali su mu sinovi nikakvi. Najbolje resenje je knez Aleksandar, Pavlov sin. Jedino u njemu ima Karadjordjevog gena. Ucestvovao je u II sv. ratu, oficir je i pilot, rodjen je ovde, srpski nije zaboravio. Ovo ostalo je sve odrodjeno.

Koliko godina ima Knez Aleksandar Pavla Karađorđević i da li Kodeks Kraljevskog doma Karađorđevića dopušta takvo nešto? Čime je on pomogao Srbiji pa je toliko zaslužan za razliku od ''bruke'' Prestolonaslednika koji je sa svojom suprugom, Princezom Katarinom, svojim sinovima i fondacijama koje pod njihovim okriljem rade, opremio brojne škole i bolnice po Srbiji, donirajući im veliku pomoć i donacije? I koji je ipak, završio ugledne britanske i američke finansijske i vojne škole, ostvario saradnju sa najuglednijim svetskim Kraljevskim dinastijama, biznismenima i uticajnim političkim krugovima, dovodeći ih i podstičući da investiraju u Srbiju, što sve za Srbiju može da bude samo prednost. I koji je ipak, po svim Kraljevskim običajima i kodeksima - zakoniti naslednik srpske Krune.

Niko vala ne može one koji su u Srbiji rođeni i koji drže do njene državotvorne tradicije i vere, i koji znaju na čemu je srpska država stvorena i na čemu se zasniva, da zamajava nekim ''dolgorukovima'' i ''kratkonogovima''. U Kraljevskoj Srbiji, tačno se zna šta je čije i gde je i ko je ko.

ljuba miljkovic
29.12.2009., 09:02
Radoš Ljušić:

Nesumnjivo je da Aleksandru pripada titula prestolonaslednika i ako bi se Srbi vratili monarhiji, njemu pripada presto i titula kralja - tvrdi on. - Petar Drugi nije izvršio puč, već vojska i ona ga je proglasila punoletnim, pa stoga i nije mogao da prekrši volju svog oca. Činjenica je da kao vladar nije umeo da se snađe u teškim vremenima Drugog svetskog rata. Njegova, i ne samo njegova, greška jeste prenošenje vlasti na Broza i njegovu vladu, čime je, praktično, abdicirao. Takva greška obično se nikada ne ispravlja. Abdicirati u korist sina ili nekog člana porodice to još i ima nekog rezona, ali odreći se vlasti u korist komunističke republike to praktično znači ne samo odreći se prestola već i monarhizma. Kralj je imao pravo da abdicira, ali nije imao pravo da se odrekne monarhije. Nezavisno od toga, Karađorđevići bi izgubili vlast, ali nisu morali da se nje dobrovoljno odreknu. O budućnosti monarhizma u Srbiji trebalo bi da odluče svi njeni građani a samim tim i o budućnosti prestolonaslednika Aleksandra. To što je on bio oženjen katolikinjom, kao i knez Mihailo, naš narod nikad nije odobravao. Kad je reč o prestolonasledniku Aleksandru, čini mi se da se ponavlja još jedno već uvreženo mišljenje o gotovo svim vladarima ove dinastije - da imaju loše savetodavce.

Više na adresi (http://www.politika.rs/ilustro/2230/1.htm)...

Nebac69
29.12.2009., 11:44
Ovde ocigledno KRIPTOKOMUNISTI, zele da omalovaze Princa Aleksandra svim sredstvima kojima se sluze, a njihovi koreni vuku iz razlicitih ekstremno levicarskih frakcija od orginalnog Saveza komunista, koji su danas pretvoreni u neotitoiste: LVS, LDS, DS…pa sve do neostaljinista: SRS, SNS, SPS, NS….. i naravno odredjene etnicke manjine, koji povratak monarhije vide kao totalno unistavnje titoizacije Srbije zadnjih sest decenija. Ti okoreli kriptokomunisti koji patoloski mrze srpsko monarhisticko uredjenje ( koji zapravo vuku korene iz Brozovog velikohrvaskog hegemonistickog anti-srpskog obrazovnog sistema kroz koji su oni sami prosli ) pljuvajuci po danasnjem Princu Aleksandru gde god da stignu. Danas, obicno se kriju iza dinastije Obrenovic, pre svega sto dobro znaju da Obrenovici nemaju svoje naslednike i da sa Obrenovicima nikad ne bi mogli da povrate Ustavnu parlamentarnu monarhiju u Srbiji. To su uglavnom elementi koji otvoreno kriju svoje republikansko-boljsevisticko nasledje. Tipican primer toga moze se videti pocetkom devedesetih kod ubacenog udbaskog agenta na srbijanskoj politickoj sceni iz Bosne i Hercegovine Vjekoslava Seselja. Taj nekadasnji Brozov udbas je stalno minirao kampanju tadasnjeg SPO da Srbija sto pre treba vratiti Ustavnu parlamentarnu monarhiju i zbaci komunistickog bandita Slobu i njegovu marksistkinju Mirjanu Markovic. U odrzavanju na vlasti Milosevicevih komunista sastavi deo su zapravo bili ti takozvani crveni DB ‘’cetnici’’ Seselja i njegov SRS. To je odma uocio i sam Momcilo Djujic kad je i on ustanovio da je taj agent udbe zapravo samo sastavni deo tih Milosevicevih komunista u odrzavanju njih na vlasti.

Taj DB igrac Seselj,ako se secate pocetkom ’90, je govorio da je u Spaniji navodno nasao potomke dinastije ''Obrenovic'', i da ce on licno dovesti njih na presto, sto je na kraju ispalo da su to potomci Ante Pavelica u toj Spaniji a ne Obrenovica. Taj udbas je devedesetih koristice nepostojecu dinastiju Obrenovic sve zivo radio da omalovazi Princa Aleksandra i svim sredstvima blokira devedesetih povratak njega u zemlju. Vrlo slicne metode koristi i dan –danas ta UDB-a / BIA u sirenju neistina o danasnjoj familiji Karadjordjevic, koji su za samo 8 godina u zemlji uneli oko 60 miliona evra humanitarne pomoci nasem narodu i da danas nema neke srpske bolnice a da nema barem jedan medicinski aparat koji je stigao iz fondacije Princeze Katarine. Dok KRIPTOKOMUNISTI i dalje igraju njihovu vrlo prefidnu igru nastavljajuci ideologiju Hrvata Tita i Slovenca Kardelja KPJ-a i Staljinove Kominterne, protiv nase srpske monarhije, koji su tada usmerili protiv maloletnog deteta sa 17 godina Kralja Petra ( navodno kako je uzeo tone zlata a umro u najvecoj bedi u SAD ) ,koliko je on tada imao godina kad je rat poceo '41, ovi Brozovi naselednici su vrlo prepoznatljivi, samo sto su im se metode malo promenile, jer ne mogu vise da se kriju iza srp i cekica i crvene petokrake.

ljuba miljkovic
29.12.2009., 12:12
Ovo je tipičan nastup "monarhiste" kada mu ponestanu argumenti da bi se suprotstavio činjenicama, a ipak hoće nešto da pribeleži.

Skretanje sa teme na stalno aktuelne krivce za sve (OZNA, UDBA, DB, BIA) za takve "monarhiste" je tipična karakteristika. Tu se, naravno, dozira i odredjena količina mistike.

A činjenice su jasne... neće, valjda i Tomislavu Karadjordjeviću da se prišije udbaška etiketa...

Prvih godina rata o Petru i nama se govorilo sa veliki simpatijama i ponosom. Pozivali su nas na prijeme i za mog brata je to bilo prvo iskustvo. I mi smo se drugacije osecali. Ranijih godina, na prijemima, Andrej i ja smo se osecali gotovo neprijatno. Iz pogleda nasih vrsnjaka i starijih kao da sam citao: "To su tamo neki Balkanci, neka hajducija.ö Sada smo, medjutim, uzivali opstu naklonost.
(...)
U to vreme samo sam cuo da tamo u Jugoslaviji postoji i neki Tito. Pitali smo se zasto se stvara neki izdvojeni pokret u borbi protiv Nemaca. O Titu nismo znali ni ko je, ni sta je, ni odakle je. Culi smo da je Austrijanac. Kasnije je stampa pisala da je bio u spanskom gradjanskom ratu. I sve do pred kraj rata se nije znalo ko je on. Stampa je tada o generalu Drazi Mihailovicu pisala fantasticno. Njegovoj popularnosti je doprineo i film "Cetnik", prikazivan tokom 1942. godine u svim bioskopskim salama. Film je sniman u Velsu, jer u njemu ima predela koji podsecaju na nase planine, u koje se Mihailovic sklonio... Film je bio vrlo rado gledan i popularisao je srpski duh kod Engleza, kao i svih koji su bili tamo u Engleskoj.

Svake godine okupljali su se u Albert holu predstavnici svih naroda koji su se borili protiv Nemaca, cime se pokazivalo nase jedinstvo u zajednickoj borbi.

Mi smo bili predstavljeni ovim filmom. Svi prisutni su nam cestitali na tome kako se cetnici bore, a moj brat Petar je smatran herojem zbog toga. Medju prisutnima je bio i ruski ambasador Majski, koji je s ponosom rekao: "Eto vidite kakvi smo mi, pravoslavci!"
(...)
To je bilo 12. septembra 1944. godine, kada je moj brat Petar uputio poruku preko radija kojom je trazio da se general Mihailovic sa vojskom stavi pod Titovu komandu. U prvom trenutku sam pomislio da je Petar sve izdao, ali sam sumnjao da moj brat moze biti izdajnik. Nisam to uopste mogao da razumem.
(...)
Nedugo posle toga, Petrovi dalji koraci su bili ravni srljanju u propast, kako u porodicnom zivotu, gde je potpuno postao plen svoje taste Aspazije, tako i u politickom zivotu, sto je kulminiralo njegovim prenosenjem kraljevske vlasti na namesnike pocetkom 1945. godine. Time je njegova sudbina kao monarha bila zapecacena.

Memoari kraljevica Tomislava Karadjordjevica, GUBITAK KRALJEVSTVA, NIN, 5. avgust 1999. (http://nin.co.rs/arhiva/2536/10.html)

Nebac69
29.12.2009., 12:40
Ovo je tipičan nastup "monarhiste" kada mu ponestanu A činjenice su jasne... neće, valjda i Tomislavu Karadjordjeviću da se prišije udbaška etiketa...

, NIN, 5. avgust 1999. (http://nin.co.rs/arhiva/2536/10.html)

Ja sam licno upoznao Tomislava Karadjordjevia i pitao sam sto je dozvolio da ga ti Milosevicevi KOMUNISTICKI banditi koriste za njihovu boljsevo-komunistricku kapmanju devedesetih, nasta je on odgovrio: da bi i sa djavolom sklopio pakt privremeno ( a djavo je zadnji predsednik saveza komunista Slobodan Milosevic ) samo da vidim zemlju, jer Milosevicevi komunisti nisu dozvoli njegovom sinovcu da stupi na tlo Srbije osim jedan put pocetkom '90, jer je kritikovao zadnju komunisticku Bastilju u Evropi posle pada berlinskog zida, sto nismo u stanju da uvedemo istinsku parlamentranu demokratiju u zemlji, a ne neku komunisticku prefriganu parlamentarnu komi budalastinu, gde Milosevicev savez komunista promenio ime u SPS, i komunisti zadrzali sav monopol na RTS, i udbaskim sluzbama i zahvaljujuci tom monopolu na medijama i falsifikovanjem izbora, sebi produzili vek trajanja jos deset narednih godina. To nije Tomislav hteo JAVNO da kritikuje, iako se sa tim nikako nije slagao i njegovim rezimom, a to se dosta Milosevicevim komunistickim banditima svidelo, gde su videli njihov potencijal za eksplataciju i politicke poene, da neko od Karadjordjevica podrzava zadnjeg predsednika saveza komunista, iako to Tomislav nije uopste tako hteo da ispadne.

Tako da su ti Slobini i Mirini NEOKOMINSUTI koristili i slobodno se moze reci ZLOUPOTREBLJAVALI plemenitost i neverovtanu dobrotu a i politicku naivnost Princa Tomislava radi udbasko-komunistrickih politickih poena SPS i JUL mafije. Koliko se secam da je on tada govorio da je humanitrana pomoc koju on donosi potrebna svima u Srbiji a ne samo Srbima, sto samo dokazuje koliko je samo bio plemenit, a pre svega naivan za te nacional-komuniste iz devedesetih SPS-SRS-JUL.

Nebac69
29.12.2009., 13:06
Ovo je tipičan nastup "monarhiste" kada mu ponestanu To je bilo 12. septembra 1944. godine, kada je moj brat Petar uputio poruku preko radija kojom je trazio da se general Mihailovic sa vojskom stavi pod Titovu komandu. U prvom trenutku sam pomislio da je Petar sve izdao, ali sam sumnjao da moj brat moze biti izdajnik. Nisam to uopste mogao da razumem.
(...)
[B], NIN, 5. avgust 1999. (http://nin.co.rs/arhiva/2536/10.html)

A da li je tebi poznata cinjenica da srpski emigranti u Britaniji tvrde, i to oni koji su bili u uskom krugu Kralja Petra, da taj navodi govor ’44 sam Kralj Petar nikad nije taj govor on zvanicno i uradio niti ucestvovao u tom govoru '44, vec da je to bio cist falifikat britanskih komunista ( isto tako kao i njegov navodni govor u ranim casovima 27 marta ’41 preko radio Beograda ) i da je taj govor falsifikat od Staljinovog NKVD spijuna, koji ja tada radio za BBC. Taj britanski komunista se zvao Guy Burgess, koji je 1944 kao glavni direktor BBC-a za Evropu i propagandu to napravio. Posle rata taj isti Guy Burgess kad je otkriven da je radio za KGB pobegao je za Moskvu i ceo svoj zivot proveo u SSSR-u.
http://en.wikipedia.org/wiki/Guy_Burgess
Kralj je bio previse mlad tokom II svetskog rata da bi mogao ozbiljnije da shvati sta se sve desavalo oko njega, sto su velikohravtski hegemoni, NKVD, Kominterna na celu sa Titom i Staljiniom to vesto iskoristili, naravno uz veliku pomoc britanskih komunista.

alex_reg
29.12.2009., 14:53
Ovde ocigledno KRIPTOKOMUNISTI, zele da omalovaze Princa Aleksandra svim sredstvima kojima se sluze, a njihovi koreni vuku iz razlicitih ekstremno levicarskih frakcija od orginalnog Saveza komunista, koji su danas pretvoreni u neotitoiste: LVS, LDS, DS…pa sve do neostaljinista: SRS, SNS, SPS, NS….. i naravno odredjene etnicke manjine, koji povratak monarhije vide kao totalno unistavnje titoizacije Srbije zadnjih sest decenija.

Ovde vidimo tipičan primer pseudologičkog 'lažnog izbora' na delu. Ta logika se manifestuje u sledećoj tvrdnji: 'svako ko je protiv monarhijskog uređenja države, automatski je komunista'.
Ovo ja zovem uvrnutom logikom, ili logikom 'perece'. Zašto osoba ne bi mogla biti republikanac (po političkom opredeljenju), a ne biti komunista u isto vreme?
Moj primer je prilično ilustrativan. Naime, ja sam republikanac u odsustvu meni prihvatljive dinastije koja bi mogla da dođe na presto. Smatram da su Karađorđevići izgubili legitimitet (ali i legalitet) da se vrate na vlast. Pošto Obrenovića više nema, verujem da je republikansko uređenje jedino pravedno (o ovome sam već pisao, vidi pređašnje postove).

U isto vreme sam i veliki antikomunista iz više razloga (npr, mojoj porodici je oduzeta znatna imovina nakon dolaska komunista na vlast).

Dakle, dilema 'monarhista ili komunista' je lažna. Pravo pitanje koje moramo da postavimo jeste: 'monarhija ili republika'?

Marc23
29.12.2009., 15:22
Radoš Ljušić:

Nesumnjivo je da Aleksandru pripada titula prestolonaslednika i ako bi se Srbi vratili monarhiji, njemu pripada presto i titula kralja - tvrdi on. - Petar Drugi nije izvršio puč, već vojska i ona ga je proglasila punoletnim, pa stoga i nije mogao da prekrši volju svog oca. Činjenica je da kao vladar nije umeo da se snađe u teškim vremenima Drugog svetskog rata. Njegova, i ne samo njegova, greška jeste prenošenje vlasti na Broza i njegovu vladu, čime je, praktično, abdicirao. Takva greška obično se nikada ne ispravlja. Abdicirati u korist sina ili nekog člana porodice to još i ima nekog rezona, ali odreći se vlasti u korist komunističke republike to praktično znači ne samo odreći se prestola već i monarhizma. Kralj je imao pravo da abdicira, ali nije imao pravo da se odrekne monarhije. Nezavisno od toga, Karađorđevići bi izgubili vlast, ali nisu morali da se nje dobrovoljno odreknu. O budućnosti monarhizma u Srbiji trebalo bi da odluče svi njeni građani a samim tim i o budućnosti prestolonaslednika Aleksandra. To što je on bio oženjen katolikinjom, kao i knez Mihailo, naš narod nikad nije odobravao. Kad je reč o prestolonasledniku Aleksandru, čini mi se da se ponavlja još jedno već uvreženo mišljenje o gotovo svim vladarima ove dinastije - da imaju loše savetodavce.

Više na adresi (http://www.politika.rs/ilustro/2230/1.htm)...

Nas narod i ne zna ko je Aleksandru uopste i bila prva zena(ja i retki u Srbiji znaju) a kamoli da je bila katolkinja...s' toga rec "narod" i "odobravanje" nemaju neku svrhu...uostalom,za krunu je bitno da su deca,tj. naslednici pravoslavni...sto u ovom slucaju sigurno jesu!

P.S.Uostalom,po meni je bolje da je i katolkinja,ali pre svega rodjena princeza koja zna kako da se ponasa,za razliku od ove smesne Katarine koja je potpuno drugacija kad se kamere iskljuce...

Bastiani
29.12.2009., 15:40
Moj primer je prilično ilustrativan. Naime, ja sam republikanac u odsustvu meni prihvatljive dinastije koja bi mogla da dođe na presto. Smatram da su Karađorđevići izgubili legitimitet (ali i legalitet) da se vrate na vlast. Pošto Obrenovića više nema, verujem da je republikansko uređenje jedino pravedno (o ovome sam već pisao, vidi pređašnje postove).

U isto vreme sam i veliki antikomunista iz više razloga (npr, mojoj porodici je oduzeta znatna imovina nakon dolaska komunista na vlast).

Dakle, dilema 'monarhista ili komunista' je lažna. Pravo pitanje koje moramo da postavimo jeste: 'monarhija ili republika'?

Republikanac si ili si monarhista, zavisno kakav oblik vladavine preferiraš. Ako preferiraš republiku, OK, ali ne zato što nema prihvatljive dinastije, nego prosto jer si za republiku. Inače, da ima prihvatljive dinastije, možda bi bio i za monarhiju, ne?

To je čest problem sa našim novokomponovanim monarhistima (da ne bude zabune, ne odnosi se na tebe). Izjave tipa "ja sam za kralja, ali ovaj Aca Gica je sramota" su contadictio in adiecto. Ako si za monarhiju, onda znači da si privržen i predviđenom redosledu nasleđivanja prestola. To je suština monarhija, i njena možda najbolja strana - izvesnost koja može da garantuje i političku stabilnost. Barem je tako u stabilnim monarhijama.
---------------------
Када је отоманска најезда збрисала балканске феудалне државе, на њиховим згариштима су остале да ропски вегетирају аморфне етничке масе без одређене националне мисли. Изузетак смо чинили само ми – Срби. Не само да је агонија наше суверене државе потрајала дуже од осталих, но је од првог дана наше потпуне државне пропасти било јасно, и Турцима и нама, да је српска држава освојена, али да Срби нису покорени.
Први дан турске пуне власти у Србији (под овим појмом подразумевамо све српске земље), значио је уједно и први дан српског устанка против турског освајача. Та српска „резистанса“, како би се данас рекло, трајала је тачно толико, колико и сама турска власт у Србији. То јест све дотле док јој није успело да се ослободи турске власти и да обнови слободну српску државу.
Уобичајено је било да се овај наш српски историјски феномен приписује у заслугу тзв. „Видовданске етике“. Она је оличена Лазаревим опредељењем за „царство небеско“, из кога је народни епос исковао познату програмску крилатицу:
â€žИ ако смо царство изгубили
Душе своје губити немојмо!“

И гесло:
„За крст часни и слободу златну!“
Ми не прихватамо овакво схватање и објашњење, из ових разлога: по нама тзв. „Видовданска етика“ није нешто самостално самосвојно, но је само прво историјско посведочење Светосавља као српске народне и националне мисли. Сава Немањић је за неколико векова претеча каснијег европског национализма. Он је творац нашег потоњег тројства: српски народ са српском црквом у српској држави. Он је разумео истину да ће се државе одржати убудуће само тамо где буде било свесног народа, и да ће се државни суверенитет убудуће поклапати са националном свешћу народа, а не са аморфном феудалном планиметријом властеле и владара.
Лазарево опредељење за „царство небеско“ зато није никакав самоубилачки, нити чисто религиозни акт, но реално процењивање, не само тренутно ситуације, но и далеке будућности. Ваљало је изабрати начин неизбежне државне смрти: или херојску погибију на бојном пољу, или поступно распадајуће трулежнеодумирање, кроз уговор о вазалству. Лазар је изабрао смрт кроз јуначки, иако очајнички, подвиг. Он је предосећао да ће та трагедија српске државе и српске националне слободе на Косову, за вечита времена погодити психу и машту српског народа. Да ће српски народ разумети да је државу, и са њом и слободу, изгубио на сабљи, то јест, у борби, и да их само сабљом, то јест борбом, може повратити. Да вазалство може само да продужи агонију, али не и да избегне смрт, и да та агонија, све срамнија што дуже траје, може само да шкоди здрављу српске народне и националне мисли.
Потоњи догађаји су му дали потпуно за право. Клеветништво његових наследника, давање српских принцеза у султанов харе, само су загађивали бистри студенац народне вере у себе и у своју будућност. Потомци ће, по Његошевом рецепту, дати сваком своје. Лазара ће посветити и капље крви из његове посечене главе биће им кроз столеће борбе живодајна национална транфузија. Осталих ће се стидети, препуштајући их потпуно забораву.

2. Осветити Косово

Захваљујући Лазаревом опредељењу за овакво „царство небеско“, српско устаништво је, од првог дана, знало шта хоће и зашта се бори. Како би се то данас рекло, изградило је одмах и идеологију и програм своје борбе. И то свега у две речи: „Осветити Косово!“ То, међутим, није значило освету у буквалном смислу. „Осветити Косово“ значило је ослободити се ропства, протерати Турке, обновити српско царство, то јест суверену српску државу. За разлику од неких својих суседа, Срби су имали снажни државну традицију. Успомена на српску државност није била никаква шимера о некаквом „хисторијском државном праву“, но се конкретно оличавала очевидним материјалним споменицима. Многобројни манастири (Савино непосредно и посредно дело), са својим фрескама, књигама, повељама, рукописима и записима, сведочили су, више и живоданије од разорних царских и властеоских кула и дворова, постојање једне изграђење стварне државне и културне националне баштине. Србин, у ропству под Турцима, није морао да измишља своје претке и да присваја туђе владаре за своје. Он је са манастирских фресака могао да чита и да визуелно доживљава своју историју. Он је знао да своју државу и своју слободу није изгубио у преварним „нагодбама“, то јест у трговачким махинацијама своје властеле, но на бојном пољу, а не кроз државоправна парничења.
И док су остали Балканци трпели ропство у некој врсти летаргичне затрављености и неотпорне помирености са судбином, Србин се петовековној турској окупацији супростављао својом петстолећном устаничком борбом.

3. Три вида српског устаништва

ТРИ вида су тог српског устаништва. Прво, калуђер, који је чувао царске лавре и најмања црквиштва и бдио да се не угаси пламичак угрожене вере, каја није била само израз религиозног убеђења, но још више саставни део свести о припадништву српском народу. Друго, гуслар, то јест Србин који је у себи осетио божје давање да кроз певану реч очува и преда потомству спомен старе српске државне и народне славе и величине, како би се знало и умело свесно борити за њихову обнову и за своје сопствено ослобођење од ропства. Треће, хајдук, ускок, или устаник, то јест Србин који је, оспособљен учењем калуђера и предањем гуслара, јатаганом или пушком убојитом, примењивао у дело аманет о освети Косова и наук да се само кроз доследну крваву борбу може доћи до народне слободе и до обнове изгубљеног царства.
Та српска национално-бунтовна Света Тројица – калуђер, гуслар и хајдук – су творци свеукупне српске народне енциклопедије, која се отелотворила кроз српски национални епос. Вековима је десетерац народне песме био можда још ефикасније оружје од мача или ватрене шешеане, јер је калио и челичио српску душу вером у Србију и српску будућност. У рукама такве душе, jасно је било потом да свака пушка буде убојита.

4. Народ – колективни носилац српске идеје

НЕУПОРЕДИВА знаменитост у овом нашем српском подвигу је околност да га је на својим плећима носио народ, кроз столећа и изнео на светлост слободе – човек из народа. Како је Пашић магистрално формулисао „гуњ и опанак“.
После изгубљене битке на Косову, деспотске кћери су даване у султанов харем, вазализирана властела је одводила чете у турску ордију да с њом туче и поробљава хришћанску браћу. А кад је нестало и те сенке српске државе, властела је отишла под сечу победника или се потурчила да спасе живот и имање.
На мегдану је тако остао само слуга Голубан, односно његови потомци. Једини верни Савиној народној цркви и успомени на изгубљено царство. Једини решени да врате себи слободу, а са њом и своју суверену државу.
Током свих пет векова непрекидне жилаве борбе за слободу, српска крв је повремено отицала и у туђе жиле. Прво, кроз принудни „данак у крви“, то јест јаничарења даровите српске деце, а потом добровољним напуштањем мукотрпне родне груде и тражењем уточишћа и лакшег животног опстанка у туђој земљи. То и такво печалбарстводало је неколико Срба за генерале руске и аустријске војске, од којих су неки ускочили и у најбиже царске љубимце. Српски народ од тих својих тако одрђених синова није, по правилу, имао никакву вајду.
Српско име, српску реч, српску свест одржали су они који су се грчевито држали родног тла, на њему паћенички живели, на њему се јуначки борили и на њему мученички умирали. То јест – „гуњ и опанак“.

5. Српски деветнаести век

Само се руски деветнаести век може мерити са нашим српским.
Из петовековне помрчине ропства пред јавносттадашње Европе одједном избија метеорски засењујући обновљена српска држава. Српски „гуњ и опанак“, сам и само сопственом снагом, раскива ропске ланце. Сам изграђује своју државу. Хришћанска Европа му је у томе више сметала но помагала. Зато је своју националну политику одређивао сам, љубоморно је чувајући од мешања великих сила. Поучен издајом Русије у 1913, Милош Обреновић неће узмакнути ни пред кумоубиством да би сачувао тек укресани жижак српског државног кандила од било које и било какве међународне ватрометине. Само захваљујући тој мудрој опрезности, тој прожетости аксиомом „у се и у своје кљусе“, обновљена Србија је могла свој деветнаести век да проведе кроз све међународне и унутрашње Сциле и Харибде.
Заслуга припада „гуњу и опанку“ који, ослободивши се туђег ропства, није дао да га потом ропски зауларе сопствени владари и прваци који су изникли из његове средине и из њихове заједничке борбе. Двема бунама против националног душманина – странца, за народну слободу, у истом деветнаестом веку Србин је додао и унутрашњу бунуза своја грађанска права и за своју политичку слободу.
У том српском блистателном деветнаестом веку, објективни посматрач не зна коме и чему пре да се диви. Да ли полуписменом вожду Карађорђу, чији је „војинствени генијâ€œ признао и прославио главом Наполеон. Или потпуно неписменом првом кнезу српском Милошу Обреновићу, који по владарској мудрости не уступа узоримасветског државништва. Или даровитом дипломати, Србину-Маћедонцу Петру Ичку, чији ће мир 1806. остати ремек-дело дипломатске способности и вештине. Или језичном реформатору, оцу српског народног књижевног језика и најсавршеније азбуке на свету – Вуку Стефановићу Караџићу, који је, уз то, својим Зборником српских народних песама одједном, муњевито и громовито, увео српску књижевност у ризницу светске литературе, и то у прве редове. Или још недовољно оцењеном песничко-философском горостасу владики Петру Петровићу Његошу, који је својом сопственом генијалношћу порекао своју мисао да само у „великим народима генију се гњездо вије.“
У цигло неколико десетина година, српски народ је на свим пољима државне, културно-националне делатности, прескачући векове заосталости, успео да остане са свим европским културним народима.
Било да се ради о науци, или књижевности, о музици или уметности, наш српски XIX век пружа истинска сведочанства о том свом подвижничком и успелом напору да се ужљеби у светску културу и цивилизовану заједницу.

6. Српски национални и државни програм

У ТОМ истом XIX веку, српски народ је и дефинисао уобличио своју националну мисао и определио свој народни и државни програм. Обновљена српска држава је обухватала једва трећину српских земаља и приближан део Српства. Остали делови српског народа и српских земаља се живели под влашћу два туђа царства – турског и аустријског. Са тим стањем, ни слободни ни поробљени део српског народа нису могли да се помире. Будућност се сагледала само у ослобођењу неслободне браће и у њиховом уједињењу са већ слободним Србима. Већ седамдесетих година XIX века Пашић ће свеопште осећање и ту заједничку тежњу васцелог Српства да јасно и гласно изрази и да јој да оквир беспоговорног политичког програма. Он се неће устезати да, противно аустрофилској политици династије Обреновића и полицијском ненародном режиму, означи одважно Аустрију као главног душманина општег српског народног ослобођења и уједињења. Али ће ослободилачку улогу Србије условити претходном демократизацијом њеног унутрашњег живота и режима. Да би могла да ослобађа своју поробљену браћу, сама Србија у својим границама мора да буде потпуно слободна. Само својим демократским политичким слободама Србија може да привлачи своју неслободну браћу, да у њима буди и снажи жењу за присаједињавањем. То јест, у српској држави Србин мора да паралелно и националн и политички слободан. Грађанин слободне Србијемора да буде носилац суверених права, то јест да буде субјекат, а не објекат у држави.
После дуже борбе са аутократским експериментима, Србија је ушла у XX век баш тако опремљена како ју је замишљао и желео Пашић. Државом је управљао народ путем потпуно демократског система. Србин је представљао грађанина, слободоумног и свесног својих права, али и својих дужности. Својој неслободној нраћи Србија је обећала не само националну, но и пуну политичку слободу. У савременом животу човечанства једна слобода није ишла без друге. Сама Србија се већ била спремила за своју историјску мисију. Кроз породицу, школу, друштво, цркву, касарну, политичке, државне и националне установе васпитавала су се поколења за остварење тог задатка, тог историјског аманета. Од владара до ратара; Србин је знао шта национално хоће и био је свестан шта треба дати од себе за остварење тог свог хтења. Најбољу формулу за ту српску националну самосвест испевао је Мила Ракић:
„Ја ћу дати живот, Отаџбино моја,
знајући шта дајем и зашто га дајем!“

7. Погрешка пред циљем

ТАКО морално опремљен, Србин је ушао у ослободилачке ратове 1912. снагом која је неодољиво срушила турско царство у Европи. На Косову је српски сељачки војник брао ослобођене божуре и служио победоносни помен свом мученичком кнезу-апостолу Лазару. Стара Србија и Македонија су се умивене слободом вратиле у оквир српске отаџбине.
Та иста српска национална стихијска снага пребила је потом кичму и Хабсбуршкој монархији. У 1918. српска победоносна војска је стигла до циља. Косовски аманет је био остварен: васколико Српство и све српске земље ослобођени. Остала је била само још међународно-правна формалност: прокламовати њихово уједињење са Србијом и Црном Гором у јединствену српску државу.
И тада ту, пред самим циљем, ми смо Срби скренули са свог петовековног историјског српског пута на југословенску странпутицу и своју срваво заслужену победу искрцали на споредни несрпски (и противсрпски) колосек.
То ће бити почетак краја, са којим ћемо прећи на стварно грађење ове књиге.

(Српски народ данас, Српска мисао, Мелбурн, 1973, Први део, стр. 9-15)






Стеван Тривунац

Рођен 2. марта 1906. г. у селу Кисиљеву, Србија. Завршио Правни факултет у Београду. Радио као адвокат у Скопљу до 1941. г. После рата емигрирао и живио у Француској бавећи се националним деловањем. У Паризу је издавао на српском језику часописе „Радикал“ и „Ослобођење“. Објавио је више књига, међу којима се по својој синтези политичке историје истиче књига „Српски народ данас“.
--------------------
МОНАРХИЈА

Председник једне од две најјаче бугарске партије је наследник царског престола, Симеон Други. И он се, као и наш престолонаследник, вратио у отаџбину, али тако што је ступио у политичку борбу. То је нетипично за једног монарха, међутим, Симеон Други је већ годинама у врху власти, док је српски престолонаследник на политичкој маргини.
Предисторија изгледа овако. Бугарска је 1878. године добила делимичну независност, поставши аутономна кнежевина у оквиру Турске. Једногласном одлуком скупштине за принца Бугарске 1879. године изабран је 26-огодишњи Александар од Батенберга. Он је збачен са престола већ 1886, војним пучем иза кога је стајала Русија. Нови принц, са наследним правом, постаје Фердинанд од Саксон-Кобурга, звани \'\'Лисица\'\', по цртама лица. Дакле, и нови монарх је био странац - Немац. Тако исто су и Румунија и Грчка имале стране династије, за разлику од српских Карађорђевића, Обреновића и Петровића.
Године 1895. велике силе признају Фердинанда за краља, а Бугарску за краљевину. Фердинанд се 1908. проглашава за цара, а Бугарска за царевину, што велике силе признају следеће године. У Првом светском рату Фердинанд се определио за своје сународнике Немце, па је због пораза 1918. абдицирао у корист сина Бориса.
И Фердинанд и његова жена Марија Лујза били су католици и тако су крстили своја прва два детета. Фердинанд их је потом прекрстио у православље, али по цену трајног прекида односа са својом супругом, царицом Маријом Лујзом. Преминуо је у Кобургу, 1948. године.
Када је 1918. ступио на престо, цар Борис Трећи имао је 24 године. Оженио се 1930, принцезом Ђованом Савојском, са којом је добио сина и ћерку.
И у Други светски рат Бугари улазе као савезници Немаца. Приликом повратка са једног састанка са Хитлером, 1943. године, цару Борису је позлило и он је преминуо непосредно по слетању авиона у Софију. Лекари су саопштили да је имао инфаркт. Незванично, било је и сумњи да су цара отровали Немци.
За краља је одмах проглашен једини Борисов син, Симеон Други. Како је он тада имао свега шест година, земљом су управљала три регента. Сву тројицу комунисти су ликвидирали 1945, док су дечака, његову мајку и сестру поштедели. Године 1946. комунисти спроводе референдум и саопштавају да се народ изјаснио за републику.
Симеон Саксон-Кобург Други живео је у Шпанији. Оженио се Шпањолком Маргаритом, са којом је добио четири сина и једну ћерку.

АНТРФИЛЕ 2

ПОЛИТИКА ПРЕМА СРБИЈИ
Од обнављања Бугарске 1878. године, у овој земљи су увек постојале две политичке струје: просрпска и антисрпска. Може се рећи да је просрпска била изворно бугарска, а да је антисрпска иницирана са стране. На жалост, те прве године иницијатор антисрпства међу Бугарима била је Русија. Краткорочно, руска политика била је логична. Због политике династије Обреновића Србија је у ово доба била под великим утицајем Аустроугарске, односно Беча, главног руског ривала на међународној сцени. Тако, када се у Сан-Стефану расправљало о границама балканских држава, Русија је сматрала да ће повећањем свог патрона, Бугарске, повећати свој утицај, и обратно: да ће смањењем Србије смањити зону аустријског утицаја. Руски делегати успели су да помере бугарску западну границу далеко на српску земљу. Наравно, српска војска није се повукла, а западне земље већ исте године, на Берлинском конгресу, надгласавају Русију са једном праведнијом мапом. Иако Сан-Сетфанска Бугарска никада није заживела, оставила је злу крв између два народа. Још горе су биле последице руске политике на црквеном плану. Руски агенти по Јужној Србији (Македонији) тражили су од становништва да се прикључи управо основаној Бугарској Егзархији, говорећи да је то само тренутно стање које је у општем словенском интересу. Иначе све цркве у Јужној Србији биле су српске. Руски ауторитет био је огроман и многи у данашњој Западној Македонији нису му одолели. То је још увек била Турска, али се ипак бугарско име ширило на просторима на којима никад раније није постојало, сем као окупаторско, још у 11. веку. За тим процесом дошли су планови бугарске државе да анектира Јужну Србију. И Софија и Београд овде развијају своју герилску акцију. Као највећи успех Бугара памти се Илинденски устанак из 1903, намерно подигнут у српским селима, да би она страдала од турске одмазде. Тако је и било. Са српске стране забележен је низ акција четника, чије је име брзо ушло у легенду.
У међувремену, дошло је до несрећног рата 1885. године, када је Србија напала Бугарску. Претходно је Бугарска добила од Турака западну половину своје земље и постала дупло већа од Србије. Берлински конгрес прописивао је да две земље морају бити једнаке. У Београду се сматрало да је сада питање дана када ће Бугарска напасти Србију и заузети Јужну Србију (Македонију), осокољена повећањем територије. Бугари су већ били напали и протерали једну српску караулу код Зајечара. Милан Обреновић је од великих сила тражио присаједињење Јужне Србије и, на тај начин, изједначавање територија Србије и Бугарске. Одговор је, међутим, био негативан. Зато је он одлучио да заузме Софију и држи је док се велике силе не предомисле. На папиру, српска војске је била много јача, али се у рат кренуло са великим потцењивањем противника. Сем тога било је проблема са побунама које су стално изазивали социјалисти. Тако, српска војска је поражена на реци Сливници, која се налази отприлике на половини пута од границе до Софије.
Година 1912. дала је наду да ће сукоби између Срба и Бугара бити заувек заборављени. Две земље, заједно са Грчком и Црном Гором, ујединиле су се против Турске. Договорено да ће по ослобођењу граница између Србије и Бугарске ићи линијом источно од Куманова и Скопља, па на југ, левом обалом Вардара, односно да ће Бугарска добити данашњу Западну Македонију. Али, док су Срби напредовали на свом сектору, Бугарима је слабо ишло на југоистоку, према Једрену. Зато им је у помоћ пошла Друга српска армија под командом генерала Степе Степановића. Тако је српска војска по други пут кренула у бој на реку Марицу - после 541 године. Велики губици из 1371. су освећени, Једрене је освојено, а Турци протерани из Европе, на другу страну Босфора.
Како су операције изведене са пресудним српским утицајем, српска влада је хтела да задржи Западну Македонију, а да Бугарска заузврат добије новоосвојене територије према Босфору, које су иначе знатно веће: од Свиленграда до Истамбула има преко 250 километара. Међутим, Бугари су тражили и једно и друго. Није било изгледа да ће Србија попустити, па они 1913. нападају српску војску. Била је то најгора процена бугарске политике вероватно у читавој историји ове земље. Јер када су Бугари напали Србију, Бугарску истовремено нападају Грчка, Турска и Румунија. Бугари су поражени на свим фронтовима и изгубили су огромне територије: излаз на Егејско море западно од Босфора, који делом припада Грчкој а делом Турској; читаву територију од Свиленграда до Истамбула, коју узимају Турци, укључујући и Једрене, у које се враћају; делту Дунава, која припада Румунима; и наравно Западну Македонију. У међународним размерама, најкрупнија последица Другог балканског рата 1913. године је враћање Турске у Европу.
Зашто су се Бугари тако лоше понели 1913. године?
Зато што одлука о покретању Другог балканског рата заправо и није била бугарска. Њу је, преко немачке династије на челу Бугарске, прогурала Аустрија, да би нашкодила балканским православним државама и Русији. Тај аустријски, односно немачки, утицај на Бугарску, пресудно је утицао и на погрешно сврставање Бугара у Првом и Другом светском рату. У обема приликама Бугари су починили велике ратне злочине над Србима. Као ратну одштету за злочине у Првом светском рату, Србија је добила две бугарске општине, Босилеград и Димитровград. После 1945. године комунистички диктатор Ј. Б. Тито опростио је Бугарима ратну одштету.
А да ли ће данас у Бугарској превладати просрпска или антисрпска политика?
Одговор на ово питање поново зависи од страних утицаја, који доминирају и бугарском, као и српском, политиком. Само што то сада нису Беч или Москва, већ Вашингтон и Брисел. Већина Бугара и Срба свакако је за сарадњу. Што се Македоније као јабуке раздора тиче, то питање данас није актуелно, јер је стање такво какво јесте: нови владари света одлучили су да тамо форсирају Албанце.

ОСНОВНИ ТЕКСТ:

Од Крагујевца до Несебара, бугарског града на Црном мору, има тачно 709 километара. До граничног прелаза Градина има 247 и с краја на крај Бугарске још 462 километра. Заправо, до Несебара се вози нешто укосо, поред мора, тако да је један од два највећа бугарска приморска града, Бургас, ближи 16 километара.
Ова километража важи ако се путује магистралом испод Старе планине, која се пружа готово до приморја. Наравно, не треба ићи овуда, али ја сам у повратку промашио ауто-пут, па ми се непланирано пружила прилика да видим централну Бугарску. Ауто-пут се, иначе, лако промаши, јер нигде нема саобраћајног знака који би вас тамо упутио. Зато код града Сливена не треба пратити путоказ за Софију, већ за Нову Загору, а потом Стару Загору и Чирпан, где се за сада завршава ауто-пут. Када се вози из супротног смера, од Софије, прати се путоказ за Свиленград, последњи бугарски град на југоистоку, према Турској, а онда се код Чирпана скрене за Стару Загору.
Бугарски ауто-пут дуг је 190 километара. Бољи је од нашег необновљеног, а лошији од нашег обновљеног ауто-пута. Исто важи и за бугарске магистрале: обновљена Ибарска магистрала је боља, али су старе деонице знатно лошије него код Бугара. Међутим, бугарске магистрале готово да немају кривина, а сем тога она на главном правцу, после ауто-пута, иде искључиво кроз равницу. Вожња, тако, није напорна. Све у свему, путовали смо 13 сати тамо и 14 сати натраг. Поређења ради, 650 километара до грчког летовалишта Паралија савладао сам за мање од 10 сати, а 450 километара до Будве за 12 сати у одласку и 16 у повратку (поред уобичајених невоља, за овако велику сатницу био је заслужан и застој због једног удеса и потом упућивање на споредни пут, преко Ријеке Црнојевића, који је као створен за снимање хорор-филмова). Наравно, слушао сам разне ловачке приче о брзинама путовања. Неко ми је чак тврдио да до Будве стиже за четири сата, што подразумева просечну брзину од 115 километара на сат - преко Златибора, кроз кањоне Увца, Лима, Таре и Мораче, и успутне градове, наравно под условом да се не стаје нигде, чак ни на граници...

КРОЗ БУГАРСКУ
Већ на први поглед види се да је Бугарска веома сиромашна. Софија, гледана са јужне обилазнице, делује тужно. Цела обилазница нема ни једне беле линије на асфалту пуном рупа и закрпа. На околним ливадама пасу коњи, краве и овце, зграде су у лошем стању, а утисак употпуњују проститутке јефтиног изгледа. Поред магистрала су травнати путеви за запреге, којих је необично много. Заправо, кроз целу Бугарску видео сам само један трактор. Сељаци и данас користе запреге, по правилу коњске.
Бугарски пејзажи просто питају - од чега овај народ живи? А наиме, сва обрадива земља је запарложена. Нисам видео дословце ниједну узорну парцелу. Ближе приморју има нешто сунцокрета, али са веома малим главама. Видео сам и један виноград, који се скривао у корову. Овом темом управо су се бавиле \'\'Руске новине\'\', лист који се на руском језику штампа у Софији, а праве га заједно Бугари и Руси. У чланку пише како је некада Бугарска имала велика пољопривредна предузећа. Колико ми је познато, Бугарска је до пре петнаестак година била један од највећих европских извозника поврћа. Међутим, са падом комунизма ови колхози су се распали преко ноћи. Да ли је комунизам уништио приватну иницијативу код сељака, или их је нова власт једноставно оставила на цедилу - тек, готово сво воће и поврће на тезгама у приморским градовима је увозно. То су уједно једини прехрамбени производи који су скупљи код Бугара него код нас. И то драстично скупљи - у случају лубеница, на пример, петоструко. Питао сам једног предузимљивог Бугарина из Несебара зашто не посади лубенице, кад су тако скупе. Каже, не исплати се јер су трошкови огромни.
Бугарска села су прави музеји старе архитектуре. Готово да нема нових грађевина. Старе су, наравно, у очајном стању, као и успутни локали. У једном ресторану код Чирпана јато мува никако није хтело да напусти прљави столњак. Сухомеснати производи из фрижидера у најмању руку не стварају апетит. Са унутрашњих страница фрижидера могло се састругати барем 100 грама металне рђе. Зарђала је чак и конзерва са сиром. Атмосферу је зачињавао јак смрад из тоалета. У једном ресторану иза Сливена било је још горе.
Званичну статистику нисам \'\'уловио\'\', али такозвани обични свет каже да су пензије просечно око 30, а плате око 120 евра, што је једва довољно за комуналије. И код њих, наиме, као и код нас, цене струје, грејања, телефона, итд, полако постају светске. Један литар бензина кошта - један евро.

БУГАРСКО ПРИМОРЈЕ
На древни антички град Несебар са северне стране наслања се Сунчани брег, једно од највећих бугарских одмаралишта. Овде човек не може да поверује шта га је снашло! Претпостављам да је свако од нас гледао ТВ серију \'\'Пороци Мајамија\'\'. Има она сцена са шпице када хеликоптерски снимак обухвата раскошне хотеле и предивне плаже Мајамија. Дакле, замислите то и помножите са два!
Ред хотела поред плаже делује изванредно, на пример \'\'Викторија палас\'\' и \'\'Мажестик\'\'. Мермер и позлата, фонтане и мини водопад, базени и травњаци, маштовита расвета... У неком старом каталогу избројао сам 94 хотела на Сунчевом брегу. Сада их је барем три пута више. Ова два која поменух имају по дванаестак спратова, са по око 550 соба и педесетак апартмана. И собе и апартмани изгледају - краљевски. У једном другом каталогу пише да пун пансион у \'\'Викторија паласу\'\' износи око 75 евра.
Иза хотела је ред кућа, вила и приватних апартмана. Али на плажи никад нема гужве, јер је огромна. Дуга је десетак километара и широка можда 70 метара. Песак је ситан и мекан. Између плаже и хотела пружа се шеталиште са многим занимацијама - од кафића и ресторана, до бутика са свом могућом робом и разних игара, што на сувом, што на води. Све је уредно и чисто, а Бугари су веома гостољубиви.
Црно море је мање слано и мање топло од Егејског и Јадранског. Уопште клима је блажа, нема оних тропских врућина. Море уз плажу је плитко, као у грчким летовалиштима.

ЦЕНЕ
Цене на бугарском приморју нису као раније, али је у ресторанима и даље јефтиније него у Крагујевцу. Црну Гору да и не помињем. Одличан четворокреветни апартман на Сунчевом брегу плаћали смо 35 евра дневно. Такав исти апартман у Несебару кошта 30 евра. У селима јужно од Несебара цене су знатно ниже, али апартмани не изгледају баш сјајно.
За разлику од Грчке, у Бугарској апартмани ретко имају кухиње, јер је храна јефтина. Оно што је у Бугарској скупо, поред воћа и поврћа - то су сунцобрани и лежаљке на плажама. У Сунчевом брегу сунцобран и две лежаљке коштају девет, а у Несебару 7,5 евра дневно. Али, коме је ово превише, може се опружити иза редова са сунцобранима, 20-30 метара од мора, што је бесплатно.

ГОСТИ
На бугарском приморју има највише Енглеза, који долазе авионима до Бургаса или Варне. Сви продавци у Сунчевом брегу најпре вам се обрате на енглеском. Има доста енглеских натписа, па и агенција за некретнине. Бугари кажу да су им Енглези најбољи гости јер највише троше. На другом месту су им, кажу даље, Срби. Дакле, још једна потврда старог мита да Срби имају мало пара, али много троше - Бог зна како. На трећем месту, по бројности и по склоности потрошњи, су Руси. Бугари су, међутим, према њима подозриви јер их има који краду по продавницама. На питање који су гости најгори, Бугарин из туристичког света из прве одговара - Немци. Што би се рекло, имају змију у џепу. Уз Немце овај Бугарин је побројао Швеђане, Данце и остале северне народе.

ОДНОС ПРЕМА СРБИМА
Бугари посматрају Србе са великим симпатијама. У Несебару, где Срби највише долазе, на једном ресторану видео сам чак и паролу: \'\'Србија до Токија!\'\' На сваком ћошку могу се видети натписи: \'\'Српски роштиљ\'\' (тј. \'\'србска скара\'\', како кажу Бугари), \'\'Српска музика\'\', \'\'Српско вече\'\', \'\'Српски ресторан\'\'...
Са горчином примећујем да се из Црне Горе сећам једино пароле: \'\'Србе на врбе\'\'!

БУГАРСКИ ЈЕЗИК
Разлог за симпатије према Србима свакако је и језик - наравно поред вере. Бугарски језик је веома сличан српском. Један Бугарин и један Србин могу се споразумети без великих потешкоћа. Мене су у почетку мало збуњивале исте речи које имају другачије значење. На пример код Бугара је обед ручак, а не било који оброк. А закуска значи само доручак. Такође ме је збуњивао бугарски обичај, свакако преузет од Грка, да се уз потврдан одговор главом одмахује лево-десно, а уз одречан горе-доле.
Прилагодио сам се за пар дана, па сам чак прочитао и једну бугарску књигу (\'\'Дванаест бугарских митова\'\' Божидара Тодорова, коју ми је позајмио један конобар). Читао сам и новине и пратио телевизијски програм малте не без проблема. Наравно, кад је о читању реч пресудило је познавање руске азбуке, која је у слово иста као бугарска. Иначе ко је у школи учио само енглески језик неће разумети ништа. Дакле, са макар половичним знањем руског језика, Србин се може снаћи одавде па све до Јапана!
Навешћу један пример у вези језика. На флаши са водом пише:
\'\'Минерална вода за всеки ден\'\'. На руском, међутим, други део реченице гласи: \'\'Длја каждиј дењ\'\'. Између бугарског \'\'ден\'\', руског \'\'дењ\'\' и српског \'\'дан\'\' нема неке разлике. Такође је лако сетити се да бугарско \'\'всеки\'\' значи сваки, али већ за руско \'\'каждиј\'\' треба школског знања.
Навешћу још једну реченицу са исте етикете, а случајно се погодило да су и сада сва слова иста као српска:
\'\'Горнобанската минерална вода е слабо минерализирана, природно чиста, с доказани здравословни качества\'\'.
Дакле, све речи су опет исте или сличне као српске (\'\'Горнобанската\'\' је Горнобањска - то је назив бање). Све речи осим последње. Али, ко је учио руски зна да је качество - квалитет.
Кад сам већ почео да пропагирам враћање руског језика у наше школе, ево још једног аргумента у прилог: ко зна руска слова, зна и готово сва стара српска слова, и може да чита у оригиналу Његоша, Јована Стерију Поповића, Симу Милутиновића Сарајлију, преписку Карађорђа Петровића... А помало и Светог Саву! Уосталом, нису нам узалуд Аустријанци мењали азбуку. Иначе, нисам могао да проценим да ли је Србима разумљивији бугарски или македонски језик. Гледано са бугарске стране, на ово питање одговорила ми је једна Бугарска, после подужег разговора око апартмана за наредну годину. Питала ме је, наиме, да ли сам из Србије или Македоније. Другим речима, Бугарима изгледају слично македонски и српски језик, као нама македонски и бугарски. С друге стране, и Македонци, као и Срби, не могу читати бугарски ако не знају руски.

ЕВРОПСКА УНИЈА И НАТО ПАКТ
Један пензионер ми рече да се, у оквиру Нато снага, у Ираку налази и бугарски одред од 350 војника, од којих десеторица више нису међу живима. Његов унук је окренуо тему на пријем Бугарске у Европску Унију. Каже да је то државни приоритет и једва чека тај дан. Ја најпре приметих да ће вероватно истовремено примити и Турску, с чим се он сложио. \'\'Значи, нећете имати границу према Турској\'\', кажем му. \'\'Нећемо\'\', одговари он. \'\'Тако, у Бугарску ће се доселити пет милиона Турака\'\'. \'\'А, то не може!\'\' - штрецнуо се. Наиме, Бугари доста зазиру од Турака. Рекох да на пример Белгијанци слободно иду у Холандију, да је то све једна држава. \'\'Нећемо дозволити\'\', понављао је.
Један софијски ТВ канал имао је дуел на ову тему. Бугари су се сетили оно што наши још нису: дуеле организују у правом боксерском рингу! Двојица у десном, двојица у левом углу, а водитељи у средини. Нисам баш добро разумео разговор, јер се заправо ни сами учесници нису најбоље разумели... Углавном, дискутанти из десног угла били су нешто као \'\'наши\'\' сорошевци. Причају да ће од дана уласка у Европску Унију Бугарском тећи мед и млеко. Као што смо ми слушали: само да падне Милошевић, Србија добија пет милијарди долара, које су већ на граници! Дискутанти из левог угла били су против уласка Бугарске у Европску Унију. Позивајући се на случај Холандије, један од њих је рекао да Бугарска може добити само десет посто хомосексуалаца и милион Кинеза. Бугарска, на жалост, не личи на западноевропске земље. А још мање личи Турска. Према \'\'Политици\'\' од 14. августа, чак 90% турске деце не иде у школу! Тамо деца од малена раде у фабрикама. И пуше! На питање зашто дозвољавају деци да пуше, Турци одговарају: \'\'Кад могу да раде, могу и да пуше!\'\' Турака има 65 милиона у Турској и још толико у емиграцији, писало је још у овом чланку. Нема сумње да би са отварањем граница и оних првих 65 милиона похрлило у Европу. Која са тако великим бројем неевропљана више и не би била Европа. Као да неко жели управо то!
Када је Пољска примљена у Европску Унију, у кратком року распродати су сви летови из Варшаве за Лондон за годину дана! Наравно, у једном правцу... Чешка је већ добила прве квоте емиграната из трећег света, тако да у Прагу родитељи више не пуштају децу до у касне сате. Као што је то поодавно случај у западноевропским градовима.
Изгледа рационалније да Европска Унија финансира развој сиромашних земаља, него да се становништво тих земаља пресели у Западну Европу. Што ће изазвати пропаст економија развијених европских земаља, као и низ катастрофалних последица. Али...

ПОЛИТИКА
Управо средином августа бугарска скупштина је расправљала о формирању владе. Ниједна странка није имала довољно посланика, а најјаче су следеће: царска (национална), социјалистичка и турска. Дакле, у Бугарској ипак има доста Турака. Моји саговорници кажу - око 400.000. Иначе има и доста Рома - око 300.000. На мапи Балкана коју сам купио пише да Бугарска има 8.257.000 становника.
Као ни ми о нашим, ни Бугари о својим политичарима немају неко високо мишљење. Благо речено. Питао сам једног да ли ове нове хотеле праве само странци, а он каже: \'\'Не, праве и Бугари\'\'. И показа на један огроман хотел. Питао сам, онда, шта је радио тај човек кад има толико пара. \'\'Био је министар\'\', гласио је одговор.
Као и у другим комунистичким и посткомунистичким земљама, и у Бугарској се уочавају огромне класне разлике. Приморјем јури велики број скупих џипова и луксузних аутомобила. Са политичарима је, такође као и код нас, повезана и мафија - чим је толико има. Новине пишу да се бугарска мафија бави наркотицима и да је до сада у међусобним обрачунима извршено 60 убистава. Притом мислим на наше новине. За оно мало времена, нисам приметио да неки бугарски новинар искушава срећу анализирањем процеса нечијег богаћења. Али је зато дневник \'\'24 часа\'\' имао опширан чланак о највећим српским богаташима: Мишковићу, Карићу и Цептеру - тим редом. На фотографијама иза ове тројице приказани су други богаташи, међу којима сам препознао Дракулића и Костића. За нас је најексклузивнија вест - наравно ако је све ово тачно - да се Цептер колеба око кандидовања за место председника Демократске странке! А у закључку чланка, у мом слободном преводу, пише:
\'\'Више је него очигледно да најбогатији агресивно покушавају да себи осигурају политичку заштиту. Може бити зато што се са њом лакше развија бизнис, а може бити и зато што су напунили прву \'капу с парама\', у једном од најмутнијих периода, и сада имају потребу за политичком моћи, да би заштитили ту пуну капу...\'\'
Остаје утисак да се чланцима ове врсте, о другима, посредно саопштава и сопствена мука...

МАРКО КРАЉЕВИЋ
Пре једно 25 година Јован Хаџи-Костић је у својој чувеној рубрици ТРН у, \'\'Новостима\'\', писао: \'\'Подразумева се да су и Маркс и Енгелс Бугари, али наше комшије то из скромности неће да кажу\'\'. Онда се, наиме, сматрало да су ова два лудака генијалци, само што нико не може да их схвати. А доскочица је гађала склоност Бугара да присвајају личности из српске историје. Тако сам у књизи Божидара Тодорова \'\'Дванаест бугарских митова\'\', која је управо изашла из штампе, погледао да ли се шта променило по овом питању. Када је реч о најприсвајанијој личности, не само од стране Бугара, Марку Краљевићу - није. Тодоров пише да је Марко Краљевић био Бугарин! Занимљиво је да Тодоров саопштава читаоцима да је Марко био син српског краља Вукашина Мрњавчевића. Како је онда био Бугарин? Објашњење је следеће: тако што је владао територијом која се налазила на бугарској земљи. А та \'\'бугарска земља\'\' је наравно Прилеп... Теорију обара већ географија. Јер, и Марков отац је владао на истој територији. Његови претходници, цареви Урош и Душан, имали су престонице још даље према истоку, у Скопљу. А област Скопља, то јест данашње Македоније, освојио је краљ Милутин, и то не од Бугара, већ од Грка. Иначе мошти краља Милутина Бугари и данас држе у Софији, у једној од својих највећих цркава. Одбили су све позиве да их врате. Краљ Милутин је велики бугарски светац, међутим, њега никада нису присвајали, већ га зову \'\'српски краљ\'\'. Мошти краља Милутина су један од узрока афирмативног става према Србима код великог броја Бугара.
У овој књизи потражио сам и одговор на питање зашто су Бугари променили име Велбужда у Ћустендил, тј. зашто су га крстили баш према једном Србину, и то потомку, по бочној линији, цара Душана - деспоту Константину Драгашу. Драгаш је као српски властелин управљао Велбуждом и околином - а то је данас Западна Бугарска (Ћустендил је први град на који се наиђе када се уђе у Бугарску из правца Скопља). Погинуо је заједно са Марком Краљевићем, у оној бици против влашке војске на Ровинама 1395. године, као турски вазал. Турци нису дозволили да наследници Марка Краљевића и Константина Драгаша преузму власт, већ су окупирали Прилеп и Велбужд. Одговор на постављено питање је једноставан: Бугари и Константина Драгаша сматрају Бугарином. Образложење је исто као у случају Марка Краљевића.
Иначе, управо код Велбужда одиграла се највећа битка између Бугара и Срба у средњем веку, 1320. године. До сјајне победе српску војску је водио млади краљевић Душан, будући цар. У том и многим другим бојевима између Бугара и Срба заробљеници нису убијани, нити вођени у ропство, већ су одмах пуштани кућама, јер се сматрало да су то сродни народи, који не треба ни да ратују ни да се убијају...
Када је реч о старој историји, најзанимљивије делове ове књиге нашао сам у вези Битке на Марици из 1371. године. Аутор поставља питање којег се никада нисам сетио: где су тада били Бугари? Јер, Марица је највећа бугарска река, а село Черномен, поред кога се одиграла битка, налази се на самом крају данашње Бугарске, код Свиленграда, дакле у близини ондашње турске престонице - Једрена. Војска од 60.000 Срба, што је за оно доба била огромна цифра, на челу са браћом Мрњавчевићима, краљем Вукашином и деспотом Угљешом, прошла је читаву Бугарску и стигла до турског осињег гнезда. Знао сам да се битка одиграла ноћу, јер тада још увек војнички инфериорни Турци нису смели на мегдан тешкој коњици по дану и на чистини. Напали су мучки, ноћу и по шумовитом терену. Легенда каже да наши преци нису били баш превише опрезни, да су потценили противника и да је рујно вино учинило своје. Доживели су тако тежак пораз, да је до наших дана остала узречица \'\'Однела га мутна Марица\'\' била је мутна и оног дана када сам прешао преко ње). А место на коме се битка одиграла зове се \'\'Срб-синдиги\'\', што на турском значи \'\'српска погибија\'\'. Елем, Тодоров пише да је у време Битке на Марици бугарска војска - спавала! Бугари су се налазили у непосредној близини, требало је да и они ударе на Турке, али...
Иначе Тодоров критикује бугарске властелине што нису искористили пораз Турака од Срба у Бици на Плочнику, тј. на Великој Морави, да ослободе Бугарску вазалства и протерају Турке са Балкана. У ствари Бугари су имали још две прилике, када су Срби поразили Турке код Билеће (војвода Влатко Вуковић) и на Косову Пољу 1389. Бој код Билеће Тодоров не помиње, док Косовски бој сматра српским поразом, као и наша званична историја, под утицајем католичке пропаганде из 17. века. Иначе историја не памти ни једну битку Бугара против Турака. Борили су се Грци, Румуни и Срби, док су Бугари тихо падали у ропство. Тодоров каже да је овако испало због расцепканости поседа и поделе земље на мање властелине, несвесне општег интереса. Као разлог може се навести и чињеница да је средњовековна Бугарска већ давно била прешла свој зенит.
Боју на Косову Тодоров се враћа и у контексту савремених догађаја, тј. говора Слободана Милошевића на Газиместану 1989. године. Каже да је то била најава новог таласа \'\'великосрпске освајачке политике\'\'. Другим речима, овај бугарски историчар подржава историју коју Нови поредак управо исписује пред тзв. Трибуналом у Хагу...
------------------
Deјan Lučić, naјpoznatiјi domaći teoretičar zavere otkriva drugu stranu političkih sukoba na Balkanu i svetu
Ako ne znate prave razloge političkih i istoriјskih događaјa, samo pratite trag novca. U svom geopolitičkom istraživanju, ovim pravilom se vodio i Deјan Lučić, kontroverzni autor nekoliko veoma zapaženih knjiga o teoriјama zavere ili teoriјama interesa, kako ih autor često naziva.
Pisac i bivši novinar, koјi јe nedavno obјavio novu knjigu „Kraljevstvo Hazara 2”, već godinama pokušava da srpskoј јavnosti otkriјe šta se kriјe iza događaјa, koјi su u prošlosti potresali Srbiјu, ali i ceo svet. U režiranju ratova, prevrata i svetskih kriza, glavnu ulogu prema stavovima našeg sagovornika imaјu vladari iz senke – Hazari, јevreјsko-bankarski lobi, koјi se inflitrirao u naјrazviјeniјe države sveta i koјi drži veliki deo svetskog bogatstva. Nesrećna sudbina Srbiјe јe samo usputna stanica u ostvarivanju ciljeva velikih sila, iza koјe stoјi samo јedno “božanstvo” – novac.



Vekovima
јe na svetskoј sceni prisutan sukob između “talasokratiјe”, takozvanih država mora (SAD i Velika Britaniјa) i zemalja kopna, gde spadaјu Rusiјa, Kina, Indiјa, Iran.
- Taј sukob traјe neprekidno. Poјam “talasokratiјa” u sebi sadrži gospodare mora i obala, to su,osim SAD i Velika Britaniјe, kao osovina, plus Kanada i Holandiјa. U taј savez zahvaljuјući Drugom svetskom ratu uvučena јe Francuska, a okupaciјom i Italiјa i Nemačka, iako Nemačka pripada državama kopna. Da bi kompenzovali frustraciјu Nemačke i Austriјe zbog vazalstva, gospodari mora nude im reinkarnaciјu Austro-Ugarske i prodor na Istok, ali pod plaštom NATO-a.

Srbiјa јe vekovima žrtveno јagnje “talasokratiјe” i Hazara, јevreјsko-bankarskog lobiјa, koјi stoјe iza naјmoćniјih zemalja na svetu. Tito, Draža Mihailović i Ante Pavelić su bili proјekti engleske obaveštaјne službe. Jugoslaviјa јe stvorena kao čep između Nemačke i Turske, da bi početkom devedesetih bila uništena zbog hazarskih interesa. Voјvodinu će uskoro da nam ukradu, tako što će ovoј “evropskoј regiјi” da ponude da uđe u Evropsku uniјu pre Srbiјe, smatra Lučić

Lučić ističe da јe mnogo puta Nemačka od strane Hazara i “talasokratiјe” gurana u rat sa svoјim prirodnim saveznikom – Rusiјom.
- Nemačka јe kao velika naciјa uvek bila sputavana, a јedino јe cvetala u vreme Bizmarka, čiјa јe maјka, inače, bila Srpkinja. Od njega, pa nadalje, Nemce su uvek gurali u rat protiv Rusiјe, baš kao što јe i Napoleon bez nekog pravog razloga krenuo na Moskvu. Nemačka i Francuska se јoš nisu oporavili od tih ratova sa Rusiјom. Taktika vladara iz senke јe јednostavna: čim se poјavi neka država koјa pretenduјe da postane јaka i moćna, oni nastoјe da iskoriste svaku njenu slabost, kako bi јe destabilizovali i nad njom stekli kontrolu. Na primer, tipično oruđe za ovakve ciljeve su nacionalne manjine, koјe se huškaјu i finansiraјu u borbama za nezavisnost.
Takođe, “talasokratiјa”, koјom upravljaјu Hazarari, Nemačkoј danas prete islamizaciјom i “islamskim terorizmom”, uobičaјenim oružјem protiv svih država, koјe žele da promene tabor.

Burni događaјi iz srpske istoriјe u poslednjih dvesta godina, koјe јe veoma teško obјasniti, dobiјaјu smisao kada se sagledaјu iz Lučićevog geopolitičkog ugla.
- Treba znati јednu stvar, posle Ukraјine, koјa јe na prvom mestu ruske sfere interesa, Srbiјa se nalazi na drugoј poziciјi! S obzirom na to da јe Rusiјa vekovni nepriјatelj “talasokratiјe” mnogo puta smo bili njihova žrtva u istoriјi. Tako јe pri izbiјanju Prvog srpskog ustanka, Engleska stala na stranu Turaka, јer su Turci bili protivnici Rusa. Englezi i dan danas ne žele da dozvole Rusima da izađu na topla mora... Tu јe i sledeća situaciјa: Početkom 20. veka, Turska i Nemačka se dogovaraјu o izgradnji pruge Berlin-Bagdad, preko koјe bi Nemci dovozili naftu i ugalj i tako postali prava svetska velesila. Englezi to nisu smeli da dozvole, okrenuli su leđa Turskoј, pa su izazvali Balkanske ratove, u koјima bi balkanski narodi proterali Turke sa poluostrva. Pravi cilj ovih sukoba, u koјe јe i Srbiјa uvučena, јe zapravo prekid pruge Berlin-Bagdad!

Naš sagovornik otkriva da su Hazari pokrenuli Prvi svetski rat, kako bi uništili evropske imperiјe.
- U Prvom svetskom ratu su nestale ruska, nemačka,austro-ugarska i turska imperiјa. U Moskvu su Hazari instalirali komunizam preko njihovog čoveka Lenjina, dok su na čelo Turske postavli Ataturka, takođe јevreјina. Ataturku su dozvolili da napravi genocid nad Grcima i Jermenima, kako bi stekao popularnost i učvrstio svoјu vlast. Nabacivanje “dobrog rata” јe čest recept kada neko želi da učvrsti vlast. Tako јe Vladimir Putin stekao slavu zbog Čečeniјe, a Dmitriј Medvedev posle lake pobede nad Gruziјom.
Nameće se pitanje i da li јe stvaranje Jugoslaviјe bila težnja ovdašnjih bliskih naroda za uјedinjenjem ili se iza svega krio određeni interes Hazara?
- Jugoslaviјa јe formirana da bude čep između Nemačke i Turske. I atentat na Aleksandra Obrenovića, dovođenje dinastiјe Karađorđević na vlast јe deo te iste priče.

Srbi su bili žrtveno јagnje u službi velikih sila i u Drugom svetskom ratu.
- Prvo bi trebalo znati da јe Adolf Hitler bio proјekat Hazara. On јe zapravo unuk Solomona Maјera Rotšilda, koјi јe napravio dete svoјoј služavki Siklr Gruber. Hitler јe finansiran od engleskih i američkih banaka, a čak јe Preskot Buš, deda predsednika SAD Džordža Buša, Hitleru donosio novac. Mnogi Hitlerovi bliski saradnici bili su  Hazari(Ashenazi). Spomenimo neke Martina Bormana,Alfreda Rozenberga, Adolfa Aјhmana,tvorca raketa Fon Brauna.Cak i njegova ljubavnica Eva Braun bila iz „trinaestog izgubljenog јevreјskog plemena”.Njegovi protivnici Staljin-Dzugashvili ali i americki Ruzvelt,Truman i Aјzenhauer bili su Hazari.Procitaјte knjigu i uverite se,dok јe oni ne zabrane!
Kada јe Jugoslaviјa u pitanju, ona јe tokom Drugog svetskog rata vrvela od agenata od uticaјa. Agenti engleske obaveštaјne službe koјu vec dvesta godina kontrolisu Hazari, bili su Ante Pavelić,Andriјa Artukovic,Slavko Kvaternik,Lorkovic ali i  Draža Mihailović. Naravno, engleski agent јe bio i Tito, s tim što јe on radio i za Kominternu.Srbima glave јe dosao Mosa Piјede(Sefard) a srpskoј omladini braca Ribar koјi su Fisherikao i onaј cuveni Joshka Fisher ministar spoljnih poslova Nemacke.Svi Fisheri su Hazari.Prepoznaјete ih јer njihova prezimena nesto znace. U kniizi Kraljevstvo Hazara 2 daјem 10.000 njihovih prezimena.
Sve što se događalo sa Srbima u Drugom svetskom ratu јe bio interes “talasokratiјe”.Jasenovac niјe smisljen samo u Vatikanu vec i u Londonu,zato su Amerikanci i Englezi “pacovskim kanalima” spasli ustase od kazne.Novi genocid nad Srbima obavljen јe pod Hazarom Franjom Tudјmanom i zavrsen јe Bljeskom i Oluјom.Za taј zlocin niko niјe odgovarao.Cilj јe bio proterivanje Srba sa komunikacionih cvorista.Pruga Knin-Zagreb-Beograd kao i Dunav moraјu da budu bezbedne za bududci rat protiv Rusa,Srbi tu ne smeјu da zive.Voјvodina јe u tom paketu. Tamo јe vecina Srba ali tako ne mora da bude u buducnosti.

Jugoslaviјa јe postoјala dok јe to bilo u interesu vladarima iz senke.
- Valjda vam јe јasno da su, baš kao i u Drugom svetskom ratu, i 1991. godine, Hazari u Jugoslaviјi imali svoјe agente od interesa, ali i političare na svim stranama, preko koјih su ostvarili paklene planove. Franjo Tuđman niјe bio Hrvat, već čist Hazar. Goldštaјn, Geršman, Diјamantstaјn – Tuđman, sve su to prezimena Hazara. I Milošević јe bio njihov čovek, verovao јe obećanjima, ali јe na kraјu izigran od strane Hazara. Ponavljam, ako ne znate šta se dešava u politici, samo pratite trag novca. Nikome niјe odgovarala velika i јaka Jugoslaviјa, koјa јe urušena ratom na male i finansiјski zavisne države. Jugoslaviјa јe razbiјena, kako bi se lakše pokupovala sva njena imovina od strane Hazara.Pročitaјte na mom saјtu www.dejanlucic.net tekst ,,Rotšildova okupaciјa" i uvericete se.
Po Lučićevom mišljenju, Hazari su već sada kupili gotovo celu bivšu Jugoslaviјu uz pomoć lokalnih moćnika.
- To јe recept, koјi su primenili širom sveta, pa tako i u Srbiјi. Hazari su domaćim taјkunima namestili nekoliko velikih poslova, omogućili im da steknu ogromno bogatstvo, a onda preko njih pokupovali sve što vredi u Srbiјi. Taјkuni su samo ispostava Hazara. Zato јa često volim da kažem „Kosovo јe srce Srbiјe, sve ostalo pripada Hazarima”.

Vladari iz senke imaјu oprobani recept za dovođenje svoјih ljudi na ključne poziciјe u nekoј državi.
- Hazari prave kadrovska rešenja za sve države i zato su u mnogim zemljama na vlasti ljudi, koјi nikako ne zaslužuјu da vode svoј narod.Vrlo cesto oni su priglupi ali poslusni. Ovaј sistem se radi generaciјski. Recimo, nečiјi otac јe bio pripadnik neke strane obaveštaјne službe pod kontrolom Hazara i on zatim „gura” svog sina da dođe na јednu od čelnih funkciјa u zemlji. Funkciјa se dodeljuјe i čoveku, koga lako mogu da ucenjuјu i koјi zna da se našao na tako visokom mestu zahvaljuјući vladarima iz senke.

Lučić јe siguran  da su strane službe odigrale veliku ulogu u ubistvu srpskog premiјera Zoran Đinđića.
- Điniđić јe bio superinteligentan čovek, koјi se niјe uklapao u hazarsku viziјu političara, s koјim mogu lako da manipulišu. Veruјem da јe Đinđić bio prepreka mnogim njihovim interesima u Srbiјi.

Kosovo i Metohiјa ima poseban značaј za „talasokratiјu“.
- Za njih јe bilo važno da se nezavisnošću Kosova stvori presedan, da i druge pokraјine u svetu steknu pravo da se bore i proglase nezavisnost. Naravno, to se neće dozvoliti u Španiјi ili Francuskoј, ali će Hazari svim silama probati da odvoјe Sibir od Rusiјe. To јe velika površina, prebogata resorsima, a sa manje od osam miliona stanovnika. Proglašenje države Kosovo јe samo probni balon za nezavisnost Sibira. Probni balon јe i izgradnja podvodnog tunela ispod La Manša. Pravi cilj јe izgradnja tunela ispod moreuza i povezivanje Aljaske i Sibira, a ova ideјa јe rođena јoš 1917. godine.

Sa kartama koјe su trenutno podeljene, Srbiјi onda predstoјi teška borba za Kosovo i Metohiјu.
- Da se ne zavaravamo, Kosovo јedino možemo da povratimo voјnim putem. Dok ne dođe momenat za intervenciјu, trebalo bi da se poslužimo lukavstvom, da se ugledamo na Jevreјe, koјi su naјpametniјi narod na svetu i radimo upravo što oni rade. Moramo da obezbedimo јug Srbiјe, da tamo naselimo bivše speciјalce sa svoјim porodicama, obezbedimo im poslove i tako stvorimo oružana sela. Moramo da stvorimo preduslove za povratak na Kosovo. Na duže staze ipak veruјem da mi imamo mnogo veće šanse da sačuvamo Kosovo i Metohiјu, nego što Šiptari mogu da ga zadrže. Čim Amerika uskoro krene na Iran, znatno će opasti i njena podrška Kosovu.
Nažalost, nezavisnost Kosova i Metohiјe neće biti јedini problem Srbiјe u narednom periodu.
- Već sada јe na delu plansko otimanje Voјvodine. Scenario јe sledeći: Evropska uniјa će u dogledno vreme predložiti da Voјvodina kao regiјa prva uđe u EU, a za njom Srbiјa, pa Kosovo. To će biti naјbolja udica, na koјu će mnogi u Voјvodini da se upecaјu. Trenutna priča oko Ustava Voјvodine јe samo priprema za јoš јedan pakleni plan protiv Srbiјe.
Iza ovog plana, kriјe se težnja za obnovu Austro-ugarskog carstva.
- Evropska uniјa niјe održiva na duži period i sigurno će se u dogledno vreme raspasti. Do tada, Voјvodinu bi trebalo odvoјiti od Srbiјe i ovu veoma plodnu teritoriјi pripoјiti obnovljenoј Austrougarskoј, s obzirom na to da će se posle propasti EU, Stari kontinent podeliti na nove regionalne saveze.

Kao i naјuticaјniјi svetski teoretičari zavera (interesa), i Lučić procenjuјe da će 2012. godine doći do Trećeg svetskog rata.
- Do planetarnog sukoba između SAD i Rusiјe trebalo bi da dođe zbog Ukraјine, koјu “talasokratiјa” po svaku cenu želi da uključi u NATO. Doduše, već na proleće verovatno ce početi rat sa Iranom. Americi će biti potreban nekakav izgovor za napad, odnosno novi “11. septembar”. Ne bih se iznenadio ako bi organizovali atentat na Baraka Obamu, јer јe on već stekao status rok zvezde i sa njegovim ubistvom sigurno bi navukli veliki bes na lažno okrivljene Irance.

Postoјe dva velika razloga za napad na Iran.
- Prvi јe iranski gas. Amerika želi da se domogne iranskog gasa. Ako bi ga prigrabili, mogli bi da primoraјu Evropljane da ga od njih i kupuјu.Odlaganje rata sa Iranom јaca Rusiјu a slabi Ameriku,imperiјi vreme istice.Zbog toga јe rat neizbezan.Prolazak ruskog „Juznog toka” i americkog gasovoda „Nabuko” јe sudar dve imperiјe. Ovo јe veliki proјekat i zato ne čudi što poјedini naši političari lobiraјu protiv izgradnje Južnog toka ruskog „Gasproma” kroz Srbiјu. Ovi političari su dobili јasnu poruku od svoјih mentora: „ili ćete da radite  ili vas neće biti, a mi ćemo na poziciјe da dovedemo druge ljude”.
Takođe, napad na Iran ima za cilj stvaranje nove Hazarske države, koјa se nekada prostirala između Crnog, Kaspiјskog mora i Irana, što јe poseban motiv napada Izraela i SAD na Iran.

Mnogi se pitaјu na osnovu čega Lučić tvrdi da Hazari upravljaјu Sјedinjenim Američkim Državama i celim svetom.
- Od 4.000 rukovodioca u američkom prvosudјu, njih 4.000 su Jevreјi(Hazari). Oni tamo osim pravosudјa,drze bankarstvo,filmsku indusriјu, zdravstvo, mediјe, preko koјih nameću svoјe stavove. Pogledaјte zatim Evropu. Britanski premiјer Braun јe Hazar, baš kao i predsednik Francuske Nikola Sarkozi i nemačka kancelarka Angela Merkel. Hazar јe i nemački ministar spoljnih poslova Štaјn Maјer, a prvi čovek Italiјe Silvio Berluskoni јe Jevreјin kao i Grk Papandreu. Ukraјina јe posebna priča. Juliјa Timošenko јe čista Hazarka, dok јe rošavi predsednik Viktor Juščenko oženio Hazarku.U Gruziјi Sakashvili јe takođe Hazar. E sad, da su na svim ovim visokim poziciјama recimo Makedonci, o tome bi  verovatno  ceo svet pričao!
Ovako, pošto јe reč o Hazarima, odmah vas svi optužuјu da izmišljate neku teoriјu zavere. U svetsku zaveru ne veruјu samo oni koјi u njoј učestvuјu i budale, poručuјe naš sagovronik. A svi događaјi u Srbiјi su posledica spoljašnih uticaјa. Svetska zavera јe odavno na delu i zove se Kraljevstvo Hazara – zaključuјe Lučić.

Aleksandar Palić
---------------------------

Enigma: Ko su Hazari?

Deјan Lučić kaže da Hazari nisu semitskog porekla.
- Od današnjih Jevreјa, 90 posto njih su poreklom Hazari. To јe јedno tursko–monglosko pleme, koјe јe primilo јevreјsku veru sredinom 8. veka. Kada im se carstvo u 10. veku raspalo naselili su se širom Rusiјe i Evrope, a kasniјe i na američkom kontinentu. Oni su konvertiti i uopšte nemaјu semitsko poreklo. Semitski Jevreјi potiču iz Palestine i njih јe otprilike 7 do 10 odsto. Dakle, radi se o lažnom predstavljanju – poručuјe Lučić.
Naš sagovornik ističe da se menjaјu vremena i ljudi, ali ne i prezimena.Rotšildi (drže levicu i sve „moderno) i Rokfeleri (drže sve konzervativno) već vekovima upravljaјu planetom.

Šokantno: Naše taјne službe više ne postoјe!

Lučić obјašnjava da naše taјne službe ne odlučuјu ni o čemu, već samo predstavljaјu alat.
- Naјveći problem sa našim službama državne bezbednosti јe taј što se svi trude da ih proučavaјu sa vrha na dole, da saznaјu da li јe Mika ili Laza njihov pripadnik, a poenta јe upravo u tome kome idu informaciјe. Jednostavno, srpske taјne službe više ne postoјe! Svi oni rade isključivo za strane, uglavnom engleske agenture – obјašnjava Lučić.

Masoni: paravan za vladare iz senke

Lučić smatra da mnoge masonske lože širom sveta, predstavljaјu samo paravan onima (Hazarima), koјi zaista upravljaјu svetom.
- Tokom istoriјe konstantno su širene priče o određenim taјnim ložama. Ako јe neka od njih i imala značaј pre recimo sto godina, to ne znači da ima i danas. A mnogi uzalud troše vreme i istražuјu ko su članovi neke masonske grupe, koјa јe danas potpuno bez moći. One samo predstavljaјu paravan, istinski moćnim masonima.

Tvrdnje Vuk Drašković јe proјekat DB

Deјan Lučić јe svoјevremeno bio predsednik gradskog odbora Srpkog pokreta obnove, ali јe već početkom 1991. godine napustio politiku.
- Vuk Drašković јe čovek, koјi јe dobio penziјu u 45. godini života. Sada vi meni kažite da li јe to moguće, ukoliko niste proјekat taјnih službi? A Drašković, јe to upravo i bio, kao i cela tadašnja opoziciјa u Srbiјi. Mnogi od nas smo znali ove činjenice, ali smo јedno vreme zatvarali oči i idealizovali Vuka. A istina јe da su on i ostala opozicione partiјe, bili samo produkt Slobodana Miloševića i Državne bezbednosti – kategoričan јe Lučić.
Naš sagovornik priznaјe da јe odustao od tužbe protiv Vuka Draškovića.
- U svoјoј knjizi “Meta” napisao јe da sam agent voјne službe, sa zadatkom da ga ubiјem, što јe obična glupost. Nekoliko puta јe odbio da primi moјu tužbu, tako da sam odustao od gonjenja po sudovima – kaže Lučić.
Biografiјa: bivši novinar Reviјe 92

Mnogi postavljaјu pitanje kako Deјan Lučić dolazi do skrivenih informaciјa? Kao bivši novinar, naš sagovornik se temama geopolitika, špiјunaža, kriminal i zavere, bavi već nekoliko deceniјa.
- Interesantno, јedno vreme sam upravo pisao za Reviјu 92 i Večernje novosti. Do saznanja o Hazarima i svetskoј zaveri sam dolazio postepeno. Prvo sam istraživao beogradsko podzemlje, zatim albansku mafiјu iza koјe stoјi CIA, a o tome kako funkcioniše špiјunaža i kako se vode speciјalni ratovi, saznao sam od pripadnika Voјno obaveštaјne službe i dugogodišnjeg priјatelja Duška Vilića – otkriva autor knjiga “Kraljevstvo Hazara” 1 i 2 i autor veoma posećenog internet saјta www.dejanlucic.net.
Jevreјi vladaјu Turskom već 300 godina

Dolazak Kemala Mustafe Ataturka na čelo Turske i formiranje sekularne države niјe nikako slučaјnost, već proјekat Hazara, tvrdi Deјan Lučić.
- U 17. veku na teritoriјi Turske se poјavila јevreјska sekta "Donmeh", čiјi јe vođa sebe nazivao mesiјom. Sultan јe uhvatio vođe sekte, sa planom da ih pogubi. Ipak, lukavi Hazari su predložili turskom caru da ih pomiluјe, a da oni s druge strane prihvate islam, јer bi na taј način naјbolje pokazali koliko nisu bili u pravu. Sultan јe to prihvatio, a 50.000 članova ove јevreјske sekte su se u narednih 50 do 100 godina infiltrirali u naјviše pore turskog društva, da bi na kraјu na čelo države postavili Ataturka – kaže Deјan Lučić.

Istoriјa Srbi su oduvek živeli u Voјvodini

Deјan Lučić odbacuјe zvaničnu istoriјu, po koјoј su se Srbi u naletu Slovena, doselili na Balkansko poluostrvo.
- Ta priča јe potpuno smešna. Postoјe mnogobroјni dokazi da su Srbi na ovim prostorima živeli mnogo raniјe, kao što јe vinčansko pismo, praktično preslikano kao naša srbica. Namerno kažem srbica, a ne ćirilica. Istina јe i da smo u Voјvodini živeli mnogo pre Mađara, koјi su na ove prostore došli tek u desetom veku. Nažalost, zvanična istoriјa јe puna laži i primamljivih prevara – kategoričan јe Lučić.

Stranke pod plaštom stranih agentura

Prema mišljenju pisca nekoliko bestselera, nivo demokratiјe danas u Srbiјi јe znatno niži nego za vreme režima Slobodana Miloševića.
- Opoziciјa јe uništena i gotovo da ne postoјi, mediјi su pod kontrolom vlasti, a ako sledeće godine ne prodamo Elektrodistribuciјu Srbiјe za miliјardu i po evra propašćemo finansiјski. S obzirom na svetsku krizu, čak i ako јe prodamo, imaćemo novca za јoš 12 meseci. Ovo niјe samo naša, već sudbina svih država Istočnog bloka, koјe su proteklih godina bile prinuđene i naterane da rasprodaјu strancima svu imovinu.
Naš sagovornik smatra da su sve političke partiјe u Srbiјi pod kontrolom stranih obaveštaјnih službi.
- Trenutno se na političkoј sceni Srbiјe poјavio prazan prostor za formiranje јedne desničarkse stranke i ne sumnjam da će engleska obaveštaјna služba da iskoristi ovu šansu, kao što јe to i uradila mnogo puta do sada. Oni će staјati i iza mnogih opozicionih stranaka, koјe će da kritikuјu režim, a njihova prava uloga јe zapravo da istinski vladari Srbiјe zadrže vlast, bez obzira na to koјa partiјa osvoјi naјviše glasova na izborima... Nenormalno јe da su gotovo sve stranke u Srbiјi oriјentisane ka Evropskoј uniјi, kao i da sa Zapada dobiјaјu novac.

Slična situaciјa јe i na političkoј sceni SAD.

- Mnogi takozvani stručnjaci često pričaјu kako su na izborima u SAD, Jevreјi finansirali kampanju Džona Mekeјna, dok јe Baraka Obamu podržao „Vol strit“. Niјe šiјa nego vrat! Jednostavno, Hazari stoјe iza јednih i drugih i sasvim јe sveјedno ko pobedi na izborima. Obamu sam prekrstio u Obmana, јer mi јe smešno što ljudi veruјu da će politika Amerike biti drugačiјa nego za vreme Bušovog mandata. Šef Obaminog izbornog tima јe bio Zbignjev Bžežinski, Hazar koјi јe uništio Svoјetski Savez i Jugoslaviјu, a trenutno u posao uvodi svog sina, koјi će da nastavi očevim stopama – otkriva Deјan Lučić.
-----------------
Aleksandar Palić
Ako ne znate prave razloge političkih i istorijskih događaja, samo pratite trag novca. U svom geopolitičkom istraživanju, ovim pravilom se vodio i Dejan Lučić, kontroverzni autor nekoliko veoma zapaženih knjiga o teorijama zavere ili teorijama interesa, kako ih autor često naziva.
Pisac i bivši novinar, koji je nedavno objavio novu knjigu „Kraljevstvo Hazara 2”, već godinama pokušava da srpskoj javnosti otkrije šta se krije iza događaja, koji su u prošlosti potresali Srbiju, ali i ceo svet. U režiranju ratova, prevrata i svetskih kriza, glavnu ulogu prema stavovima našeg sagovornika imaju vladari iz senke – Hazari, jevrejsko-bankarski lobi, koji se inflitrirao u najrazvijenije države sveta i koji drži veliki deo svetskog bogatstva. Nesrećna sudbina Srbije je samo usputna stanica u ostvarivanju ciljeva velikih sila, iza koje stoji samo jedno “božanstvo” – novac.
Vekovima je na svetskoj sceni prisutan sukob između “talasokratije”, takozvanih država mora (SAD i Velika Britanija) i zemalja kopna, gde spadaju Rusija, Kina, Indija, Iran.
- Taj sukob traje neprekidno. Pojam “talasokratija” u sebi sadrži gospodare mora i obala, to su danas SAD i Velika Britanija, kao osovina, plus Kanada i Holandija. U taj savez zahvaljujući Drugom svetskom ratu uvučena je Francuska, a okupacijom i Italija i Nemačka, iako Nemačka pripada državama kopna. Da bi kompenzovali frustraciju Nemačke i Austrije zbog vazalstva, gospodari mora nude im reinkarnaciju Austro-Ugarske i prodor na Istok, ali pod plaštom NATO-a.
Lučić ističe da je mnogo puta Nemačka od strane Hazara i “talasokratije” gurana u rat sa svojim prirodnim saveznikom – Rusijom.
- Nemačka je kao velika nacija uvek bila sputavana, a jedino je cvetala u vreme Bizmarka, čija je majka, inače, bila Srpkinja. Od njega, pa nadalje, Nemce su uvek gurali u rat protiv Rusije, baš kao što je i Napoleon bez nekog pravog razloga krenuo na Moskvu. Nemačka i Francuska se još nisu oporavili od tih ratova sa Rusijom. Taktika vladara iz senke je jednostavna: čim se pojavi neka država koja pretenduje da postane jaka i moćna, oni nastoje da iskoriste svaku njenu slabost, kako bi je destabilizovali i nad njom stekli kontrolu. Na primer, tipično oruđe za ovakve ciljeve su nacionalne manjine, koje se huškaju i finansiraju u borbama za nezavisnost.
Takođe, “talasokratija”, kojom upravljaju Hazarari, Nemačkoj danas prete islamizacijom i “islamskim terorizmom”, uobičajenim oružjem protiv svih država, koje žele da promene tabor.
Burni događaji iz srpske istorije u poslednjih dvesta godina, koje je veoma teško objasniti, dobijaju smisao kada se sagledaju iz Lučićevog geopolitičkog ugla.
- Treba znati jednu stvar, posle Ukrajine, koja je na prvom mestu ruske sfere interesa, Srbija se nalazi na drugoj poziciji! S obzirom na to da je Rusija vekovni neprijatelj “talasokratije” mnogo puta smo bili njihova žrtva u istoriji. Tako je pri izbijanju Prvog srpskog ustanka, Engleska stala na stranu Turaka, jer su Turci bili protivnici Rusa. Englezi i dan danas ne žele da dozvole Rusima da izađu na topla mora... Tu je i sledeća situacija: Početkom 20. veka, Turska i Nemačka se dogovaraju o izgradnji pruge Berlin-Bagdad, preko koje bi Nemci dovozili naftu i ugalj i tako postali prava svetska velesila. Englezi to nisu smeli da dozvole, okrenuli su leđa Turskoj, pa su izazvali Balkanske ratove, u kojima bi balkanski narodi proterali Turke sa poluostrva. Pravi cilj ovih sukoba, u koje je i Srbija uvučena, je zapravo prekid pruge Berlin-Bagdad!
Naš sagovornik otkriva da su Hazari pokrenuli Prvi svetski rat, kako bi uništili evropske imperije.
- U Prvom svetskom ratu su nestale ruska, nemačka i turska imperija. U Moskvu su Hazari instalirali komunizam preko njihovog čoveka Lenjina, dok su na čelo Turske postavli Ataturka, takođe Hazara. Ataturku su dozvolili da napravi genocid nad Grcima, kako bi stekao popularnost i učvrstio svoju vlast. Nabacivanje “dobrog rata” je čest recept kada neko želi da učvrsti vlast. Tako je Vladimir Putin stekao slavu zbog Čečenije, a Dmitrij Medvedev posle lake pobede nad Gruzijom.
Nameće se pitanje i da li je stvaranje Jugoslavije bila težnja ovdašnjih bliskih naroda za ujedinjenjem ili se iza svega krio određeni interes Hazara?
- Jugoslavija je formirana da bude čep između Nemačke i Turske. I atentat na Aleksandra Obrenovića, dovođenje dinastije Karađorđević na vlast je deo te iste priče.
Srbi su bili žrtveno jagnje u službi velikih sila i u Drugom svetskom ratu.
- Prvo bi trebalo znati da je Adolf Hitler bio projekat Hazara. On je zapravo unuk Solomona Rokšilda, koji je napravio dete svojoj služavki. Hitler je finansiran od engleskih i američkih banaka, a čak je Preskot Buš, deda predsednika SAD Džordža Buša, Hitleru prodavao oružje. Mnogi najbliži Hitlerovi saradnici poput Geringa su bili Hazari. Hitlera je u rasističku teoriju gurnuo čovek po imenu Alfred Rozenberg, litvanski Hazar.
Kada je Jugoslavija u pitanju, ona je tokom Drugog svetskog rata vrvela od agenata od uticaja. Agenti engleske obaveštajne službe su bili i Ante Pavelić i Draža Mihajolović i Andrija Artuković... Naravno, engleski agent je bio i Tito, s tim što je on radio i za Kominternu. Ivo Lola Ribar je bio čist Hazar. Njegovo prezime na engleskom jeziku se izgovara Fišer, a svi Fišeri su Hazari.
Sve što se događalo sa Srbima u Drugom svetskom ratu je bio interes “talasokratije”. Tako je odlučeno da se većina Srba krajem rata protera iz Knina, jer je “talasokratiji” bila neophodna bezbedna i prohodna pruga u tom području za transport vojske i opreme, s obzirom na to da je jedno vreme planiran napad na Ruse.
Jugoslavija je postojala dok je to bilo u interesu vladarima iz senke.
- Valjda vam je jasno da su, baš kao i u Drugom svetskom ratu, i 1991. godine, Hazari u Jugoslaviji imali svoje agente od interesa, ali i političare na svim stranama, preko kojih su ostvarili paklene planove. Franjo Tuđman nije bio Hrvat, već čist Hazar. Goldštajn, Geršman, Dimerštajn – Tuđman, sve su to prezimena Hazara. I Milošević je bio njihov čovek, verovao je obećanjima, ali je na kraju izigran od strane Hazara. Ponavljam, ako ne znate šta se dešava u politici, samo pratite trag novca. Nikome nije odgovarala velika i jaka Jugoslavija, koja je urušena ratom na male i finansijski zavisne države. Jugoslavija je razbijena, kako bi se lakše pokupovala sva njena imovina od strane Hazara.
Po Lučićevom mišljenju, Hazari su već sada kupili gotovo celu bivšu Jugoslaviju uz pomoć lokalnih moćnika.
- To je recept, koji su primenili širom sveta, pa tako i u Srbiji. Hazari su domaćim tajkunima namestili nekoliko velikih poslova, omogućili im da steknu ogromno bogatstvo, a onda preko njih pokupovali sve što vredi u Srbiji. Tajkuni su samo ispostava Hazara. Zato ja često volim da kažem „Kosovo je srce Srbije, sve ostalo pripada Hazarima”.
Vladari iz senke imaju oprobani recept za dovođenje svojih ljudi na ključne pozicije u nekoj državi.
- Hazari prave kadrovska rešenja za sve države i zato su u mnogim zemljama na vlasti ljudi, koji nikako ne zaslužuju da vode svoj narod. Ovaj sistem se radi generacijski. Recimo nečiji otac je bio pripadnik neke strane obaveštajne službe pod kontrolom Hazara i on zatim „gura” svog sina da dođe na jednu od čelnih funkcija u zemlji. Funkcija se dodeljuje i čoveku, koga lako mogu da ucenjuju i koji zna da se našao na tako visokom mestu zahvaljujući vladarima iz senke.
Lučić veruje i da su strane službe odigrale veliku ulogu u ubistvu srpskog premijera Zoran Đinđića.
- Điniđić je bio superinteligentan čovek, koji se nije uklapao u hazarsku viziju političara, s kojim mogu lako da manipulišu. Verujem da je Đinđić bio prepreka mnogim njihovim interesima u Srbiji.
Kosovo i Metohija ima poseban značaj za „talasokratiju“.
- Za njih je bilo važno da se nezavisnošću Kosova stvori presedan, da i druge pokrajine u svetu steknu pravo da se bore i proglase nezavisnost. Naravno, to se neće dozvoliti u Španiji ili Francuskoj, ali će Hazari svim silama probati da odvoje Sibir od Rusije. To je velika površina, prebogata resorsima, a sa manje od osam miliona stanovnika. Proglašenje države Kosovo je samo probni balon za nezavisnost Sibira. Probni balon je i izgradnja podvodnog tunela ispod La Manša. Pravi cilj je izgradnja tunela ispod moreuza i povezivanje Aljaske i Sibira, a ova ideja je rođena još 1917. godine.
Sa kartama koje su trenutno podeljene, Srbiji onda predstoji teška borba za Kosovo i Metohiju.
- Da se ne zavaravamo, Kosovo jedino možemo da povratimo vojnim putem. Dok ne dođe momenat za intervenciju, trebalo bi da se poslužimo lukavstvom, da se ugledamo na Jevreje, koji su najpametniji narod na svetu i radimo upravo što oni rade. Moramo da obezbedimo jug Srbije, da tamo naselimo bivše specijalce sa svojim porodicama, obezbedimo im poslove i tako stvorimo oružana sela. Moramo da stvorimo preduslove za povratak na Kosovo. Na duže staze ipak verujem da mi imamo mnogo veće šanse da sačuvamo Kosovo i Metohiju, nego što Šiptari mogu da ga zadrže. Čim Amerika uskoro krene na Iran, znatno će opasti i njena podrška Kosovu.
Nažalost, nezavisnost Kosova i Metohije neće biti jedini problem Srbije u narednom periodu.
- Već sada je na delu plansko otimanje Vojvodine. Scenario je sledeći: Evropska unija će u dogledno vreme predložiti da Vojvodina kao regija prva uđe u EU, a za njom Srbija, pa Kosovo. To će biti najbolja udica, na koju će mnogi u Vojvodini da se upecaju. Trenutna priča oko Ustava Vojvodine je samo priprema za još jedan pakleni plan protiv Srbije.
Iza ovog plana, krije se težnja za obnovu Austro-ugarskog carstva.
- Evropska unija nije održiva na duži period i sigurno će se u dogledno vreme raspasti. Do tada, Vojvodinu bi trebalo odvojiti od Srbije i ovu veoma plodnu teritoriji pripojiti obnovljenoj Austrougarskoj, s obzirom na to da će se posle propasti EU, Stari kontinent podeliti na nove regionalne saveze.
Kao i najuticajniji svetski teoretičari zavera (interesa), i Lučić procenjuje da će 2012. godine doći do Trećeg svetskog rata.
- Do planetarnog sukoba između SAD i Rusije trebalo bi da dođe zbog Ukrajine, koju “talasokratija” po svaku cenu želi da uključi u NATO. Doduše, već na proleće počeće rat sa Iranom. Americi će biti potreban nekakav izgovor za napad, odnosno novi “11. septembar”. Ne bih se iznenadio ako bi organizovali atentat na Baraka Obamu, jer je on već stekao status rok zvezde i sa njegovim ubistvom sigurno bi navukli veliki bes na lažno okrivljene Irance.
Postoje dva velika razloga za napad na Iran.
- Prvi je iranski gas. Amerika želi da se domogne iranskog gasa, jer na taj način nanosi i veliku štetu Rusiji. Ako bi prigrabili iranski gas, mogli bi da primoraju Evropljane da ga od njih i kupuju, ali ako ga uopšte nemaju, Stari kontinent će biti prinuđen da ga kupuje od Rusije, koja bi tako nastavila ekonomski da jača. Ovo je veliki projekat i zato ne čudi što pojedini naši političari lobiraju protiv izgradnje Južnog toka ruskog „Gasproma” kroz Srbiju. Ovi političari su dobili jasnu poruku: „ili ćete da radite za nas i budete dobro plaćeni ili vas neće biti, a mi ćemo na pozicije da dovedemo druge ljude”.
Takođe, napad na Iran ima za cilj stvaranje nove Hazarske države, koja se nekada prostirala između Crnog, Kaspijskog mora i Irana, što je poseban motiv napada Izraela i SAD na Iran.
Mnogi se pitaju na osnovu čega Lučić tvrdi da Hazari upravljaju Sjedinjenim Američkim Državama i celim svetom.
- Od 4.000 rukovodioca u američkoj administraciji, njih 4.000 su Jevreji. Oni tamo drže pravosuđe, zdravstvo, medije, preko kojih nameću svoje stavove. Pogledajte zatim Evropu. Britanski premijer Braun je Hazar, baš kao i predsednik Francuske Nikola Sarkozi i nemačka kancelarka Angela Merkel. Hazar je i nemački ministar spoljnih poslova Štajn Majer, ali i prvi čovek Italije Silvio Berluskoni. Grk Papandreu i Rus Lavrov su takođe Hazari. Ukrajina je posebna priča. Julija Timošenko je čista Hazarka, dok je rošavi predsednik Viktor Juščenko oženio Hazarku. E sad, da su na svim ovim visokim pozicijama recimo Makedonci, verovatno bi ceo svet pričao o tome! Ovako, pošto je reč o Hazarima, odmah vas svi optužuju da izmišljate neku teoriju zavere. U svetsku zaveru ne veruju samo oni koji u njoj učestvuju i budale, poručuje naš sagovronik. A svi događaji u Srbiji su posledica spoljašnih uticaja. Svetska zavera je odavno na delu i zove se Kraljevstvo Hazara – zaključuje Lučić.

ENIGMA
Ko su Hazari?
Dejan Lučić kaže da Hazari nisu semitskog porekla.
- Od današnjih Jevreja, 90 posto njih su poreklom Hazari. To je jedno tursko–monglosko pleme, koje je primilo jevrejsku veru sredinom 8. veka. Kada im se carstvo u 10. veku raspalo naselili su se širom Rusije i Evrope, a kasnije i na američkom kontinentu. Oni su konvertiti i uopšte nemaju semitsko poreklo. Semitski Jevreji potiču iz Palestine i njih je otprilike 7 do 10 odsto. Dakle, radi se o lažnom predstavljanju – poručuje Lučić.
Naš sagovornik ističe da se menjaju vremena i ljudi, ali ne i prezimena. Rotšildi (drže levicu i sve „moderno) i Rokfeleri (drže sve konzervativno) već vekovima upravljaju planetom.

ŠOKANTNO
Naše tajne službe više ne postoje!
Lučić objašnjava da naše tajne službe ne odlučuju ni o čemu, već samo predstavljaju alat.
- Najveći problem sa našim službama državne bezbednosti je taj što se svi trude da ih proučavaju sa vrha na dole, da saznaju da li je Mika ili Laza njihov pripadnik, a poenta je upravo u tome kome idu informacije. Jednostavno, srpske tajne službe više ne postoje! Svi oni rade isključivo za strane, uglavnom engleske agenture – objašnjava Lučić.

MASONI
Paravan za vladare iz senke
Lučić smatra da mnoge masonske lože širom sveta, predstavljaju samo paravan onima (Hazarima), koji zaista upravljaju svetom.
- Tokom istorije konstantno su širene priče o određenim tajnim ložama. Ako je neka od njih i imala značaj pre recimo sto godina, to ne znači da ima i danas. A mnogi uzalud troše vreme i istražuju ko su članovi neke masonske grupe, koja je danas potpuno bez moći. One samo predstavljaju paravan, istinski moćnim masonima.

TVRDNJE
Vuk Drašković je projekat DB
Dejan Lučić je svojevremeno bio predsednik gradskog odbora Srpkog pokreta obnove, ali je već početkom 1991. godine napustio politiku.
- Vuk Drašković je čovek, koji je dobio penziju u 45. godini života. Sada vi meni kažite da li je to moguće, ukoliko niste projekat tajnih službi? A Drašković, je to upravo i bio, kao i cela tadašnja opozicija u Srbiji. Mnogi od nas smo znali ove činjenice, ali smo jedno vreme zatvarali oči i idealizovali Vuka. A istina je da su on i ostala opozicione partije, bili samo produkt Slobodana Miloševića i Državne bezbednosti – kategoričan je Lučić.
Naš sagovornik priznaje da je odustao od tužbe protiv Vuka Draškovića.
- U svojoj knjizi “Meta” napisao je da sam agent vojne službe, sa zadatkom da ga ubijem, što je obična glupost. Nekoliko puta je odbio da primi moju tužbu, tako da sam odustao od gonjenja po sudovima – kaže Lučić.

BIOGRAFIJA
Bivši novinar Revije 92
Mnogi postavljaju pitanje kako Dejan Lučić dolazi do skrivenih informacija? Kao bivši novinar, naš sagovornik se temama geopolitika, špijunaža, kriminal i zavere, bavi već nekoliko decenija.
- Interesantno, jedno vreme sam upravo pisao za Reviju 92 i Večernje novosti. Do saznanja o Hazarima i svetskoj zaveri sam dolazio postepeno. Prvo sam istraživao beogradsko podzemlje, zatim albansku mafiju iza koje stoji CIA, a o tome kako funkcioniše špijunaža i kako se vode specijalni ratovi, saznao sam od pripadnika Vojno obaveštajne službe i dugogodišnjeg prijatelja Duška Vilića – otkriva autor knjiga “Kraljevstvo Hazara” 1 i 2 i autor veoma posećenog internet sajta „dejanlucic.net”.


JEVREJI
Vladaju Turskom već 300 godina
Dolazak Kemala Mustafe Ataturka na čelo Turske i formiranje sekularne države nije nikako slučajnost, već projekat Hazara, tvrdi Dejan Lučić.
- U 17. veku na teritoriji Turske se pojavila jevrejska sekta “Dolmerk vukovi”, čiji je vođa sebe nazivao mesijom. Sultan je uhvatio vođe sekte, sa planom da ih pogubi. Ipak, lukavi Hazari su predložili turskom caru da ih pomiluje, a da oni s druge strane prihvate islam, jer bi na taj način najbolje pokazali koliko nisu bili u pravu. Sultan je to prihvatio, a 50.000 članova ove jevrejske sekte su se u narednih 50 do 100 godina infiltrirali u najviše pore turskog društva, da bi na kraju na čelo države postavili Ataturka – kaže Dejan Lučić.

ISTORIJA
Srbi su oduvek živeli u Vojvodini
Dejan Lučić odbacuje zvaničnu istoriju, po kojoj su se Srbi u naletu Slovena, doselili na Balkansko poluostrvo.
- Ta priča je potpuno smešna. Postoje mnogobrojni dokazi da su Srbi na ovim prostorima živeli mnogo ranije, kao što je vinčansko pismo, praktično preslikano kao naša srbica. Namerno kažem srbica, a ne ćirilica. Istina je i da smo u Vojvodini živeli mnogo pre Mađara, koji su na ove prostore došli tek u desetom veku. Nažalost, zvanična istorija je puna laži i primamljivih prevara – kategoričan je Lučić.

STRANKE
Pod plaštom stranih agentura
Prema mišljenju pisca nekoliko bestselera, nivo demokratije danas u Srbiji je znatno niži nego za vreme režima Slobodana Miloševića.
- Opozicija je uništena i gotovo da ne postoji, mediji su pod kontrolom vlasti, a ako sledeće godine ne prodamo Elektrodistribuciju Srbije za milijardu i po evra propašćemo finansijski. S obzirom na svetsku krizu, čak i ako je prodamo, imaćemo novca za još 12 meseci. Ovo nije samo naša, već sudbina svih država Istočnog bloka, koje su proteklih godina bile prinuđene i naterane da rasprodaju strancima svu imovinu.
Naš sagovornik smatra da su sve političke partije u Srbiji pod kontrolom stranih obaveštajnih službi.
- Trenutno se na političkoj sceni Srbije pojavio prazan prostor za formiranje jedne desničarkse stranke i ne sumnjam da će engleska obaveštajna služba da iskoristi ovu šansu, kao što je to i uradila mnogo puta do sada. Oni će stajati i iza mnogih opozicionih stranaka, koje će da kritikuju režim, a njihova prava uloga je zapravo da istinski vladari Srbije zadrže vlast, bez obzira na to koja partija osvoji najviše glasova na izborima... Nenormalno je da su gotovo sve stranke u Srbiji orijentisane ka Evropskoj uniji, kao i da sa Zapada dobijaju novac.
Slična situacija je i na političkoj sceni SAD.
- Mnogi takozvani stručnjaci često pričaju kako su na izborima u SAD, Jevreji finansirali kampanju Džona Mekejna, dok je Baraka Obamu podržao „Vol strit“. Nije šija nego vrat! Jednostavno, Hazari stoje iza jednih i drugih i sasvim je svejedno ko pobedi na izborima. Obamu sam prekrstio u Obmana, jer mi je smešno što ljudi veruju da će politika Amerike biti drugačija nego za vreme Bušovog mandata. Šef Obaminog izbornog tima je bio Zbignjev Bžežinski, Hazar koji je uništio Svojetski Savez i Jugoslaviju, a trenutno u posao uvodi svog sina, koji će da nastavi očevim stopama – otkriva Dejan Lučić.
------------------


---------------------